Postoji nešto pomalo apsurdno u tome koliko vremena žene provedu razmišljajući o vlastitom izgledu. Koja je najbolja maska za lice, jesu li bob frizure još uvijek u trendu, što odjenuti na važan sastanak i hoće li nas netko shvatiti ozbiljno ako se pojavimo bez šminke? I sama volim modu, volim se sređivati i ne mislim da u tome postoji išta površno. Ali ponekad se pitam kada je sve to prestalo biti isključivo naš izbor i postalo još jedna stvar koju moramo odraditi kako treba. I zato me toliko fascinira Kate Wyler, glavna junakinja Netflixove serije The Diplomat.
Ona je žena koja se bavi međunarodnim krizama, političkim pregovorima i odlukama koje mogu promijeniti živote milijuna ljudi, a njezina garderoba izgleda kao da je sastavljena u deset minuta. Kate Wyler ne pokušava biti najbolje odjevena žena u prostoriji. Nju zanima hoće li je ljudi u toj prostoriji slušati. I mislim da je upravo tu početak jedne puno zanimljivije modne priče.
Moć bez kostima
Ako ste odrasli gledajući serije u kojima su uspješne žene uvijek besprijekorno odjevene, njezin izgled mogao bi vas pomalo iznenaditi. Nema savršeno usklađenih kompleta, vrtoglavih potpetica ni frizure koja izgleda kao da je upravo izašla iz salona. Umjesto toga, tu su tamna odijela, jednostavne košulje, široke hlače i kosa koja često ima vlastite planove. A ipak, teško ju je zamisliti u bilo čemu drugome.
Da bismo razumjeli zašto je njezin stil toliko zanimljiv, moramo se vratiti nekoliko desetljeća unatrag. Kada su žene počele osvajati pozicije u poslovnom i političkom svijetu, odjeća je postala jedan od načina na koji su pokazivale da ondje pripadaju. Osamdesetih su godina široka ramena, strogo krojena odijela i naglašene siluete postale simbol ženskog profesionalnog uspjeha. Žene su odijevanjem preuzimale vizualni jezik moći koji je dotad uglavnom pripadao muškarcima. I to je imalo smisla. U svijetu koji vas ne shvaća ozbiljno, ponekad morate izgledati kao netko koga se ne može ignorirati.
No nekoliko desetljeća kasnije postavlja se zanimljivo pitanje. Ako smo već dokazale da možemo sjediti za istim stolom, zašto se još uvijek toliko trudimo izgledati kao da zaslužujemo mjesto za njim? Upravo se tu pojavljuje anti-power dressing. Nije riječ o novom modnom pravilu niti o trendu koji od nas traži da odbacimo ženstvenost. Riječ je o drukčijem odnosu prema odjeći. Ona više ne mora biti oklop, dokaz uspjeha ili sredstvo kojim pokušavamo uvjeriti druge da smo sposobne. Kate Wyler ne odijeva se kako bi izgledala poput autoriteta. Ona se odijeva za posao koji mora obaviti i upravo zato njezin stil djeluje toliko uvjerljivo.
Crno odijelo, velika poruka
Njezina garderoba zapravo je vrlo jednostavna. Crna, tamnoplava i siva odijela, sakoi opuštenijih krojeva, široke hlače, obične košulje i praktične cipele. Nema logotipa koji vrište, modnih dodataka koji traže pozornost ni kombinacija koje izgledaju kao da su osmišljene isključivo za fotografiranje. I to je gotovo radikalno u vremenu u kojem se odjeća često bira prema tome kako će izgledati na fotografiji, a ne kako ćemo se u njoj osjećati.
Posebno je zanimljivo što njezin stil nije klasični minimalizam kakav viđamo na društvenim mrežama. Nije to onaj pomno stilizirani quiet luxury u kojem svaki komad mora izgledati nenametljivo, ali istovremeno dovoljno skupo da svi shvate koliko košta. Njezina odjeća nije tu da pokaže koliko novca ima ili koliko dobro poznaje modu. Ona jednostavno mora funkcionirati. Uostalom, postoji velika razlika između žene koja želi izgledati kao da se nije trudila i žene koja doista ima važnijih stvari na pameti. Kate pripada ovoj drugoj kategoriji.
Naravno, ne smijemo zaboraviti da gledamo televizijsku seriju i da je njezina prividna neopterećenost rezultat pažljivo osmišljene kostimografije. Ali upravo je u tome njezina snaga. Svaki pomalo izgužvani sako, jednostavna košulja i neukrotivi pramen kose govore nam nešto o ženi koja ih nosi. Njezin izgled nije savršen jer ni njezin život nije savršen, a serija nas ne pokušava uvjeriti u suprotno.
Žena pod povećalom
Mislim da je ovdje važno otvoriti još jedno pitanje. Zašto je ženama uopće toliko teško pobjeći od očekivanja vezanih uz izgled?Ako se žena na važnoj funkciji pojavi besprijekorno odjevena, njezina se elegancija komentira. Ako izgleda umorno, komentira se njezina neurednost. Ako je previše ženstvena, možda nije dovoljno ozbiljna. Ako se odijeva strogo, možda je hladna i nepristupačna. Kao da ne postoji način da jednostavno dođemo na posao, obavimo ga i odemo kući bez dodatne procjene svega što smo taj dan odlučile staviti na sebe.
Muškarci su u tom smislu često imali mnogo jednostavniji zadatak. Tamno odijelo, košulja i kravata desetljećima su bili gotovo univerzalna uniforma profesionalnog autoriteta. Žene su, s druge strane, morale pronaći ravnotežu između ozbiljnosti, ženstvenosti, elegancije i prihvatljivosti. A ta ravnoteža neprestano se mijenja. Kate ne izlazi potpuno iz tog sustava. I dalje nosi odijela, odnosno odjeću koja pripada tradicionalnom jeziku političke moći. Ali odbija sudjelovati u njegovu dodatnom, nepisanom dijelu koji od žena traži da pritom izgledaju besprijekorno.
To je ono što njezin stil čini zanimljivijim od običnog modnog minimalizma. Nije stvar u tome da ne voli lijepu odjeću. Stvar je u tome što njezina vrijednost ne ovisi o tome koliko je uspješno odabrala outfit. I možda je upravo to najveći luksuz koji žena danas može imati. Ne skupa torba, ne savršena koža, ne garderoba koju svi žele kopirati, nego sloboda da o vlastitom izgledu ne mora razmišljati baš svaki trenutak.
Kako ukrasti look?
Iako cijela filozofija počiva na tome da odjeća ne bi trebala zahtijevati previše pažnje, priznajem da bih vrlo rado ukrala nekoliko komada iz njezina ormara. Jer njezina garderoba ima nešto što mnogi trendovi nemaju, a to je dugovječnost. Prvo, pronađite dobar sako. Crni, tamnosivi ili tamnoplavi model ravnog, blago oversized kroja najbolja je polazna točka. Ne mora savršeno pratiti liniju tijela niti izgledati kao dio strogo poslovnog kompleta. Važno je da se u njemu možete normalno kretati, sjediti i provesti cijeli dan. Zatim zaboravite na preuske hlače.
Birajte ravne ili široke modele koji padaju prirodno i ne zahtijevaju neprestano popravljanje. Odijelo može izgledati ozbiljno i bez toga da se u njemu osjećate sputano. Bijela košulja je gotovo obavezna. Ali ne ona koja izgleda kao da se bojite pomaknuti ruke kako se ne bi zgužvala. Neka bude opuštena, s nekoliko otkopčanih gumba ili podvrnutim rukavima. Jednostavna pamučna majica također može funkcionirati. Cipele birajte prema životu koji vodite. Mokasinke, ravne gležnjače i udobni kožni modeli sasvim su dovoljni.
Ako morate trčati s jednog sastanka na drugi, nema razloga da pritom razmišljate o bolnim stopalima. A kosa i šminka? Tu dolazimo do najzanimljivijeg dijela. Nemojte pokušavati pola sata napraviti savršeno nesavršenu punđu. Ako volite crveni ruž, nosite ga. Ako se taj dan ne želite našminkati, nemojte. Ako vam se kosa ne da ukrotiti, možda je ne morate ni ukrotiti. Jer kopirati njezin stil ne znači doslovno odjenuti iste komade. Znači preuzeti ideju da se odjeća treba prilagođavati vašem životu, a ne obrnuto.
Nije sve u odijelu
Dolazak četvrte sezone serije The Diplomat na Netflix 15. listopada, s osam novih epizoda, odličan je povod da se ponovno vratimo ovoj neobičnoj modnoj junakinji. Zanimljivo je i da je Keri Russell na premijeri nove sezone nosila elegantno crno odijelo s upečatljivim dijamantnim naušnicama u Art Deco stilu. Isti odjevni komad koji povezujemo s njezinim likom odjednom je postao glamurozna kombinacija za crveni tepih.
I upravo mi se sviđa ta usporedba. Jer crno odijelo samo po sebi nema nikakvu posebnu filozofiju. Može biti poslovna uniforma, modni statement, znak elegancije ili jednostavno najpraktičnija stvar koju imate u ormaru. Značenje mu dajemo mi. A možda je to i najvažnije što možemo naučiti od njezina stila. Žene su se desetljećima borile za pravo da nose hlače, da uđu u poslovne prostore iz kojih su bile isključene i da ih se shvati ozbiljno bez obzira na spol. Danas imamo mnogo više mogućnosti, ali smo usput dobile i čitav niz novih očekivanja. Trebamo biti uspješne, samouvjerene, njegovane, zanimljive, autentične i izgledati kao da nam sve to dolazi potpuno prirodno.
Čak je i ideja da budemo svoje ponekad postala još jedan zadatak koji moramo savršeno odraditi. Zato mi se sviđa što Kate nije modni ideal kojem bismo trebale težiti. Ona nije ni savršena žena, ni savršena diplomatkinja, ni savršeno odjevena junakinja. I ne treba biti. Njezin stil ne govori da bismo trebale prestati voljeti modu, odustati od šminke ili zamijeniti sve haljine crnim odijelima. Govori nešto puno jednostavnije. Da imamo pravo odlučiti koliko nam je vlastiti izgled važan, bez potrebe da taj izbor ikome objašnjavamo.
Jer cilj nikada nije bio da žene konačno smiju nositi isto što i muškarci. Cilj je bio da mogu nositi što žele, a da se njihova vrijednost pritom ne dovodi u pitanje. I ako mene pitate, to je puno moćnije od bilo kojeg odijela.
Fotografija: Pexels
