Sad ste već gotovo dvije godine na poziciji direktorice Mastercarda u Hrvatskoj. Što biste voljeli da ste u ožujku 2023. znali, a što sad znate, vezano za vašu tada novu rolu?
Da svaki problem ima rješenje, a ako nema, jednostavno ne treba razbijati glavu time jer ni dubljenje na trepavicama neće pomoći. Kad sam preuzela ovu ulogu, željela sam imati sve odgovore odmah – znati kako će stvari funkcionirati i što trebam napraviti u svakom trenutku. Danas znam da to nije niti potrebno niti izvedivo. Jedna od stvari koju sam naučila je i da treba čovjek sebi dati vremena da se prilagodi i da nešto nauči. Ali i učenje davanja vremena dolazi s vremenom. Također, već tada sam pretpostavljala koliko je važno imati pravi tim oko sebe, sad sam to i potvrdila jer bez njih ništa ne bih mogla postići.
Ono što je dodatna vrijednost radu u Mastercardu kao globalnoj kompaniji je što upravo zbog raširenosti imamo priliku učiti i od drugih tržišta, od drugih lidera i na projektima koji se možda ne provode kod nas, ali se neki njihovi dijelovi svakako mogu implementirati. Danas, nakon gotovo dvije godine, vidim koliko je dragocjeno imati taj globalni kontekst i iskustva koja možemo prilagoditi lokalnom tržištu.
Kroz karijeru ste prošli razne stepenice, svaka od njih je imala drugačiju razinu odgovornosti. Koliko je s tom odgovornošću rastao i stres? I je li se mijenjalo još išta osim razine stresa?
Naravno, odgovornost i stres idu ruku pod ruku – to je neizbježno. Ili je barem neizbježno u mom slučaju. No ono što je s vremenom postalo jasno jest da stres nije samo rezultat količine posla, već i percepcije. Kada ste mlađi, često mislite da morate sve sami riješiti i sve odmah. Kako stječete iskustvo, učite delegirati, vjerovati timu i postavljati prioritete. To značajno smanjuje stres jer shvatite da nije sve hitno i da nije sve jednako važno.
Ali da ne bi bilo da je sve samo stres, ima tu puno više pozitivnih promjena koje doprinose razvoju mene kao pojedinca. Svjesna sam da se mijenjala i moja perspektiva o ulozi lidera. Na početku sam možda više bila usmjerena na operativu što su, logično, bile navike s ranije pozicije, ali sad sam više fokusirana na ljude i strategije. Pobornik sam toga da osoba mora napredovati poziciju po poziciju jer mislim da se na takav način najbolje možemo razvijati kao profesionalci te da nam se kasnije neće događati, barem ne toliko često, proklizavanja koja su rezultat preskakanja nekih stepenica.
Kakvo je liderstvo koje vi njegujete? Što biste za sebe rekli – kakva ste šefica?
Uh, uvijek je najgore pričati o sebi pa iskreno, ne znam što bih rekla kakva sam šefica, ali mogu reći kakva šefica se trudim biti. Iako, kad razmislim, zapravo mi ni ta riječ šefica ne zvuči kao nešto što bih sebi pripisala. Nastojim biti pristupačna i transparentna te jasno komunicirati očekivanja. Trudim se biti vođa koji osluškuje tim, ali i netko tko pruža jasnu viziju i podršku. Također, trudim se prepoznati različitosti koje svaki od mojih članova tima ima te se prilagoditi tome ne samo u svakodnevnoj komunikaciji nego i u načinu na koji se posao obavlja. Svaki član tima ima svoje talente i moj posao je pomoći im da te talente razviju na najbolji mogući način. Važno mi je da se ljudi osjećaju cijenjeno.
Mastercard je primarno tehnološka kompanija, ali ne radi samo ono što možda prvo svi pomisle – izdaje platne kartice. Vi zapravo radite i na puno dubljim i širim temama. Što biste izdvojili kao neke, srcu najbliže, projekte – izvan same tehnologije?
Istina, kad ljudi pomisle na Mastercard, često se fokusiraju na kartice, ali naša priča je puno šira. Velik dio našeg poslovanja je u tokovima koji su neovisni o tradicionalnim kartičnim sustavima. To znači da omogućujemo povezivanje bilo kojeg platitelja s primateljem, neovisno o tome koriste li kartice, bankovne račune, mobilne novčanike ili druge digitalne oblike plaćanja. Također, radimo jako puno na edukaciji poduzetnika, naročito mikro, malih i srednjih, kroz projekt Uplift. Trenutno traje četvrta sezona, 32 poduzetnika pohađaju edukaciju koju provodi Algebra i stvarno smo sretni kad vidimo da im cijela potpora koju dobiju kroz projekt, a ona osim edukativne uključuje i medijsku podršku njihovih poslovanja, donosi rezultate. Isto tako radimo i na promociji hrvatskog turizma gdje surađujemo s jedinicama lokalne samouprave i turističkim zajednicama, a imamo i našu platformu Priceless.com koja nudi jedinstvena fizička i digitalna iskustva za korisnike naših kartica koja su kreirana isključivo za njih. Osim što naši korisnici imaju korist od toga, zapravo je Priceless.com još jedan vid promocije hrvatskog turizma i domaćih poduzetnika. Zatim, tu su i razni programi vezani za sigurnost digitalnog plaćanja, zaštite identiteta i brojnih drugih segmenata. Doista idemo široko, ali s ciljem da donesemo koristi bilo našim korisnicima, bilo široj zajednici. I to je najljepši dio našeg poslovanja – zaista utječemo na živote ljudi.
Koliko je danas teško pratiti očekivanja koja nam nerijetko nameću mediji, pogotovo društvene mreže, ali i naša okolina, naročito kad su u pitanju žene?
Teško je onoliko koliko dopustite da bude teško. Dok slijedite tuđa očekivanja, što je s vašima? Ali da, apsolutno sam svjesna nekih nametnutih normi, ponajviše kroz društvene mreže. Kamo sreće da su nam životi zaista kao na društvenim mrežama – šareni, veseli i bez problema. No, društvene mreže često stvaraju sliku savršenstva koja je daleko od stvarnosti i istina je da to posebno pogađa žene jer se od nas često očekuje da budemo uspješne u karijeri, savršene majke, partnerice i prijateljice – sve u isto vrijeme. Taj pritisak, ako mu popustite, može biti iscrpljujući. Moje iskustvo naučilo me da je ključ u postavljanju vlastitih granica i vlastitih kriterija uspjeha. Pravi uspjeh dolazi kad ste zadovoljni sobom i svojom svakodnevicom, bez obzira na to što drugi misle ili govore.
Što za vas znači biti uspješan?
Na kraju dana sjesti uz svoje najmilije i biti sretna. Jer to onda znači da sam taj dan radila ono što volim, da vodim tim, razvijam projekte koji mijenjaju zajednicu, a s druge strane imam vremena za svoju obitelj i prijatelje.
2024. je iza nas. Kako biste je ocijenili i što iz nje prenosite u 2025., a što biste ipak htjeli promijeniti?
Godina je bila izuzetno intenzivna, ali ne bih se puno žalila. Generalno nisam tip osobe koji žali za prolivenim mlijekom, uvijek se nešto iz svega nauči pa makar i to da sljedeći put malo više pripazite da se mlijeko ne prolije. Svake godine u novu godinu ulazim s nekim željama pa možda da ove godine jednostavno odlučim da želja nema.
Ali ajde, jedna mala, a velika želja svima nama je da u 2025. godini radimo jednako vrijedno i uspješno, no da ipak malo češće uživamo u rezultatima našeg rada.
