Nisam bila svjesna da sam odrasla na filmovima Meg Ryan. Nisam bila svjesna ni da je ona heroina moje generacije, ni da nam je toliko važna. No kad je na masterclassu u Sarajevu usputno, kroz razgovor, počela nabrajati filmove koje je snimila, shvatila sam koliko nam je točno dio zajedničkog identiteta: Top Gun, Kad je Harry sreo Sally, Sleepless in Seattle, You got mail, Joe against A Volcano, The Doors. Sve ikonska mjesta generacije kojima su blockbusteri bili prozor u jedan novi, obećani svijet, svijet MTva, Amerike, slobode, Prijatelja, novog načina života u kojem ćemo sigurno, ako budemo jako hrabri i imali dobar par Levisica, proživjeti romantičnu ljubavnu priču, ako ne i osvojiti zelenu kartu. Meg Ryan bila je utjelovljenje tog sna: plava, mala, slatka, šašava, vesela, razbarušena. Godine su prošle, mi smo odrasli, Amerika se promijenila, industrija se promijenila, mi isto tako, ali Meg Ryan je i na pozornici u Sarajevu bila jednako spontana i iskrena kao i tada.
Masterclassovi znaju biti prevara: sve, naime, počiva na ideji da će osoba koja ga „drži“ biti dovoljno otvorena i spremna da odgovara na pitanja moderatora i publike o svojoj karijeri, izazovima i identitetu. Ponekad to jednostacvno nije slučaj: ali Ryan je bila otvorena, nepatvorena, sprema dijeliti svoje priče iskreno i sretno. Za pretpostaviti je da na takvim panelima većinom sjede ljudi na seniorskim pozicijama. No Meg Ryan je, iakovelika glumačka zvijezda, početnica u režiji, za koju će reći da je produkt činjenice da je „htjela reći što misli“. U njezinom drugi redateljski uradak, What Comes Next, uz nju igra još samo jedan glumac- David Duchovny, kojeg je upoznala tijekom Covida, na Zoomu. Isječak iz filma koji je prikazan tijekom Masterclassa otkriva da je film sav u dijalogu, verbalnom nadmudrivanju dvoje bivših ljubavnika koji su se nekom igrom slučaja našli zatočeni u zračnoj luci. „To je film o mirenju sa životom“, reći će Ryan, koja sama djeluje kao da ne postoji baš ništa s čim se treba pomiriti. „Ja imam magičan život, i najoptimističnija sam osoba na svijetu. Svjesna sam koliko sam privilegirana i sretna. Radim nevjerojatan posao, s najdivnijim inspirativnim ljudima. Ne želim se fokusirati na loše trenutke. Da, istina je da postoji određena dobna granica za glumice iza koje padaju opcije, a ta granica ne postoji za redatelje i scenariste. Istina je i da je #metoopokret mnogo napravio za industriju, u smislu sigurnosti i granica. Možda najviše za onaj dio prije no što dobiješ ulogu… Ali istina je isto tako da se svijet promijenio, da se društvo promijenilo. I da je mnogo toga i generalno napravljeno za sigurnost i razumijevanje osobnih granica.“
I zaista, jednoiposatni razgovor s njom potvrdio je da govori istinu opisujući se- svaku je ponuđenu temu olakšala, pokušala joj dati neku duhovitost a da joj istovremeno ne oduzme dubinu, što je rijedak talent. Neretencioznost bez frivolnosti, s puno smijeha, ali s jasnom granicom da se ne ide protiv istine. Opisivala je tako u opuštenom prijateljskom razgovoru s Danisom Tanovićem, kultnim bosanskohercegovačkim redateljom i dobitnikom Oscara, čiji je novi film i otvorio 30. SFF, i svoje žiriranje u Cannesu („Bili smo nešto kao rocknroll žiri, kasnili smo na filmove, no, svejedno, ja sam pazila da opravdam svoj status. Razgovarali smo o svakom filmu opširno, morali smo opravdati svoje odluke“), i svoj rad sa mnogim hollywoodskim imenima (Sam Shepard joj je na njezinu naviku da overintelektualizira proces i likove rekao: Jebeš backstory, Meg!), i svoj put od studentice novinarstva u glumu.
Ryan se prijavila na audiciju za popularnu sapunicu da bi „zaradila nešto novaca tijekom studija“ i „mislim da je činjenica da mi nije bilo toliko stalo do uloge bila presudna za moju opuštenost na audiciji“. Sve je ostalo povijest, a tvrdi da se učila poslu posetovima. Kakvi su to samo bili setovi. Čak se i Tanović impresionirano nasmijao kadje otkrila da joj je prvi film bio ni manje ni više nego Top Gun. „Redatelji su različiti, kao i glumci. Svatko ima svoj proces. Nora Ephron voli set pretvoriti u dugotrajnu večeru s prijateljima, tijekom koje se družite i kuhate i igrate. Jedan mi je redatelj odlučio prvo ispričati što on misli o čemu je film u emotivnom smislu, a tek onda mi je dopustio da saznam radnju. Jane Campion bila je najveći frajer od svih- radila je film za sebe, i stalno govorila: kome se ne sviđa, neka ode iz fina! Takva vrsta slobode i samouvjerenosti i točnog osjećaja da umjetnost radite za sebe i da bi rekli što želite reći ostala je uz mene zauvijek kao lekcija.“ Fast forward na Ryan kao redateljicu i autoricu, i posjetitelj masterclassa ne može da ne poveže Campion i Ryan koja „želi pričati svoje priče, koje su njoj važne“. Stvarno je poklon započeti jutro s takvim sadržajem, jednostavnim pristupom jedne od najvećih hollywoodskih imena devedesetih.
Iz publike se javio producent koji je s Ryan radio na početku karijere, sjećajući se da je morala obojati kosu u fuksiju. „Ja se sjećam hladnoće na kojoj sam bila polugola. A ekipa je imala pernate jakne zatvorene do iznad noseva. Vidjela sam im samo oči. I ne, ne bih ponovila tu boju kose“. Ryan je zajedno s publikom pogledala i kultnu scenu iz Kad je Harry sreo Sally: njezino glumljenje orgazma u restoranu vjerojatno je scena koju svi znamo napamet. „Snimali smo ju cijeli dan“, kaže Ryan. Jedna od gledateljica postavila je pitanje „što inspirira Meg Ryan“. Knjiga američkog glazbenog producenta Ricka Rubina Kreativni Čin (hrvatsko izdanje najavljeno je u prošlogodišnjem tiskanom izdanju rujanskog Ella, i mi se nadamo da nije rasprodano, da uspijete ugrabiti svoj primjerak, jer se i naša modna urednica i Meg Ryan kunu da je njegova knjiga mnogo više od knjige o glazbi, da je gotovo filozofska knjiga o umijeću postojanja). Serija Ripley, božanstveno snimljena i senzacionalno napisana, odglumljena i snimljena serija na Netflixu, Megin je izbor televizije.
I za kraj- neočekivano ali tako prikladno (kad smo kod iskrenosti i nepretencioznosti): Meg Ryan je na putu do Sarajeva zastala u Londonu. Ona i kćer otišle su na koncert Taylor Swift. „Moja kćer je znala svaku riječ. Plesala je bez prestanka. Taj flow energije koji Taylor Swift stvori nevjerojatan je za promatrati. Toliko je talentirana i poznata, ali uspijeva nekako napraviti da njezin koncert nije o njoj, nego o svim drugim ljudima koji su tamo. To je nešto čarobno i toliko inspirativno!“
Nisam bila na Taylor, ali i Ryan ima tu sposobnost: njezin masterclass bio je ekskluzivno putovanje po sjećanjima hollywoodske A liste, ali i lekcija o skromnosti i nesebičnosti. A kako izgleda uživo? Kao sve oko nje: iskra dobre energije. Jedva čekam pogledati cijeli What Happens Next, i saznati „što stvarno misli“, ne samon o bivšim ljubavima.
