ŠTO ŽENE ŽELE: Mitologija 'High' vs. 'Low Maintenance' ženskosti

Kad je Harry upoznao Sally, svijet je upoznao koncept high, odnosno low maintenance žene. Više od trideset godina nakon popularizacije ovog klizavog epiteta koji ironizira zahtjevnu ženu koja zna točno što želi, pitamo se što on danas znači

Boy Meets Girl

Knjige su pisane, filmovi snimani i pjesme skladane, dok su muškarci svoje prorijeđene kose čupali nad pitanjem: što, zaboga, žene zapravo žele? Kako, unatoč rasprostranjenom uvjerenju, žene ne dijele jedinstvenu mentalnu košnicu, na dano pitanje ne postoji univerzalni odgovor, ali kad bi naši izbezumljeni muški parnjaci zašutjeli na dovoljno dugo, sasvim je sigurno da bi im svaka pojedina žena rado rekla točno što želi.

Iako znamo da je dijeliti populaciju na dva (s)pola u osnovi ćorav posao, ima nešto neodoljivo u tim varijacijama na vjekovnu borbu Marsa i Venere, i pokušajima da se čas mistificira, čas demistificira psihologija neprijateljskog suprotnog tabora.

Ruku na srce, koliko god zazirale od šupljih generalizacija, nitko od nas nije u potpunosti imun na potrebu da se ljude na različite načine grupira i dijeli, proglašavajući ovu ili onu osobinu granicom koja odvaja ovaj od onog tipa osobe.

- Postoje dva tipa žene: high maintenance i low maintenance.

- I Ingrid Bergman je low maintenance?

- L-m, definitivno.

- A koji sam ja tip?

- Ti si najgora vrsta… Ti si high maintenance, a misliš da si low maintenance.

Dihotomiju između izrazito i minimalno zahtjevne žene popularizirala je jedna od najpoznatijih romantičnih komedija ružičaste povijesti, hommage klizavim prijateljstvima i romantičnom strpljenju – 'Kad je Harry sreo Sally'.

U više od tri desetljeća otkako je kultni rom-com doživio prvu slavu, termin high, odnosno low maintenance, živi i preživljava u kolokvijalnom govoru, čak s određenim stabilnim rastom u statističkoj upotrebi. U središtu je ove tehničke terminologije koja je nekako našla put do ljubavne sfere pitanje koliko je osoba komplicirana, koliko precizna u svojim željama, žudnjama i potrebama, i koliko spremna inzistirati na tome da joj stvari budu optimalno po volji. Kako bi joj dočarao što misli pod izrazom, Harry ironično opisuje način na koji Sally naručuje hranu u restoranu, nikada ne pristajući da jelo dođe onako kako je po defaultu smišljeno, nego uvijek uz određene intervencije koje su specifično po njezinu ukusu. Sally jednostavno odgovara: 'Volim stvari onako kako ih volim.'

Izvor: Profimedia

Tiha okrutnost

Pišući o ovoj temi nedavno za Atlantic, Megan Garber pronalazi 'tihu okrutnost' u konceptu high maintenance žene, smatrajući ga još jednim u nizu načina na koje se pokušava sputati sloboda odlučne žene da izrazi (i dobije) točno ono što želi. Garber primjećuje da već počevši od naslova film pripovijeda iz pozicije muškarca koji tijekom narativnog luka proživljava određenu transformaciju, dok njegova ženska protuteža mijenja uglavnom samo frizure. Kako bi nadišao svoju blagu, ali sveprožimajuću mizantropiju i prigrlio ljubav koja cijelo vrijeme tinja prema najmušičavijoj ženi koju je ikada upoznao, Harry mora otpustiti potrebu da ljude osuđuje i smješta u ladice.

Međutim, iako Garber u tome vidi pritajeni teror maskuliniteta koji ženu tjera da čeka dok se on zbroji, ovaj je film daleko od najgorih lekcija iz romantike koje nam je priuštila filmska povijest. Za razliku od, recimo, Sandy koja u 'Briljantinu' mijenja cijeli imidž zato da bi je se John Travolta prestao sramiti (što je, unatoč ljubavi koju osjećamo prema filmu i njezinu grandioznom završetku, jedna od najtoksičnijih premisa ikad snimljenih), ovdje transformaciju mora proći Harry kako bi dorastao svojoj odabranici.

Sally se eventualno mora malo strpjeti da se tip pribere do kraja filma, ali kad imamo posla s muškarcima, strpljenje za prijeđeni put od stražnjice do glave neizbježan je dio igre. No ako bismo htjele iz rom-com filozofije sage o Harryju i Sally deducirati poantu, znači li sve to da high maintenance žene pobjeđuju u romantičnoj olimpijadi?

Hell Yeah

Ono što me najviše buni u ovom konceptu pitanje je za koga je pretpostavljeno održavanje više ili manje zahtjevno. Svaka od nas ima vlastite taktike kako si rekreativno zakomplicirati život i važan je dio procesa odrastanja shvatiti što i kako volimo i želimo, a onda i kako si to maksimalno priuštiti, ali teško da bismo razmišljale o tim zahtjevima kao 'teškima za održavanje'. A u suvremenom povijesnom momentumu voljele bismo vjerovati da više nije na snazi situacija u kojoj se žena promatra kao investicija koja se treba pokazati maksimalno isplativom potencijalnom partneru. Ili?

Koliko god rasprostranjen i normaliziran, koncept je teško pronaći na internetu ako ste u potrazi za iole supstancijalnim sadržajem jer se većina rezultata koje nam vraćaju algoritmi našeg kolektivnog svjesnog i nesvjesnog svodi na testove i urnebesne mačo članke u kojima muškarci o ženama pišu kao da su naratori za Animal Planet, samo znatno manje informirano.

U brlogu Reddit i 4Chan trolova high maintenance žene predstavljaju objekt žudnje i trofej maskulinog uspjeha kao ideal klasične ženstvenosti, ali i prijetnju koja će ranjive muškarce psihofizički i financijski iscrpiti. Ako je vjerovati verziranim stručnjacima sjenovitih internetskih kutaka, manikirani succubus prije svega je na nesvetoj misiji da opljačka svoje nevine žrtve i pretvori ih u instagramske partnere koji će im pridržavati torbicu dok paralelno okidaju idealnu fotku za njezin pažljivo kurirani feed.

Kao dio aktualnog neokonzervativnog protuudara koji se razvio kao shizofrena reakcija ugroženog maskuliniteta naspram pomaka u rodnoj dinamici i popularizacije nekih feminističkih načela, kao pribježište muškaraca koji se ne snalaze baš u novim civilizacijskim uvjetima, nabujala je cijela kontra kontrakultura, tzv. 'pickup artists', što će reći stručnjaka za zavođenje žena. Nepatvorenu karikaturalnost ovih muškaraca nužno je vidjeti da biste povjerovale da postoji, a čak i suočene sa specijaliziranim stranicama, neko ćete vrijeme treptati pokušavajući shvatiti je li to šala ili halucinacija. Primjerice, portal koji nosi naziv The Adult Man u ponudi ima članak '12 znakova da je djevojka high maintenance: biste li trebali biti s njom?'

Izvjesni Joshua Sigafus, koji se u biografiji predstavlja kao 'reformirani šmokljan, transformiran u gurua za privlačnost i veze', ekstenzivno opisuje što konstituira zahtjevnu ženu i isplati li se s njome stupiti u odnos. Ako je vjerovati ovom samoprozvanom guruu, high maintenance prije svega se odnosi na ženu koja je izrazito posvećena svome izgledu, koja će uvijek vlastite osjećaje staviti na prvo mjesto, a njezin će partner morati investirati priličnu količinu novca i mentalne energije da bi joj parirao. No iako opis ovog mitskog bića ne obećava osobito zanimljivu i poželjnu osobu, Joshua odgovorno tvrdi da samo akonto njezina besprijekorna izgleda (koji će, što je važan faktor, izazvati zavist svih muškaraca u okolini) i fantastičnog seksualnog skilla (za koji je nejasno čime je garantiran) svakako vrijedi uloženi trud. I novac.

Za navodne odrasle muškarce koji su ciljana publika stranice, high maintenance žene su crna rupa u kojoj će odabranici sretno bankrotirati. Ilustracije radi, ono što Sigafus doslovno kaže u zaključku svoga teksta kao odgovor na naslovno pitanje popraćeno je zornom didaskalijom da autor 'povuče dugi dim cigarete i ispije čašicu viskija' prije nego što zaključi: 'Hell yeah.'

Worth it

S druge je strane u internetskim bespućima moguće pronaći ponosne ispovijedi zahtjevnih žena, pa čak i upute kako postati high maintenance, koje su uglavnom posvećene ideji da si žena može i treba dopustiti da traži od svijeta i partnera što god želi.

Ako je vjerovati dating stranici eHarmony koja, među ostalim, nudi i blogerske savjete usamljenim romanticima, high maintenance žene imaju najviše uspjeha u pronalasku kvalitetnog partnera. Na stranu dubiozna implikacija da je ljude moguće lako rangirati s obzirom na njihovu partnersku 'vrijednost', zanimljivo je da taj post ipak sugerira da će žena koja postavlja visoke kriterije sebi, a onda i potencijalnom partneru, imati više uspjeha u pronalasku ljubavne sreće od fleksibilnijih kolegica. I tu može biti neke logike ako težište stavimo na ideju da je tako shvaćena zahtjevna žena netko tko zna što želi i ne pristaje na kompromise a priori. 

Izvor: Profimedia

Površna i narcisoidna protagonistkinja koju zavodi The Adult Man nipošto nije ideal prema kojemu vrijedi stremiti, ali žena koja je upoznala samu sebe, zna si ugoditi i svjesna je svoje vrijednosti, ima bolje šanse preživjeti dating džunglu, a privući će samo muškarce koji će znati vrednovati osobu svjesnu svojih želja i potreba. Kad se sama nađem u vrtlogu nesigurnosti pred osobom koja mi se možda sviđa, mantram si Rihanninu formulu: 'Moram znati vlastitu vrijednost da bi je i drugi znali cijeniti.' Za razliku od mnogih mojih flingova, Rihanna me nikada nije iznevjerila.

No vrijedi osvijestiti i da je klasična ženskost sama po sebi zahtjevna za održavanje; samo da bismo zadovoljile kulturološke imperative idealne ženstvenosti, investiramo vrijeme, novac i golemu količinu mentalnog prostora. Formula da smo 'vrijedne toga' uvelike dominira marketinškim prostorom usmjerenom na žensku populaciju, tražeći da potvrdimo vjeru u vlastitu vrijednost tako što trošimo novac i vrijeme na nebrojene proizvode i tretmane, odnosno na sebe. Kako su žene tradicionalno ultimativne potrošačice, ne čudi što se u spoju konzumerizma i masovnih odjeka feminističkog nasljeđa razvila cijela kultura koja veže samonjegu, ljepotu i osjećaj vlastite vrijednosti. A to je također prostor kojim treba naučiti samosvjesno navigirati, tražeći što doista želimo, a eliminirajući što nam zapravo ne treba.

Which one am I?

Problem s high-low distinkcijom jest da ostaje nejasno što zapravo označava i kojem bismo kraju spektra trebale eventualno stremiti. Harry nam ne pomaže shvatiti točno o čemu je riječ osim što daje naslutiti da je sa zahtjevnim ženama teško jer su komplicirane i pune mušica kojima se udvarač treba naučiti prilagoditi, ili ih barem istrpjeti. Uostalom, ako je Ingrid Bergman bila low, želimo li biti high? A onda, ako je Harryjeva odabranica upravo Sally, postoji li nešto osobito privlačno u kompliciranim ženama? Ili su dani fatalnih žena iza nas dok ih zamjenjuju pristupačne cool cure? Ali opet, zar low maintenance zaista zvuči kao nešto što bi žena htjela biti? Naposljetku, ako već moramo razmišljati o sebi u terminima kao da smo automobil ili naslonjač, želimo li zaista biti 'lake za održavanje'? Možda je zapravo vrijeme da umirovimo ovu nejasnu formulu…

Svaka osoba ima pravo kurirati svoj život kako god osjeća da je ispravno za nju, a drugi ljudi oko nje imaju jednako puno pravo postaviti vlastite granice prema tim zahtjevima. Svi su odnosi stvar neprestanog pregovaranja koje ponekad teče s većom, a ponekad osjetno manjom lakoćom. Ali kriteriji za to što će nekome biti zahtjevno potpuno su individualni i svaki pokušaj da se pronađe i katalogizira neka pravilnost u ovom sustavu ubrzo se pokaže bespredmetnim. Ako mi je najdraža hrana pizza i ne diskriminiram nijedan filmski žanr, ali kategorički odbijam kampirati i avanturistički duh mi općenito dolazi samo u pažljivo osmišljenim glam aranžmanima, jesam li high ili low?

Dok ovo pišem, u glavi mi se neprestano vrti rani klasik Alicie Keys 'A Woman's Worth' u kojoj Alicia svom partneru nježno poručuje da joj može kupiti bisere i dijamante ili je povesti na krstarenje oko svijeta jer, kao što i sam zna, ona je toga vrijedna. Znati vlastitu vrijednost u odnosu znači i razumjeti koliko same možemo ponuditi i koliko smo voljne investirati.

Za razliku od profila koji crtaju reformirani šmokljani ovoga svijeta, tip zahtjevne žene koji vrijedi imati u životu svoju vrijednost ne pronalazi samo u ljepoti i besprijekornoj brizi za izgled i stil. Daleko je važnija svijest o svemu što donosi u odnos, u čemu će uživati s partnerom kojega odabere, i jasna odluka da ne želi spuštati kriterije vlastitih zahtjeva kada je riječ o partnerskom odnosu. Prostor za kompromise je nužan, ali neke stvari moraju ostati off-limits.

U međuvremenu, dopustimo si da volimo stvari onako kako ih volimo i zahtijevajmo sve što želimo i što nam svijet može ponuditi, dok pjevušimo: 'Baby you know I'm worth it…'

Piše: Ana Fazekaš

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle listopad 2021.