Keramika na prvu ne zvuči kao “poziv”, a kod Vas djeluje upravo tako – kada ste shvatili da je to Vaš svijet?
Keramika je za mene oduvijek bila više od materijala; još od ranih dana imala sam priliku promatrati kako nastaje, kako se razvij i koliko jedan naizgled jednostavan proizvod može imati slojevitu priču iza sebe. Kasnije me put odveo u drugim smjerovima – kroz obrazovanje i profesionalna iskustva izvan te industrije, što mi je dalo širu perspektivu i drugačiji pogled na poslovanje. Upravo taj odmak bio je ključan, jer mi je omogućio da se vratim svjesno, s novim razumijevanjem i jasnijom vizijom. Povratak keramici nije bio slučajan, nego prirodan. U jednom trenutku postane jasno da postoje stvari koje vas dugoročno definiraju – a meni je ovaj svijet ostao blizak, gotovo intuitivan. Možda je upravo ta kombinacija – odrastanje uz keramiku i kasnije iskustvo izvan nje – oblikovala moj pristup danas. S jedne strane razumijem proizvod “iznutra“, a s druge ga mogu sagledati kroz potrebe suvremenog tržišta i ljudi koji s njim žive. I vjerujem da se to osjeti. U načinu na koji razgovaram s partnerima, u odnosima koji traju godinama.
Više od dvije godine direktorica ste trgovačkog društva ENNOM d.o.o., s tradicijom u Hrvatskoj duljom od 16 godina i više od 1500 uspješno realiziranih projekata, čime je jasno pozicionirano kao pouzdan partner u projektima te nastavlja dodatno razvijati i jačati svoju poziciju nadilazeći ulogu mjesta odabira materijala. Kako u praksi izgleda taj proces?
Dolazimo iz sustava koji ima više od 35 godina iskustva, a u Hrvatskoj smo već dulje od 16 godina i iza nas je više od 1500 projekata – ali, iskreno, meni je najzanimljivije to što se nikad nismo prestali mijenjati i učiti. Rad s vrhunskim proizvođačima daje nam sigurnost i širinu, ali proizvod sam po sebi nikad nije bio u fokusu. Uvijek nas više zanima priča iza – kakav je taj prostor, tko će u njemu prebivati i s kojim ciljem. Tu zapravo počinje sve. Kroz razgovor, kroz pitanja, kroz one male detalje koje ljudi često ni ne naglase odmah. I onda se polako slaže cjelina – ne kao skup materijala, nego kao prostor koji stvarno funkcionira i ima smisla. U tom procesu nikad ne volimo biti “s druge strane”. Više kao netko tko je uz klijenta – da usmjeri kad treba, predloži kad ima smisla i pomogne da sve na kraju izgleda prirodno.
“Trendovi su važan dio inspiracije, ali sami po sebi nisu cilj.”
Danas dom više nije samo funkcionalan prostor, dom je mjesto za koje smo emotivno vezani te ono koje odražava osobnost i stil života. Kako Vi gledate na današnje trendove u načinu uređenja prostora?
Dom je danas mnogo osobniji nego prije. Ljudi ga više ne uređuju samo da bi “funkcionirao”, nego da bi u njemu stvarno uživali, da ih smiruje, inspirira i odražava tko su. Istodobno, nikad nije bilo više ideja, trendova i vizuala – i to zna biti pomalo zbunjujuće. Lako je poželjeti sve, a teško odabrati ono što zaista ima smisla za konkretan prostor i osobu. Zato je najzanimljiviji dio upravo taj proces – upoznati klijenta, razumjeti kako živi i što mu je važno. Na kraju, najvažnije je da prostor “sjedne” – da ima smisla u svakodnevnom životu, ali i da u njemu postoji taj neki osjećaj koji ga čini vašim.
U radu na projektima često ističete važnost individualnog pristupa. Koliko je važno osluškivati prostor, ali i ljude koji će u njemu živjeti ili boraviti?
Individualni pristup za nas nije samo profesionalni standard već temelj svakog kvalitetnog projekta. Svaki prostor nosi svoje zakonitosti – od arhitektonskih mogućnosti do svjetla, proporcija i konteksta – ali jednako važan sloj čine ljudi koji će u njemu boraviti. Zato je osluškivanje ključno na dvije razine: prostora i životnog, odnosno radnog stila. Način na koji netko koristi prostor, njegove navike, ritam dana i osobne preferencije često su presudni za konačno rješenje. Bez obzira je li riječ o privatnom ili komercijalnom prostoru, pristup ostaje isti u svojoj srži – pažljivo osluškivanje, razumijevanje konteksta i promišljeno donošenje odluka. Razlika je u složenosti zahtjeva, gdje kod hotela i ugostiteljskih objekata prostor postaje i alat komunikacije s gostom, ali i važan dio ukupnog doživljaja. Trendovi su važan izvor inspiracije i smjernica, ali sami po sebi nisu cilj. Kada se primjenjuju bez razumijevanja konteksta i korisnika, lako mogu rezultirati rješenjima koja kratkoročno djeluju atraktivno, ali dugoročno ne funkcioniraju. Zato naš pristup podrazumijeva filtriranje trendova kroz stvarne potrebe – kako bi rezultat bio uravnotežen, osoban i dugoročno održiv. Prostor tada postaje mjesto u kojem se ljudi osjećaju dobro.
Kako pronalazite ravnotežu između trendova i stvarnih potreba klijenata?
Ravnoteža između trendova i stvarnih potreba ne postiže se kompromisom, već razumijevanjem prioriteta. Trendove promatramo kao alat – oni nam pomažu prepoznati smjerove u dizajnu, materijalima i načinu života i rada, ali nikada nisu polazišna točka. Polazište je uvijek prostor i osoba koja će ga koristiti. Već u ranim fazama nastojimo razumjeti širi kontekst – od arhitekture i postojećeg uređenja, do podneblja, svjetla i funkcije prostora. No, jednako je važno i ono manje vidljivo: kako netko živi ili radi, što mu je važno, koliko želi eksperimentirati, a koliko teži stabilnosti i dugoročnosti.
U tom smislu, trendovi prolaze kroz svojevrsni “filter stvarnosti”. Ne primjenjuju se kao gotova rješenja, već se interpretiraju – ponekad suptilno, kroz detalj ili materijal, a ponekad uopće nisu potrebni. Cilj je postići prostor koji će i za nekoliko godina djelovati prirodno, smisleno i ugodno za život.
Primjećujemo da se keramika sve češće koristi i kao dekorativni element na zidovima, ne samo kao funkcionalno rješenje. Kako gledate na taj trend i njegov utjecaj na suvremene interijere?
Keramika je danas izašla iz svoje izvorne, isključivo funkcionalne uloge i postala umjetnost te jedan od ključnih medija u oblikovanju prostora. Nije više riječ samo o oblozi – već o površini koja komunicira, stvara atmosferu i definira karakter interijera. Zanimljivo je da se kroz razvoj tehnologije granica između materijala gotovo briše. Keramika može reinterpretirati kamen, drvo, beton ili čak tekstil, ali pritom zadržava svoje tehničke prednosti. Upravo ta kombinacija estetike i performansi omogućuje joj da preuzme ulogu dominantnog dizajnerskog elementa, a ne samo pozadine. Ono što ovaj trend čini posebno zanimljivim jest način na koji se koristi – sve češće vidimo keramiku kao “okvir prostora”: na zidovima, velikim plohama, pa čak i kao centralni vizualni akcent. U ugostiteljskim objektima i hotelima ona često postaje nositelj identiteta, dok u privatnim interijerima donosi dozu osobnosti i izražajnosti bez kompromisa po pitanju trajnosti. Možda najzanimljiviji pomak je taj što keramika više ne imitira – ona interpretira. I upravo u toj slobodi dizajna leži njezin najveći potencijal: da prostor učini ne samo lijepim, već i autentičnim.
“Dom nije projekt koji treba impresionirati na fotografiji, nego prostor u kojem se trebate osjećati dobro – svaki dan!”
Ako bismo svijet keramike promatrali kao prostor kreativnog izražavanja, a ne samo funkcionalnog odabira, koje biste suvremene smjerove izdvojili kao one koji danas najviše oblikuju karakter interijera?
Danas se u svijetu keramike ne govori samo o trendovima već o svojevrsnim dizajnerskim jezicima koje razvijaju proizvođači. Upravo tu nastaje razlika – vrhunski europski proizvođači ne prate trendove, oni ih stvaraju kroz kombinaciju tehnologije, istraživanja i estetike. Veliki formati, primjerice, nisu više samo odgovor na potrebu za manje fuga već alat za stvaranje gotovo arhitektonskih ploha – mirnih, kontinuiranih i izrazito sofisticiranih. S druge strane, reinterpretacije prirodnih materijala poput drva, kamena ili mramora dosegnule su razinu gdje više ne govorimo o imitaciji, nego o vlastitoj interpretaciji materijala. Posebno zanimljiv smjer je povratak teksture – pločice koje podsjećaju na zidne panele, reljefe ili čak štukature unose novu dimenziju u prostor. Površine su vizualne, ali i taktilne, što prostoru daje dubinu i slojevitost. Često se kombiniraju s tapetama ili živim bojama zidova. Ideja je zaista pregršt. Istodobno manji formati, poput tzv. metro pločica, doživljavaju suvremenu reinterpretaciju kroz boje, završne obrade i način postavljanja – od klasičnih do razigranih kompozicija. Tu su i terrazzo uzorci te geometrijski oblici, poput heksagona, koji prostoru daju dinamiku i osobnost.
Ono što povezuje sve te smjerove jest činjenica da proizvođači danas razmišljaju šire – keramika više nije samo površina već sredstvo oblikovanja atmosfere. Upravo zahvaljujući toj viziji moguće je pločice koristiti i izvan očekivanih okvira – u dnevnim boravcima, hodnicima ili čak kao središnji dizajnerski element prostora. U konačnici, trendovi nisu ono što prostor čini posebnim, već način na koji ih proizvođači i projektanti interpretiraju i pretaču u cjelovito, promišljeno iskustvo prostora.
“Keramika danas više ne imitira, ona interpretira. I upravo u toj slobodi dizajna leži njezin najveći potencijal: da prostor učini ne samo lijepim nego i autentičnim.”
Često ističete važnost tima, ali što to za Vas konkretno znači u svakodnevnom radu?
Sve uvijek kreće i završava s ljudima. Možete imati vrhunski proizvod i iskustvo, ali bez pravog tima teško je napraviti iskorak koji se danas traži na tržištu. Upravo je tim naša najveća komparativna prednost jer znanje, međusobno povjerenje i dobra komunikacija omogućuju da svaku ideju pretvorimo u konkretno, izvedivo rješenje koje ne samo da ispunjava očekivanja klijenta nego ih često i nadilazi. U radu mi je važno da ljudi u timu imaju prostor za razvoj, ali i osjećaj sigurnosti – da znaju da mogu pitati, predložiti, pa čak i pogriješiti. Tu se zapravo najviše uči. S vremenom se iz toga gradi povjerenje, a bez povjerenja nema ni dobre suradnje, ni unutar tima, ni s klijentima. Ono što posebno nastojimo njegovati je otvorena komunikacija. Svaki projekt nosi svoje izazove i različite tipove ljudi – i unutar tima i s druge strane. Zato je važno znati slušati, ne samo čuti. Često se najbolja rješenja pojave upravo kroz razgovor, razmjenu mišljenja i malo drugačije poglede.
ENMON surađuje s brojnim europskim proizvođačima i stalno ste u doticaju s onim što se događa na međunarodnoj sceni. Koliko vam ta povezanost zapravo znači u svakodnevnom radu i koliko utječe na projekte koje radite?
To nam je jedna od najvećih prednosti – jer nismo ograničeni samo na ono što je lokalno dostupno ili trenutno popularno, nego smo stalno u doticaju s onim što tek dolazi. Suradnja s proizvođačima, posebno iz Italije i Španjolske, nije samo pitanje nabave. To su odnosi koji se grade godinama, kroz povjerenje i zajedničko razumijevanje tržišta. Kroz tu suradnju ne dobivamo samo proizvode, nego i uvid u razmišljanje iza njih – što se razvija, zašto i u kojem smjeru ide dizajn. To se onda jako osjeti u projektima. Imamo veću slobodu u kreiranju rješenja, ali i sigurnost da iza svega stoji kvalitetna podrška – bilo da je riječ o dostupnosti materijala, logistici ili nekoj izazovnoj situaciji na projektu. Na kraju ta povezanost nam omogućuje da klijentima ponudimo nešto više od izbora: da im damo osjećaj sigurnosti da će se ideja koju zamisle moći realizirati, i to bez kompromisa.
Koji biste savjet dali svima koji danas uređuju svoj dom: odakle krenuti kako bi prostor na kraju bio skladan, dugoročan i uistinu njihov?
Mislim da je najvažnije – ne krenuti od slike, nego od sebe. Danas smo okruženi inspiracijom sa svih strana i lako se zaljubiti u nešto što vam na prvu izgleda savršeno, ali ne mora nužno odgovarati vašem prostoru ili načinu života. Zato je dobro na početku malo stati i razmisliti: kako zapravo živim, što mi treba, što mi je važno u svakodnevici? Jer dom nije projekt koji treba impresionirati na fotografiji, nego prostor u kojem se trebate osjećati dobro – svaki dan. Ponuda je danas zaista ogromna i zato uvijek savjetujem da se ljudi okruže stručnjacima kojima vjeruju, ali i da jasno komuniciraju svoje želje. Najbolja rješenja nastaju upravo u toj kombinaciji – kada se iskustvo i osobni stil susretnu. Cilj je stvoriti prostor koji i nakon niz godina ima smisla: gdje se osjećate ugodno i opušteno.
Fotografije: Press, Korina Spevec
