Alicia Keys o inspiraciji u trenucima koji slamaju srce povodom novog singlea

25.06.2020. / 13:58

Kraljica a-mola i jedna od najinspirativnijih glazbenica našega vremena povodom novog albuma govori o načinima na koje se angažirala u Black Lives Matter pokretu, pjesmi za koju bi radije da ju nije nikada napisala i knjizi u kojoj istražuje putovanje bliže sebi ...

Gotovo da nema milenijalke koja nije svoje prve ljubavne iskrice popratila soundtrackom kultne pjesme Fallin’ i prve feminističke porive kroz A Woman’s Worth. Danas Songs in A Minor ima skoro dvadeset godina, a Alicia Keys priprema izlazak svog sedmog albuma naslovljenog jednostavno Alicia. Prvi singl s albuma prekrasna je, iako pomalo mračna pjesma A Perfect Way to Die, napisana u čast poginulih Trayvona Martina, Michaela Browna i Sandre Bland, a objavljena upravo u jeku BLM prosvjeda i akcija u kojima Keys svesrdno sudjeluje. Naime, Keys je dio grupe koja se osobito angažirala u borbi da se rasvijetli ubojstvo Breonne Taylor te da se počinitelje dužno kazni, a dio je organizacije Until Freedom čija je inicijatorica, aktivistkinja Tamika Mallory, Alicijina prijateljica još iz djetinjstva.

Za Vogue je Alicia dala opsežan intervju u sklopu kojega je pobliže govorila o svome angažmanu, ali i o načinima na koje aktualna situacija utječe na nju osobno i emocionalno. Kako Keys razgovara sa svojom djecom o prosvjedima i problematici na koju se nadovezuju? “Oduvijek sam intenzivno razmišljala o tome tko smo, odakle smo, o našem naslijeđu i našim veličinama te sam uvijek nastojala otvoriti dijalog sa svojim dječacima o svemu tome. Uvijek sam bila pomalo manijak kada je riječ o školi i onome što se uči kao povijest. To se naprosto ne može ignorirati i upravo će se tu dogoditi promjene. Ako možemo promatrati vlastite domove, biznise, filozofije i početi pročišćavati stvari odatle, suočiti se s njima: Što treba evoluirati i promijeniti se? Što nismo postigli? S čime nam je potrebna pomoć? Za mene odatle počinje pravo rastvaranje onoga što je već okoštalo.”

Kada je riječ o osjećaju nade za budućnost, Keys potvrđuje: “Zapravo, da, osjećam nadu. Mislim, izazovno je. Jako je teško. Ima mnogo toga što se treba prihvatiti i prepoznati i za što trebamo biti odgovorni, trebamo shvatiti kako ćemo nastaniti i zadržati svoja mjesta. Svatko od nas treba nešto poduzeti, svi imamo nešto čega se možemo prihvatiti, što moramo napraviti. Shvatiti, otkriti to, ne okretati se niti se sakrivati - to je dio evolucije i to je dio revolucije, i to je dio onoga odakle dolazi prava promjena.”

Keys je napisala i knjigu pod naslovom More Myself: A Journey, koja je objavljena u ožujku, taman uoči karantene, što se autorici čini kao idealan moment s obzirom na temu knjige: “Ideja je auto-refleksije. Tko smo mi zapravo? Što je naša istina? Što je istina koju moramo izbrusiti i shvatiti i stvoriti? Knjiga je bila moćni kanal za tu raspravu. Svakako je to moje osobno iskustvo kako sam postala više ‘ja’."

Upitana da kaže nešto o pjesmi Perfect Way to Die, Alicia kaže: “Toliko volim tu pjesmu. Kad barem ne bi morala postojati. Napisana je u kontemplaciji o smrtima Michaela Browna i Sandre Bland, i otad je prošlo već neko vrijeme, ali sada je bio trenutak da ju izbacimo. Cijelo sam vrijeme ponavljala ‘Stvarno se nadam da će doći vrijeme kad ju nećemo morati podijeliti’, ali uporno je aktualna. To je glazbeni izraz onoga što gledamo svaki dan, policijske brutalnosti koja je potpuno van kontrole. Kada je riječ o glazbi, prekrasno je što nas povezuje bez obzira na sve ostalo te nam pomaže razgovarati o svemu što vidimo oko sebe. Glazba je oduvijek silno važan ventil. Ona je najljepši podsjetnik da nismo sami, da nismo osamljeni u svojim osjećajima ili doživljajima. Donosi određenu utjehu. Kroz povijest, glazbeni rad nekih od ljudi kojima se najviše divim poput Curtisa Mayfielda, Nine Simone, Boba Marleyja i Johna Lennona, imao je moć da zahvati ono što osjećamo, vidimo i trebamo.”

I konačno, što možemo očekivati od nadolazećeg albuma? “Glazba se zove Alicia. Spremna je već neko vrijeme i silno sam uzbuđena da je podijelim jer se nikada nisam osjećala više ‘Alicijom’. Upoznajem svoje različite strane, a mislim da je to nešto što sada svi doživljavamo. Ne postoji samo jedna strana. Postoji strana koju najviše pokazujemo, ali toliko dijelova čini nas osobama koje jesmo. Očito, svijet se drastično promijenio, ili se nije promijenio, nego se samo probudio prema novom setu potreba. Glazba dolazi taman na vrijeme. Osjećam se tako, tako jasno povezano s time gdje smo sada.”