Svi dobro znamo da sportska karijera zahtijeva puno rada, odricanja, borbe i postavljanja sebe u konstantni mindset pobjednika, jer bez toga ćemo zauvijek biti daleko od medalje. Ipak, puno sportašica i sportaša zbog roditeljstva u jednom trenutku života mora iza sebe ostaviti karijeru, posebice za vrijeme Olimpijskih igara. Vjerovali ili ne, vrtić ili bilo koja forma brige za djecu dok su olimpijke na terenu nije postojala do ove godine. Naravno, uvijek je bilo onih koji su na Olimpijske igre vodili dadilje, no nisu sve sportašice i sportaši financijski spremni na takav pothvat.
olympic nursery
Olympic nursery
Pariz se ove godine istaknuo po nekoliko inkluzivnih poteza po pitanju sudjelovanja žena i majki, a po službenim statistikama organizatora su ovo prve Olimpijske igre u kojima se konačno natječe 50 % žena. Prvi put u povijesti, majke sportašice konačno mogu prepustiti brigu o svojoj djeci stručnim dadiljama u olimpijskom selu, gdje se ove godine otvorio Olympic daycare koji je otvoren od 9 ujutro do 9 navečer.
Rezultat je to višegodišnjeg ukazivanja na neprihvaćenost djece i majki u olimpijskom selu i popratnim zajedničkim prostorijama sportaša, a možda najviše fokusa na ovaj problem se stavilo zbog kanadske olimpijke Kim Gaucher.
Dječja soba najnoviji je korak u dugom i povijesnom nastojanju da se izjednače uvjeti za elitne sportaše i djecu. Tijekom godina, ženski su se glasovi popeli na vrh pozivanja za povećanom prilagodbom, uključujući posebno majke koje doje. Iako su njene i razne druge molbe potaknule Organizacijski odbor Tokija 2020. da dopusti roditeljima sportašima, poput Polychronidisa, Patronija i Müllera, da dovedu svoju djecu na Igre te godine, nije im bila omogućena zasebna ili zajednička prostorija namijenjena djeci.
“Trenutno sam prisiljena odlučiti hoću li biti majka ili olimpijska sportašica. Ne mogu ih imati oboje”, rekla je Gaucher u videu na Instagramu 2021. “Japanski navijači će biti prisutni, arene će biti polupune, ali ja neću imati pristup svojoj kćeri? ... 2021. je. Učinimo zaposlene mame sportašice normalnom pojavom.” Na svu sreću i (nažalost) godinama kasnije, njene i molbe svih drugih sportašica i roditelja prisutnih na OI su provedene u djelo.
