Mrzim Valentinovo. Dobro, možda je mržnja pretežak izraz, ali ne mogu se oteti dojmu da taj dan nosi određenu dozu okrutnosti. S jedne strane, svuda su ruže, bomboni, ljubavna pisma i neizbježna slatka romantika. S druge strane, sve to može biti bolno podsjećanje za one koji su ranjeni, jer svi ti simboli ljubavi tada postaju samo još jedna igla u rani. Današnje veze djeluju površno. Osjećam da se sve svelo na natjecanje u kupnji skupljih poklona, kao da je materijalna vrijednost mjerilo ljubavi. Ja nikada nisam bila pobornik takvog iskazivanja emocija. Istina je da, kada nekoga volim, želim mu pružiti sve, ali ljubav nije vezana za cijenu poklona, već za osjećaj koji dijelimo.
Strah od samoće i izgubljeni identitet
Sve više primjećujem da ljudi ulaze u veze iz pogrešnih razloga – jer se to očekuje, jer je moderno, ili što je još gore, jer ne mogu biti sami. Razumijem da samoća može biti teška, ali je li bolje biti u vezi iz straha nego biti iskren prema sebi? Radije bih voljela svim srcem i bila povrijeđena, nego provela vrijeme u besmislenoj vezi samo da ne bih bila sama. Još jedan problem je gubitak vlastitog identiteta. Mnogi se prilagođavaju partnerima do te mjere da zaborave tko su zapravo. Ljubav ne bi trebala značiti gubitak sebe, već nadopunjavanje i rast. Ne postoji univerzalan odgovor na pitanje zašto neki ljudi ne mogu biti sami, ali vjerujem da je ključ u tome da prvo naučimo biti sretni sami sa sobom.
Svi smo barem jednom vjerovali da je netko poseban, a onda doživjeli razočaranje. Kada nas povrijedi osoba koju smo najviše voljeli, ostavlja ranu kojoj treba vremena da zacijeli. A onda dođe Valentinovo, taj "paradni dan zaljubljenih", koji dodatno pojačava osjećaj gubitka. Razmišljam o tome koliko često mislimo da smo izgubili ljubav svog života. No, možda nismo izgubili ljubav, već iluziju koju smo sami sebi stvorili. Možda smo voljeli ideju o nekome, a ne stvarnu osobu. Suočavanje s tom istinom nije lako, ali je nužno. Jer ljubav nije samo bajkovita slika koju sami sebi prikazujemo, već stvaran odnos dvoje ljudi, sa svim njegovim manama i vrlinama.
Ljubav u vremenu lažnih ideala
Društvene mreže stvorile su privid neograničenih opcija i nerealnih ljubavnih priča. Svijet je postao mjesto u kojem je sve zamjenjivo, pa tako i ljudi. Sve ćešće svjedočimo "ljubavi s rokom trajanja", gdje veze završavaju lakše nego što su počele. Koliko puta smo doživjeli da nas netko zamijeni bez imalo truda, a onda o tome saznamo putem običnog Instagram storyja? Postali smo potrošna roba, a ljubav – prolazna iluzija.
Ali, koliko god bolno bilo, iz svake priče učimo. Ljubav nije samo idealizirani trenutak u kojem se sve slaže savršeno. Ljubav je i bol, rastanak, ponovno pronalaženje sebe. Neki ljudi ne znaju cijeniti naša srca, ali to nije razlog da prestanemo voljeti. Prvo sebe, a onda i nekoga tko će to znati uzvratiti. Jer ljubav nije Valentinovo s bombonima, ružama i plitkim izjavama. Ljubav je onaj trenutak kada shvatiš da ne moraš više ništa dokazivati. Nikome. Ni sebi.
