ROMANTIKA PRIJATELJSTVA: Koliko je realan rascjep između prijateljske i romantične ljubavi?

Što danas znači pronaći romansu u prijateljstvu, prijateljstvo u romansi, i koliko su granice zapravo jasne između prijateljske i erotične ljubavi?

Na svim terenima i neprestano, svijet se intenzivno mijenja, a turbulencije posljednjih nekoliko godina natjerale su nas na prilično brutalne načine da se suočimo sa svojim životom u ogoljenoj formi. Nikada nismo imali toliku potrebu za kontaktom, ljubavlju, dodirom, sigurnošću, a nikada nam to nije bilo toliko okrutno nedostupno kao otkako je pandemija narušila ritam svijeta. No dok je s jedne strane sveopća izolacija dovela do rekordnog prometa na svim mogućim dating aplikacijama, s druge je potaknula istraživanje alternativnih modusa povezivanja koji nisu usmjereni na romansu u uskom smislu, kao i preispitivanje uvriježenih obrazaca kada je o ljubavi riječ.

Kako se sve više ljudi odlučuje na veći ili manji otklon od normativne ljubavi, postojeći razgovor o mogućnostima romanse onkraj romanse uhvatio je novi zamah, stavljajući u fokus romantična prijateljstva kao stari fenomen vrijedan nove pozornosti. Na koje se sve načine isprepliću romansa i prijateljstvo, i kakav potencijal nosi ova siva zona intenzivnih emotivnih odnosa u suvremenom svijetu?

Soul buddies

U kolijevci zapadnjačke kulture postojao je cijeli mali spektar riječi za ljubav. Stari su Grci razlikovali fenomene agape, eros, philia, storge, filautia i xenia, a svaki je od termina zahvaćao kompleksni emotivni odnos, ukratko: božanske, erotske, prijateljske, roditeljske, ljubavi prema sebi i gostoljublja. O dimenzijama ovih sklopova dalo bi se raspredati, ali za naslovni par koji nas trenutačno zanima najvažnije je istaknuti da se eros odnosio na senzualnu strastvenu ljubav, koja unosi nemir u dušu i onemogućuje nam da funkcioniramo normalno, dok je philia označavala duboko intimno prijateljstvo, posvećenu autentičnu ljubav temeljenu na ravnopravnosti, poštovanju i vrijednostima dijeljenja. Ako je vjerovati Aristotelu, upravo je philia najvrednija, najtrajnija i najplemenitija vrsta ljubavi, djelomično upravo zato što nije vođena erotskom stihijom koja nerijetko iz nas izvlači najgore, a uvijek dolazi s rokom trajanja.

No iako philia nije podrazumijevala skokove nestalne strasti, nije se zato smatrala manje intenzivnom, a mnogi aspekti ovako shvaćene ljubavi u suvremenim bi terminima pripali sferi romanse. Štošta se izmijenilo na povijesnoj vjetrometini otkako je Aristotel šetao agorom, ali potencijal romantičnih prijateljstava nije se znatno promijenio, iako je uvelike zapostavljen u modernoj povijesti. Svjedočimo li ovih dana novom uzletu klasične philije?

Pišući o romantičnim prijateljstvima novog doba za The Atlantic, Rhaina Cohen postavlja pitanje kako bi to bilo da je prijateljstvo, a ne brak, u središtu života. Dok društveno uvjetovani obrasci oblikovanja odnosa na vrh hijerarhije smještaju monogamni partnerski odnos, Cohen istražuje iskustva ljudi koji su sreću pronašli u drukčijim kombinacijama i za koje je svijet koji privilegira konvencionalni brak jednostavno - 'natraške'. Ovi parovi dijele intimu, isprepliću svoje svakodnevice, a svojim erotskim partnerima jasno daju do znanja da će morati prihvatiti mjesto u nježnoj sjeni prijateljstva koje će ostati u centru svih drugih emotivnih orbita njihova života. 

Izvor: Profimedia

Kad sam upoznala L. prije nešto više od dvije godine, osjetila sam intenzivnu privlačnost prema smirenoj pozitivnoj auri koja ga je okruživala, lakoći i humoru u komunikaciji, šarmantnoj neurednosti njegove pojave. Svaki put kad bismo se slučajno susreli, vodili bismo neobično zasićene i razigrane razgovore u prolazu, kao da se poznajemo oduvijek, iako smo bili samo površni poznanici. Priča se razvijala utabanim putem: povezivanje na društvenim mrežama, cjelodnevno dopisivanje, nonšalantni poziv na pivo, poziv kući, nesigurni poljubac pod namrštenim pogledom njegove teritorijalne mačke. Bliskost je uspostavljena trenutačno, a zahvaljujući skorom lockdownu i činjenici da živimo u susjednim kvartovima, počeli smo provoditi gotovo svaki dan zajedno. Međutim, iako smo jedno drugo zavoljeli naglo i duboko, vrlo je brzo postalo jasno da naša romansa zapravo totalno i nepopravljivo – nema erotsku dimenziju.

Iako je preusmjeriti ono što je prema svim kriterijima bila ljubavna veza u povojima mogla biti neugodna situacija koja je imala moć raznijeti cijeli odnos u nekoliko nespretnih rečenica, i taj smo razgovor odradili skladno i s uzajamnim osjećajem olakšanja. Znali smo da nam je suđeno… da budemo stvarno bliski prijatelji. Zapravo je znatno zahtjevnije bilo uvjeriti okolinu da je veza koju smo dalje razvijali doista iskreno i obostrano blisko prijateljstvo, a ne skrivena romansa, utješna nagrada ili asimetrični klinč u kojemu jedna osoba čeka drugu da se prije ili poslije predomisli.

Kako nije riječ o široko uvriježenom formatu odnosa, koji je prisniji od standardnog prijateljstva, ali istodobno i jednoznačno bez važnih elemenata tipične romanse, bilo je teško opisati što se to među nama događa, iako je to nama od samog početka vjerojatno jedan od najlakših odnosa koje smo ikada imali. Termini queerplatonic relationship, soul friends, platonski životni partneri tek su neki u lepezi nove nomenklature kojom se nastoji imenovati raznolikost mogućih odnosa, u ovom slučaju opisujući vezu koja je nenormativna i platonska, ali nije zato ništa manje posvećena i ništa manje ljubavna od standardnih veza čija je važna dimenzija ona seksualna.

Minsko polje

Načelno je pravilo da prijateljstvo ne bi trebalo miješati sa seksualnošću ako nismo savršeno sigurne da je taj zapaljivi potez doista vrijedan rizika. Prijateljstva su stabilnija i rahlija struktura koja dopušta periodičko udaljavanje i zbližavanje, a da se osovina ne dovodi u pitanje.

Prijatelji/cama popuštamo ondje gdje bismo s partnerom došle do neprobojnog zida, prihvaćamo ih na dublje i trajnije načine nego što je to slučaj kada je riječ o romansama. Daleko od toga da i prijateljstva nemaju svoje oscilacije, sukobe i bolne raskide, ali distanca koja dopušta da svatko vodi svoj život slobodno i prema vlastitom nahođenju, odnosu daje fleksibilnost kakvu ne može imati partnerski odnos u kojemu planiramo ispreplesti živote na daleko kompleksnije načine. 

Psihologinja Esther Perel ističe da se mnogo ljubavnih veza raspada upravo zato što se žudnju guši pretjeranom neprestanom forsiranom bliskošću, a očekivanje da u jednoj jedinoj osobi pronađemo sve što nam treba može dovesti samo do gorkog razočaranja. A upravo zato što od pojedine prijateljice ili prijatelja ne tražimo da zadovolji sve naše intimne i emotivne potrebe, odnos ima veću šansu da preživi i poživi. Kad bi naše romanse 'učile' od prijateljstava, a prijateljstva od romansi, možda bismo mogle postići dublje i trajnije ljubavi, bez obzira na provizorne etikete koje im lijepimo.

Mnoge moje prijateljice žele i traže partnerski odnos koji ide sa svim poznatim i priznatim elementima dugoročne veze: suživot, brak, zasnivanje obitelji. Iako poštujem njihove želje i svim srcem se nadam da će ostvariti što god im je potrebno za maksimalnu sreću, već dugo znam da moje fantazije ne idu u istom smjeru, ili barem ne istim putem.

Ne zato što ne bih željela partnerstvo i trajnu intimu, nego nisam potpuno sigurna da mogu zamisliti ostvarenje svojih žudnji u klasičnim formatima. Posljednjih godina znatno sam više zainteresirana za nova prijateljstva, tražim povezanost mimo titravog uzbuđenja seksualne privlačnosti i iskreno uživam u istraživanju bliskosti rasterećene velikim očekivanjima ljubavne veze.

Ništa ne može zamijeniti leptiriće prve zaljubljenosti, ali dok nam romantična prijateljstva neće priuštiti gorko-slatki ljubavni zanos, polagani tijek dubokih prijateljstava ima potpuno drukčiju, jednako nezamjenjivu ljepotu. S druge strane, kad znam da posvećenu bliskost razvijam mimo krilatog Erosa, romanse mi se mogu otvarati polaganije i opuštenije nego kada osobu koja mi ulazi u život provlačim kroz nemoguću check listu svih svojih ljubavnih želja i potreba.

Zapisi o ljubavi

Romantična prijateljstva nisu nova pojava, dapače, osim što postoje oduvijek, u mnogim se razdobljima puno više pažnje posvećivalo intimnim prijateljstvima u kojima su se slobodno izražavali ljubav i neseksualna senzualnost, nego što je to slučaj u našem istodobno progresivnom i konzervativnom vremenu. 

Izvor: Profimedia

Povijest je puna prekrasnih priča i kada danas istražujemo arhivu o ljubavi od koje nas odvajaju stoljeća, intenzitet emocija koje se prelijevaju među prijateljima i prijateljicama može djelovati začudno.

Stvari se donekle kompliciraju kada je riječ o queer parovima s obzirom na to da službena povijest često te romanse prepričava kao bliska prijateljstva, brišući queer ljubavi, koje tek u novije vrijeme dobivaju zasluženu pozornost i točne pečate.

No koliko je god poricati evidentnu romansu samo zato što nije straight bilo besmisleno i toksično, barem je jednako problematično inzistirati na tome da se romantično prijateljstvo nužno tumači kao romansa 'u ormaru' jer taj refleks pak sugerira da je prijateljska intima na neki način manje vrijedna, zanimljiva ili uzbudljiva od ljubavne veze. Ponekad su odnosi zaista između dviju sfera, i upravo u toj prividnoj ambivalenciji nalaze najbolje što mogu biti.

Dvije filozofkinje i spisateljice, Iris Murdoch i Philippa Foot, cijeli su odrasli život provele u intenzivnom romantičnom prijateljstvu, dio kojega je otisnut i kao kolekcija pisama Iris Murdoch pod naslovom 'Living on Paper'. Zasićena strastvenim osjećajima koji suvereno pariraju bilo kojoj epistolarnoj aferi pisane povijesti, pisma odražavaju složen odnos dviju prijateljica čija se ljubav protezala desetljećima. Foot i Murdoch u jednom su trenutku pokušale i preformulirati svoj odnos u erotski, ali vrlo se brzo pokazalo da im ta kombinacija ne odgovara koliko osebujno prijateljstvo, kojem su se nakon eksperimenta s lakoćom vratile. U svom filozofskom radu Murdoch je promišljala prirodu ljubavi, smatrajući da ona istinska podrazumijeva obostranu spremnost, odluku, ali i iskrenu želju da se vidi druga osoba onakva kakva ona doista jest, u njezinoj punini i svim detaljima. A hoće li se ta povezanost ostvariti i manifestirati u okvirima erotskog ili prijateljskog odnosa, zapravo je sporedno.

Love, actually

Prijateljstvo je uvijek na neki način utkano u dugotrajne partnerske odnose i načelno je prihvaćeno da je upravo prijateljstvo ono što ostane među partnerima kada erotska ljubav prestane treperiti. U kulturama koje ne njeguju istu opsesivnu vezanost za koncept romantične ljubavi u uskom smislu poput naše, i ne smatraju da je zaljubljenost važna ni potrebna osnova za brak, upravo je gradnja iskrenog prijateljstva ono na čemu će se temeljiti dugoročna ljubav među partnerima koji dijele život iz dana u dan. I ne čini se da su zato parovi manje sretni, a odnosi manje stabilni. 

Oduvijek me fasciniraju kultni povijesni parovi čiji su se odnosi na različite načine odmicali od normativnih formata ljubavi. Virginia i Leonard Woolf dijelili su duboku i dugotrajnu ljubav, iako mnogi nagađaju da njihov odnos nije bio nimalo seksualan, a dobro su poznate i Virginijine strastvene afere, osobito ona s Vitom Sackville-West. Simone de Beauvoir i Jean-Paul Sartre, ultimativni filozofski par, nisu živjeli zajedno niti inzistirali na fizičkoj i emocionalnoj monogamiji. Jedno su u drugome definitivno pronašli ljubav života, veze su im preživjele sve moguće unutarnje i vanjske turbulencije i pretpostavlja se da se to ne bi moglo dogoditi da nisu pronašli format koji je njima specifično odgovarao. Da je bilo tko od njih inzistirao na klasičnom monogamnom uparivanju, ljubav koju su živjeli vjerojatno ne bi imala prostora da slobodno diše. Filozofija njihove ljubavi polazila je od težnje da jedno drugome osiguraju apsolutnu slobodu djelovanja i rasta, smatrajući da je najveći problem većine ljubavnih odnosa način na koji voljenu osobu pretvaramo u objekt, pokušavajući ga fiksirati i pritom projicirati na njega ili nju sputavajući očekivanja i ograničenja. Svoj su emocionalni pothvat Beauvoir i Sartre nazivali upravo autentičnom ljubavlju, a uza sva svoja nevjerojatna ostvarenja, Beauvoir je ljubav sa Sartreom smatrala najvećim uspjehom svoga života. 

Ljubav nije nužno slijepa, ali je definitivno hirovita kameleonka za koju je nemoguće predvidjeti u kojem će se obliku pojaviti kako bi nam uzburkala život. Boriti se protiv nje jalov je posao, gurati je u kalupe koji joj ne pristaju samo će je dodatno obezobraziti, a kada joj ne damo da diše, njezin će se plamičak brže ugasiti. Između različitih ljubavi nema hijerarhije i kada jednom otpustimo nametnuta očekivanja o tome kako bi ljubav trebala izgledati i funkcionirati, možemo je pronaći u njezinu punom sjaju ondje gdje smo joj se možda najmanje nadale.

 Piše: Daša Jeličić

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle #232