Kada se danas, 27. rujna 2026. godine, ugase svjetla u svečanoj dvorani Peacock Theatera u Los Angelesu i prolomi se prvi takt ceremonije dodjele MTV Video Music Awards, svijet neće svjedočiti samo još jednom u nizu skupocjenih televizijskih spektakla. Svjedočit ćemo činu čiste kulturne restauracije, gotovo pa političkom manifestu jedne karijere koja odbija potonuti u uspomenu. Nakon točno dvadeset i tri godine – od onog već mitskog, “subverzivnog” poljupca s Britney Spears i Christinom Aguilerom 2003. godine, koji je u potpunosti redefinirao tabloidnu pop-ikonografiju i medijski senzacionalizam 21. stoljeća – Madonna se vraća na pozornicu koja ju je stvorila, ali koju je i sama izradila po vlastitoj, beskompromisnoj mjeri.
S čak 11 nominacija za svoj najnoviji, kritički obožavani i komercijalno trijumfalni studijski album Confessions II, 67-godišnja neupitna arhitektica moderne pop kulture ulazi u ovu večer ne samo kao apsolutna predvodnica (ostavljajući iza sebe gigante suvremenog popa kao što je Taylor Swift s 9 nominacija te Ariane Grande i Sabrine Carpenter s po 7), već kao vladarica diskursa. Nominirana u najprestižnijim i najtežim kategorijama – za Izvođača godine (Artist of the Year), Video godine za četrnaestominutni vizualni esej i glazbeni film Confessions II – The Film, te Pjesmu godine za klupsku himnu Bring Your Love nastalu u nadahnutoj suradnji s mlađahnom ikonoklastkinjom Sabrinom Carpenter – Madonna stoji na samom pragu povijesnog izjednačenja s Beyoncé i Taylor Swift po broju osvojenih Moon Person kipića. U svojoj već bogatoj riznici ima ih 19, a potencijalni trijumf ove nedjelje lansirao bird je na samo čelo najnagrađivanijih izvođača u povijesti ove manifestacije.
No, svesti Madonnu na goli zbroj nominacija, prodanih primjeraka i statističkih parametara značilo bi potpuno promašiti bit njezina trajanja. Madonna nikada nije bila samo glazbenica ili pjevačica u klasičnom smislu te riječi; ona je kulturna dijagnoza, koreografkinja naših najskrivenijih kolektivnih žudnji i ogledalo u kojem se društvo posljednja četiri desetljeća ogledalo – često s nelagodom, gnjevom ili otporom, ali nikada s ravnodušnošću.
Misticizam klupskog podija i političke poruke plesa
“Plesni podij je ritualni prostor,” izjavila je ovog proljeća u službenom proglasu kojim je najavila svoj novi rad u ponovnoj suradnji s genijalnim britanskim producentom Stuartom Priceom. “To je mjesto gdje se spajaš sa svojim ranama, sa svojom krhkošću. Rejvati je umjetnost. Riječ je o pomicanju vlastitih granica i povezivanju sa zajednicom istomišljenika.”
Upravo ta rečenica sažima ne samo srž njezinog novog albuma Confessions II, nego i čitavu filozofiju njezina života. Dok su mlađe generacije kritičara i dežurnih analitičara kulture posljednjih godina pokušavale otpisati njezin rad kao očajničko ganjanje trendova, Madonna je napravila ono što radi najbolje kada je stjerana u kut: povukla se u subverziju klupskog podzemlja i vratila svojim najdubljim, primordijalnim korijenima. Priča o Madonni, naime, nije započela na rasprodanim stadionskim turnejama, nego u znojnim, mračnim i opasnim prostorima Danceterije, Paradise Garagea i Muffina u New Yorku s početka osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Nakon što je 1963. godine, kao petogodišnja djevojčica u strogoj katoličkoj obitelji u Michiganu, izgubila majku koja je umrla od raka dojke – događaj za koji je u više navrata istaknula da je bio primarni, ontološki motor njezine neumoljive gladi za uspjehom, kontrolom i besmrtnošću – mladić po imenu Christopher Flynn, njezin profesor plesa u srednjoj školi, postao je njezin prvi pravi mentor. Flynn ju je ne samo poticao kao umjetnicu, već ju je odveo u lokalni gay klub u Detroitu. Taj je izlazak bio vizionarski uvid u slobodu koja će obilježiti čitav njezin opus.
“Konačno sam osjetila da nisam sama, da je u redu biti drugačija i ne ličiti na sve ostale. Bilo je to mjesto gdje nisam bila nakaza. Osjećala sam se kao kod kuće i to mi je dalo nadu,” prisjetila se emotivno desetljećima kasnije na dodjeli GLAAD nagrada. Od tog trenutka, queer zajednica, klupska subkultura i ples postali su njezin jedini pravi estetski i duhovni zavičaj.
Kada je krajem sedamdesetih s “legendarnih 35 dolara” u džepu stigla u New York, učeći suvremeni ples u prestižnom Alvin Ailey American Dance Theateru i pjevajući po lokalnim punk-rock sastavima, razvila je zvuk koji će s prvim većim hitom Holiday (1983.) promijeniti smjer u kojem se kreće pop glazba. No, ono što je slijedilo u narednim godinama bilo je mnogo više od catchy melodija i plesnih ritmova.
Ekran kao platno: Vizualna revolucija i tjelesna emancipacija
Madonna je bila prva umjetnica u povijesti pop industrije koja je do kraja shvatila i eksploatirala potencijal glazbenog videa. U eri rađanja MTV-ja, uvidjela je da slika više ne služi samo kao puki prateći rekvizit pjesme – slika pjesmu stvara, definira i daje joj naboj. Njezine suradnje s vrhunskim fotografskim i redateljskim autorima poput Stevena Meisela, Herba Rittsa, Mary Lambert, Davida Finchera i modnog vizionara Jean-Paula Gaultiera stvorile su neizbrisiv kanon moderne vizualne umjetnosti.
Preoblikovala se iz nevino-provokativne djevice s ulice u Like a Virgin (1984.) u kontroverznu, religijski i rasno nabijenu figuru u Like a Prayer (1989.), gdje ljubi crnog sveca pred zapaljenim križevima – čitav vizualni spektakl koji je u to vrijeme izazvao oštru osudu Vatikana, prosvjede konzervativnih udruga i raskid milijunskog sponzorskog ugovora s kompanijom Pepsi. Njezina neustrašivost time je samo dobila na zamahu.
Godine 1990. objavljuje Vogue, video i pjesmu koji nisu samo proslavili specifičnu plesnu tehniku nastalu u podzemnoj queer, Black i Latino ball sceni New Yorka. Bio je to polifonijski politički čin usred najteže epidemije HIV/AIDS-a, bolesti koja je doslovno pustošila njezinu zajednicu i odnosila njezine najuže prijatelje, plesače i kreativne partnere. Dok je službeni politički establišment na čelu s američkom administracijom šutio i ignorirao epidemiju, Madonna je unutar svojih albuma pakirala edukativne brošure o sigurnom seksu, organizirala masovne humanitarne koncerte i jasno stala u zaštitu onih koje je društvo stigmom potisnulo na marginu.
Njezina estetska i tjelesna smjelost dosegnula je točku usijanja 1992. godine. Izdavanjem erotske fotomonografije Sex i studijskog albuma Erotica, u potpunosti je dekonstruirala i javno izložila tabu ženske seksualnosti, fantazija i BDSM kulture u jeku krize AIDS-a. Društvo joj to nije lako oprostilo – uslijedio je sveopći medijski linč, a intelektualci poput Normana Mailera cinično su komentirali kako je “postala tajnica same sebe”. No gledano s vremenske distance, jasno je da je upravo tim potezom izvršila beskompromisan rad na oslobađanju ženskog tijela od patrijarhalnog pogleda (male gaze). Biti žena u industriji zabave za nju je značilo posjedovati vlastiti rad – stvaranjem tvrtke Maverick u sklopu $60-milijunskog ugovora s Time Warnerom, poslala je jasnu poruku o financijskoj i kreativnoj autonomiji.
Metamorfoza kao metoda i rat protiv ageizma
Ako postoji jedna konstanta u karijeri ove umjetnice, onda je to njezina neumoljiva potreba za ponovnim rođenjem (reinvention). Kada bi je kritika ili javnost pokušali svrstati u ladicu prošlosti, odgovorila bi projektom koji bi iznova pomaknuo granice. Nakon izleta u glumu i nagrađivane uloge u filmskom mjuziklu Evita (1996.), izbacuje album Ray of Light (1998.) – vizionarski spoj elektronike, techno zvuka, kabalističkog misticizma i zrele duhovnosti koji joj donosi njezin prvi glazbeni Grammy. Početkom milenija s albumom Music (2000.) istražuje futuristički electro-pop, da bi 2005. godine s albumom Confessions on a Dance Floor i megahitom Hung Up ponovno izmislila klupski zvuk i vratila disco na sam vrh svjetskih ljestvica.
Pa ipak, u 21. stoljeću, industrija i medijski prostor namijenili su joj novu, suptilniju i opasniju vrstu kazne: ageizam. U kulturi koja žensko starenje pod reflektorima tretira gotovo kao moralni prijestup, Madonna se našla na udaru kritika na račun svog fizičkog izgleda, svoje neugasle seksualne energije i odbijanja da se usmjeri prema “dostojanstvenom” povlačenju u pozadinu.
Njezin odgovor na te pritiske bio je, očekivano, još žešći prkos. Na dodjeli Billboard Women in Music nagrada 2016. godine, primajući priznanje za Ženu godine, održala je antologijski govor o mizoginiji, dvostrukim mjerilima i dobnoj diskriminaciji u industriji: “U ovom poslu postoje pravila. Dozvoljeno ti je da budeš lijepa, slatka i seksi. Ali nemoj pokazati da si pametna. I najvažnije od svega – nemoj ostarjeti. Jer starenje je grijeh.”
Umjesto povlačenja, 2023. godine pokrenula je monumentalnu Celebration Tour, retrospective njezine četrdesetogodišnje karijere. Ta je turneja kulminirala u svibnju 2024. godine besplatnim spektaklom na plaži Copacabana u Rio de Janeiru, gdje je nastupila pred nevjerojatnih 1,6 milijuna ljudi – postavši autorica najvećeg samostalnog koncertnog događaja u povijesti moderne glazbe.
VMA 2026: Povratak na klupski podij kao mjesto istine i početka?
I tako dolazimo do ove nedjelje, do Los Angelesa i novog poglavlja u ovoj nevjerojatnoj biografiji. Novi album Confessions II nije nastavak uspješnice iz 2005. godine, niti je jeftin pokušaj hvatanja nostalgije. Riječ je o duboko zrelom, autobiografskom proglasu. Kroz stihove koji tematiziraju njezine najranije njujorške dane, nedavne gubitke bliskih članova obitelji, ali i narativno preplitanje s vlastitom kćerima Lourdes (koja gostuje na pjesmi The Test), Madonna pokazuje da je najjača kada vlastitu ranjivost pretvori u klupski puls.
Njezin iznenadni nastup na festivalu Coachella ranije ove godine s predvodnicom mlađe generacije Sabrinom Carpenter i njihov zajednički duet Bring Your Love jasno su demonstritali njezinu nevjerojatnu sposobnost assimilacije suvremenih trendova bez gubitka vlastitog potpisa.
Kada hip-hop ikona Snoop Dogg večeras preuzme voditeljsku palicu i najavi otvaranje ovogodišnjeg spektakla, a Madonna zakorači na scenu Peacock Theatera, to neće dakle biti samo nostalgični podsjetnik na to tko je ona nekada bila. Bit će to demonstracija onoga što ona još uvijek jest: neumorni stroj koji pokreće pop kulturu forward. Žena koja je daleke 1984. godine u emisiji American Bandstand Dicku Clarku na pitanje koji su joj ciljevi hladnokrvno odgovorila kako želi “vladati svijetom”, to je obećanje u potpunosti ispunila.
Njezino se kraljevstvo ne mjeri samo brojem prodanih albuma, rasprodanih turneja i osvojenih trofeja. Mjeri se činjenicom da je krčeći vlastiti put omogućila svakoj ženi koja danas stoji na glazbenoj sceni da bude glasna, autonomna, seksualna i slobodna. Plesni podij večeras ponovno otvara vrata svojoj jedinoj pravoj Kraljici. A nama preostaje samo da promatramo – i plešemo po njezinim pravilima.
Get to know Madonna
Zbog čega je 2003. godina bila kontroverzna i prekretnica za Madonnu na VMA pozornici?
Te je godine Madonna izvela jedan od svojih najpoznatijih i najskandaloznijih nastupa u povijesti pop kulture kada je na pozornici podijelila strastveni poljubac s Britney Spears i Christinom Aguilerom. Taj je trenutak ostao njezin posljednji live nastup na VMA-u sve do najavljenog povratka 2023. godine.
Koliko nominacija ima Madonna na VMA 2026. i s kime se natječe za povijesni rekord?
Sa svojih 11 nominacija, što je njezin osobni rekord za jednu večer, Madonna predvodi ovogodišnje nagrade. Trenutačno ima 19 osvojenih kipića (Moon Person), a ostvari li pobjedu u svim nominiranim kategorijama, izjednačit će se na samom vrhu ljestvice najnagrađivanijih izvođača s Taylor Swift i Beyoncé.
Tko je najviše utjecao na Madonnine umjetničke početke i prihvaćanje vlastite različitosti?
Ključna figura bio je njezin srednjoškolski profesor plesa, Christopher Flynn. On ne samo da je prepoznao i poticao njezin umjetnički talent, već ju je odveo u gay klub u Detroitu, gdje se prvi put osjećala prihvaćeno, neshvaćeno okruženje zamijenila osjećajem pripadnosti i shvatila da je u redu biti drugačija.
Što predstavlja novi album Confessions II i s kim je na njemu surađivala?
Album označe njezin veliki povratak klupskom i dance zvuku te predstavlja nastavak kultnog izdanja iz 2005. godine. Na projektu se ponovno udružila s britanskim producentom Stuartom Priceom, a najavljen je singlom “Bring Your Love”, nastalim u suradnji s mlađom pop zvijezdom Sabrinom Carpenter.
Kakav je značaj imala biografska dokumentarna turneja Truth or Dare (In Bed with Madonna)?
Osim što je bio iznimno uspješan u kinima, dokumentarac iz 1991. godine ostao je zapamćen po svojem pionirskom i pozitivnom prikazivanju LGBTQ+ zajednice. Film je iskreno prikazao život na turneji Blond Ambition te Madonnin zaštitnički, gotovo majčinski odnos prema njezinim gay plesačima.
Fotografija: Launchmetrics
Pogledajte i:
Dojmljive uloge i glumci: Koje su filmske izvedbe obilježile 2026. do sada? I što nas čeka u Veneciji
Fenomen zvan Tom Holland: Kako je bivši plesač postao jedini glumac koji je pokorio i Marvel i Christophera Nolana
