Smještena u njegovu nekadašnjem milanskom studiju na Piazza Castello, Zaklada danas djeluje kao otvoreni prostor susreta, čiji je “narator“ – kako se sama naziva – dizajnerova kći Giovanna Castiglioni.
Kako je odrastanje uz oca dizajnera oblikovalo Vaš pogled na ulogu dizajna u svakodnevnom životu?
Kao dijete nisam bila svjesna njegove slave, za mene je bio samo otac. No, često bi ispitivao svoje ideje ili tražio inspiraciju u našoj svakodnevici. Mama i ja bile smo mu testna publika, ali nas nikada nije ništa pitao, samo je promatrao. Bio je znatiželjan u vezi svega što radimo, kako koristimo stvari u kući. Jednom me prilikom vidio kako sjedim na podu jer nisam imala odgovarajući radni stol za svoju visinu i tako je nastao radni stol Basello. Njegova dva elementa poslužila su kasnije kao osnova za rotirajuću policu Joy, a oba komada danas proizvodi Zanotta.
Kada ste osvijestili ulogu koju je Achille Castiglioni odigrao u suvremenom dizajnu?
Možda jučer, možda danas… Počela sam poimati njegov značaj kada sam preuzela vođenje studija nakon njegove smrti. U posjet nam dolaze ljudi iz cijelog svijeta koji su na fakultetu proučavali očev rad. Tada sam prvi put shvatila koliko je poznat, čime je vođenje studija za mene postalo velika odgovornost. Govoreći o Achilleu, naime, imam prirodnu potrebu govoriti o svom ocu, ali istodobno moram govoriti o njemu kao dizajneru. U početku je bilo teško jer, kao geolog po struci, nisam imala ni dovoljno stručnog znanja. Stoga sam upisala studij povijesti dizajna, što je bilo zanimljivo iskustvo jer su mi profesori bili tatini kolege, koje sam dobro poznavala. Danas mi se čini da sam uspostavila balans između jedne i druge pozicije unutar kojeg uspijevam sačuvati dijete u sebi. To mi je iznimno važno.
Događa li se da netko posjeti Fondaciju i tek tada prvi put otkrije njegov rad?
Događa se i najčešće je riječ o partnerima arhitekata ili dizajnera koji nas posjećuju. Moj fokus je uvijek na novima, na onima koji o Achilleu ne znaju ništa. Predstavlja mi izazov zainteresirati ih te im na jednostavan način objasniti njegov dizajn, baš kao što je on meni objašnjavao kad sam bila dijete.
“U milanskom studiju Achillea Castiglionija njegov dizajn i dalje živi kao poligon za igru, istraživanje i nove interpretacije, pod budnim okom njegove kćeri nasljednice Giovanne.”
Koju od očevih priča pamtite i danas?
Bila sam vrlo živo i maštovito dijete, a on je razvijao moju kreativnost kroz maštu i često bi mi govorio – “Ako nisi znatiželjna, zaboravi na to.” Jer ako nisi znatiželjan poput djeteta, ne možeš naučiti ništa novo. Mislim da je upravo ta kombinacija funkcionalnosti, znatiželje i praktičnog rada s rukama ključ svakog dobrog dizajna. Danas proces dizajniranja uključuje mnogo sjedenja ispred monitora i rada na 3D modelima. Tehnologija može pomoći, ali istodobno moramo razumjeti kako stvari funkcioniraju, kako nešto sastaviti, popraviti.
Kako dizajnerska ostavština može izbjeći da postane zamrznuta u vremenu i ostane živa i relevantna? Mijenja li tehnologija način na koji je predstavljate današnjoj publici?
Moj brat upravo radi na projektu rekreiranja retrospektivne izložbe koju je Achille postavio 1984. godine u Muzeju primijenjene umjetnosti u Beču, zajedno s interdisciplinarnim timom koji, osim dizajnera, čine kompjutorski inženjeri te dizajneri umjetne inteligencije. U ovom slučaju tehnologija se pokazala vrlo korisnom za povratak u prošlost i novu interpretaciju izložbe koja se dogodila prije 40 godina. A bila je zanimljiva u to vrijeme i mogla bi biti korisna i za budućnost nove generacije dizajnera. U tom smislu, osjećam se kao da stojim na mostu između prošlosti i budućnosti. I to je dobra pozicija, jer možete pogledati iza sebe i dati novim generacijama energiju da stvore nešto drugačije, na svoj način.
Da niste kći Achillea Castiglionija i da trebate izabrati samo jedan njegov predmet za svoj dom, koji biste komad odabrali?
Svjetiljku Lampadina jer najplastičnije pokazuje kako je moguće imati svjetlo gdje god poželite, s minimalno elemenata, lišeno ikakvog ukrasa. Lampadina utjelovljuje smisao dizajna Achillea Castiglionija u kojem leži tajna njegove suvremenosti. Ništa nije dizajnirao zbog stila, nego isključivo zbog funkcije.
Fotografije: Press
