Glavna junakinja je predivna plavuša, spretna na biciklu, moderna žena, uspješna liječnica, duhovita, slobodoumna i slobodna, otrov za muškarce, melem za svoje pacijente. Voljele biste se družiti s njom, voljele biste biti ona. Njezina najbolja prijateljica gotovo je jednako cool: izlaze, dejtaju, pomažu si, ponekad i piju. Sve zvuči savršeno, Nana (Josephine Park) je prava Elle djevojka u tridesetima, ima sve što volimo, i karijeru i odličnu frizuru, i dobro tijelo i opuštenost kulerice; sve do trenutka dok ne napravi, pijana, glupost s bivšim. Nazove ga usred noći iako ju je povrijedio? Nope. (I, kako kasnije doznajemo, nije povrijedio on nju, nego ona njega). Pošalje mu pijanu poruku? Nope. (Iako, poslat će mu dosta poruka, više-manje trijeznih). Ukrade njegovu spermu iz banke sperme, legne na ginekološki stolac i sama se oplodi?
Yup, to je to, to je Baby Fever, Netflixova serija na koju sam nabasala ovaj vikend, shvativši da sam došla do kraja interneta kad su u pitanju pogledane serije. I sama radnja, ispričana ovako u jednoj rečenici, doista zvuči kao da sam došla do kraja interneta, zar ne? Čovjek bi mogao pomisliti da producenti u televizijskoj industriji više nemaju pojma gdje udaraju i kakav mamac da smisle za publiku, ali uzmite, please, u obzir da se ova humoristična drama odvija u Danskoj, da će tijekom dvanaest epizoda unutar dvije sezone u radnju doploviti (pun intended) mnogi parovi koji se bore s neplodnošću - i istog spola, i razvedeni, i oni koji varaju svoje liječnike i uopće nisu u vezi, i single žene, i... (nastavite niz).
Želim reći da je Kopenhagen možda najidealniji setting za ovu uvrnutu priču, jer podnosi tu iščašenu premisu, napisanu tako dobro da glavna junakinja, iako vas šokira, i iako će s vremenom postati jasno da ima ozbiljnih problema s izmišljanjem svog identiteta - i dalje uspije ostati vaša željena najbolja prijateljica. Žao mi je što moram reći da ostatak serije nije napisan baš toliko dobro. Cijeli njezin allure počiva na toj prvoj premisi. Dakako, Nana ostaje trudna, a bivši je ipak zaljubljen u nju. I što sada, kako da mu kaže da želi njegovo dijete koje - ups - već nosi? Nema tu, ako se toga bojite, koketiranja sa bezgrešnim začećem, dapače, Nana nastavlja imati seksualne odnose, postavljajući tako sebi sve veće zamke sve dok joj ne postane jasno da se toliko zaplela da čvor može odrezati samo sjekirom (ili, izgovaranjem istine). Ili bijegom.
Bit će vam jasno što će Nana odabrati ako vam kažem da će se u procesu svi koji ju vole ljutiti na nju - i taj njezin bivši, djetetov otac, Mathias (Simon Sears), i njezina već spomenuta najbolja prijateljica Simone (Olivia Joof Lewerissa), i njezina šefica, i mama, koja je doduše jednako problematična kao Nana. Jer, dakako, što bi moderna žena bila bez malo obiteljske traume u pretpriči? Tata je nestao, a tijekom serije Nana saznaje da nije baš tako kako je mislila- i, umjesto ljubavi, na kraju dobije- oca.
Ima tu još nekoliko sapuničarskih rješenja (rak, ali najlakši oblik, onaj izlječivi, bezbrojni slučajni susreti s bivšim koji navodno živi u Latinskoj Americi, ali non stop iskače iz grmlja u Kopenhagenu), a i, ako zavolite glavne likove poput mene, prilično će vas iziritirati dolazak druge žene u priču (koju igra silno zanimljiva glumica angolsko-španjolskog podrijetla, Trisha Fernandez). Unatoč tim manama zbog kojih se ponekad čini da gledamo uvijek istu pilot epizodu još jedanaest puta iznova, Skruk (originalni danski naziv, što Google Translate prevodi kao „zeznuti se“) je toliko zabavan da nećete uspjeti stati.
Josephine Park je toliko autentična, prirodna i talentirana, da vam garantiram da će se svaka od vas pronaći u jednoj od scena i uzviknuti - I JA ISTO gledajući ju i smijući joj se. Ok, možda ne u onoj kad samoj sebi stavlja ukradenu spermu u maternicu (samo se šalim, znam da sigurno ne u toj sceni), ali očajna želja a majčinstvom pa zatim, za samo devet mjeseci, očaj zbog majčinstva, želja za povratkom na posao, apsolutni neuspjeh u domaćinstvu, besmislene ljubavne afere, bivši za kojim pati ali svaki njihov susret uspije uništiti, kompleksan love hate odnos s majkom koju ipak prvu moli za pomoć, pretjerana privatizacija posla bez zdravih granica, i sestrinstvo s najboljom prijateljicom s kojom prekid boli više no s frajerom mogli bi vas „uloviti“.
Epizode su kratke, smijat ćete se naglas barem mjestimično, i, iako bih osobno voljela da je Netflix u kreaciju ubacio malo manje općih mjesta današnje progresivne televizije (lezbijski parovi, majka koja obožava seks), i iako bih voljela da serija koja se u hrvatskom prijevodu zove Komplicirana trudnoća nije preskočila prikazati cijelu trudnoću- zapravo mislim da nemam bolji prijedlog za Netflix&chill sadržaj ove nedjelje. Želim reći: don't do it at home... ali znam da nećete. Ali ga pogledajte.
