Amsterdamski Random Studio već godinama radi projekte koji se ne uklapaju lako u jednu kategoriju. Studio, koji već dva desetljeća djeluje na sjecištu digitalnog i fizičkog dizajna, poznat je po stvaranju imerzivnih iskustava u kojima tehnologija služi kao alat za stvaranje atmosfere. Radili su s modnim kućama kao što su Chanel, Hermès i Louis Vuitton, kao i s Nikeom, često kroz projekte koji nisu klasične kampanje, nego prostori u koje ulaziš i u kojima nešto moraš napraviti: otvoriti vrata, proći kroz prostor, reagirati na zvuk, svjetlo ili vlastito kretanje.
Jedan od takvih projekata bio je i za Victoriju Beckham u londonskom Selfridgesu, gdje su osmislili “House of Victoria Beckham”, prostor organiziran kao niz soba koje funkcioniraju poput njezina doma. Posjetitelji su ulazili kroz “hodnik”, prolazili kroz prostorije s garderobom i kozmetikom, a cijeli postav zapravo je spajao modu i beauty liniju u jedno iskustvo koje je izgledalo kao nečiji stvarni životni prostor, a ne trgovina.
U Milanu su pak, primjerice, za Moncler napravili instalaciju u dvorištu Portrait Hotela, a prostor je funkcionirao kao šuma kroz koju se prolazi, s nizom soba i scenarija koji su se otkrivali postupno. U Londonu su za kuću Jacquemus postavili veliki pop-up koji je više nalikovao igralištu nego trgovini, a u Seulu su za Toteme upotrijebili hanji papir, lokalni materijal, i pretvorili ga u strukture koje su istodobno bile i scenografija i izložbeni postav.
Njihovi projekti često izgledaju jednostavno na prvu, ali tek kad uđeš u prostor shvatiš da se sve događa kroz kretanje i vrijeme, a ne kroz puko gledanje izvana.
Na ovogodišnjem Milan Design Weeku predstavili su se kroz instalaciju za Lexus, a zapravo su prikazali vlastitu interpretaciju teme osobnog prostora. Za Lexus su krenuli od ideje vožnje na stražnjem sjedištu automobila: trenutka u kojem korisnik više ne upravlja, nego boravi u prostoru. Njihova instalacija temelji se na dahu kao osnovnom obliku interakcije: bez ekrana, bez uputa, bez vidljive tehnologije, prostor reagira na prisutnost i ritam osobe koja se u njemu nalazi. Upravo o toj nasušnoj potrebi za osobnim prostorom, ali i za kreacijom, u Milanu smo imali prilike razgovarati s Daanom Lucasom, osnivačem i vlasnikom Random Studija, te jednom od glavnih dizajnerica Dominique Rokebrand.
Kad smo vidjeli vašu instalaciju za Lexus, prvo pitanje bilo je: kakav je točno bio brief, koje su bile ključne poruke koje ste dobili od klijenta?
Daan: Brief je bio – Discover Your Space. Lexus je ove godine govorio o temi Discover Together, a nama je zadatak bio prenijeti osjećaj koji čovjek ima kada sjedi na stražnjem sjedalu automobila s vozačem. To je onaj trenutak kada ne morate razmišljati o vožnji, prometu, vremenu. Možete se opustiti, pripremiti za sastanak, imati svoj mali privatni prostor. Ideja je bila stvoriti luksuzni osobni prostor, gotovo kao vlastito utočište, što je najčešće potrebno direktorima kompanija koji se voze na stražnjem sjedištu i prečesto nemaju vremena ni za što, a kamoli za sebe i svojih pet minuta.
Kad sam isprobala vašu instalaciju, meni je taj prostor bio jako miran, lijep, ali i pomalo usamljen. Kao da je napravljen samo za jednu osobu i nema prostora za društvo, dijeljenje s drugim.
Daan: Da, mislim da smo se ovdje više bavili osobnim, unutarnjim putovanjem. Automobil je također putovanje, krećete se od točke A do točke B, ali često u tom vremenu i radite. Zamislili smo osobu koja je jako zauzeta, stalno u pokretu i kojoj taj prostor postaje mjesto fokusa. I u Milanu je slično: sve je intenzivno, stalno nešto gledate, radite, razgovarate. Pitanje je bilo: kako nekome dati tri minute samoće? A onda se, naravno, opet može vratiti u realnost.
Dominique: Ono što smo ovdje probali napraviti jest koristiti naš najmoćniji alat, dah. Esencijalan. Pokušali smo nešto što prirodno radimo – dišemo – kombinirati s tehnologijom te na taj način stvoriti ovaj dijalog koji djeluje nenametljivo, bez potrebe da nešto dodirnete ili da razgovarate s nečim ili nekim, a on/o vam odgovara, bez ekrana stalno ispred lica. Dah je univerzalan. Svi dišu. Nije potreban jezik za to.
Je li danas luksuz upravo to: vrijeme i prostor?
Dominique: Mislim da se luksuz često prodaje kao učinkovitost ili kao mogućnost da imate još više stvari. Ali ljudi imaju sve manje vremena da uživaju u onome što već imaju. Ja, recimo, ne meditiram. Nikad. Znam da bih trebao, ali ne radim to. I onda kada uzmem trenutak u kojem ništa ne radim, shvatim koliko mi to zapravo treba.
Daan: Imam veliki vrt i stalno u njemu nešto radim. Jednom mi je supruga rekla: “Zašto jednostavno ne legneš sa mnom u travu na deset minuta?” Prvo sam osjećao otpor jer uvijek želim nešto završiti. Ali kad sam legao, shvatio sam: sada zapravo uživam u nečemu što smo zajedno stvorili. To je luksuz. Ne samo imati nešto nego imati trenutak da to osjetiš.
Danas je sve imerzivno, emotivno, iskustveno; od dizajnera se nerijetko očekuje da napravi više od samog dizajna. Mora li uvijek nužno postojati interakcija emocija s tehnologijom?
Dominique: To je zanimljiv izazov. Kao što sam već navela, krenuli smo od daha. Nema jezika, nema objašnjenja, nema digitalnog dodira. Samo ti i tvoj dah. Htjeli smo spojiti nešto svojstveno čovjeku s tehnologijom i stvoriti dijalog koji se ne čini umjetnim. Ništa ne dodiruješ niti razgovaraš preko uređaja. Samo postojiš u prostoru, a prostor reagira. Tehnologija omogućuje da interaktivnost, koja je nekada uglavnom bila online, sada postoji i u fizičkom prostoru.
Gdje ste naučili tako dobro služiti se tehnologijom? To se, pretpostavljam, ne uči na dizajnerskom fakultetu.
Daan: Ne. Studio sam pokrenuo prije dvadeset godina, u trenutku kada se internet tek razvijao. Vidio sam ljude kako eksperimentiraju s novim načinima komunikacije, kako dijele ideje po cijelom svijetu. Programeri su odjednom počeli surađivati s grafičkim dizajnerima i stvarati nove oblike komunikacije. Studio je zapravo počeo kao digitalni. Radili smo samo online, a potom smo se pomaknuli u fizički prostor. Učili smo sami. I zapravo, najbolji “tehnički dizajneri“ često ne dolaze iz škola i fakulteta. Oni sami uče, stalno su online, gledaju tutorijale, razmjenjuju znanje. Tako smo se i mi razvijali.
Vaši radovi često spajaju na prvu nespojivo. Kako dolazite do ideje? Je li proces više vaš input ili klijentovi zahtjevi?
Daan: Uvijek je dijalog. Kao studio za dizajn iskustava, pokušavamo stvari pogurati korak dalje. Zanima nas element iznenađenja, taj trenutak čuđenja. Ali jako nam je važno upoznati brend s kojim radimo. Što dulje radimo s nekim brendom, bolje razumijemo što ga pokreće, tko je njegova publika i gdje ima prostora za nešto novo.
Dominique: U studiju nas je oko 35, između Pariza i Amsterdama. Imamo dizajnere prostora, kreativne tehnologe, art direktore, grafičke dizajnere. Taj interni dijalog jako je važan. Ideje dolaze iz različitih područja i znanja.
Prostorno oblikovanje i interaktivna scenografija pop-up izložbenog prostora za Jacquemus u Selfridgesu u povodu lansiranja kolekcije Le Blu, Jasper Fry
A gdje je u svemu tome umjetnost? Budući da radite za klijente, komercijalni zahtjevi su ipak dominantni?
Daan: Mi nismo umjetnički studio. Ali što je danas uopće umjetnost? Zanimaju nas nove stvari, a kada pokušavaš napraviti nešto novo, često dotakneš područje umjetnosti. Umjetnici također pokušavaju dati drugačiju perspektivu stvarnosti. Često radimo s ljudima koji imaju umjetnički senzibilitet, ali im ne možemo dati potpunu slobodu kao u galeriji. Mi razumijemo komercijalnu stvarnost klijenta, ali pokušavamo je malo otvoriti. Ne radimo umjetničko djelo u klasičnom smislu, nego nešto što ostaje prepoznatljivo i korisno za brend, ali ima drugačiji okus.
Spomenuli ste projekt u Seulu. Radili ste s hanji papirom?
Dominique: Da, to je bio lijep spoj zanata i komercijalnog konteksta. Radili smo s hanji papirom, koji je prekrasno tanak i vrlo vezan uz lokalnu tradiciju, ali smo od njega napravili čvrste forme, gotovo skulpture koje su nosile proizvode. Htjeli smo zadržati mirno, moderno okruženje i istaknuti proizvode. Toteme je dizajnerski brend, sve mora biti suptilno. Nismo htjeli doći u Koreju i ponašati se kao da lokalni kontekst ne postoji. Zato smo radili s lokalnim zanatstvom i kulturom. Prostor je imao korejski štih, ali je i dalje bio Toteme. Za tri dana ponovno letim u Seul, radimo na jednom novom vrlo uzbudljivom projektu.
Koji vam je najdraži projekt dosad, osim Lexusa?
Dominique: Volimo dolaziti u Milano. Jedan od vrhunaca prošle godine bio je projekt za Moncler u Portrait Hotelu. Napravili smo veliku instalaciju u monumentalnom dvorištu hotela, gotovo cijelu šumu, s interaktivnim prostorijama kroz koje posjetitelji prolaze i otkrivaju naslijeđe brenda. Radili smo s custom sadržajem, zvukom, mirisom, svjetlom… Bilo je imerzivno, ali na način koji je imao smisla za priču. Odličan je bio i Jacquemus pop-up u Londonu. To je bilo nakon pandemije, kada su svi govorili da je retail mrtav i da svi kupuju online. A onda je on rekao: napravimo najveći pop-up, 700 kvadrata u centru Londona, i bilo je sjajno.
Za kraj, odakle ime Random Studio. Ima li priču? Ne djelujete baš “random”.
Daan: Ime je nastalo prije dvadeset godina, kada smo radili interaktivne online stvari. “Random” je bio dio koda koji generira drugačiji rezultat svaki put. Radili smo male eksperimente na webu gdje bi stranica izgledala drugačije svaki put kada je posjetite. U tom smislu ime i dalje ima smisla. Uvijek pokušavamo napraviti nešto novo.
Upravo ste proslavili 20 godina studija?
Daan: Da, 20 godina. A nedavno smo proslavili i njezinih 10 godina u studiju (smije se i pokazuje na Dominique…)
Čestitam.
Budućnost odnosa između čovjeka, tehnologije i prostora
Na Milan Design Weeku 2026 Lexus se ponovno predstavio kao brend koji kroz dizajn istražuje budućnost odnosa između čovjeka, tehnologije i prostora. U Superstudio Più u Tortoni predstavljen je projekt “Discover Together”, unutar kojeg se mobilnost promatra kao iskustvo, a ne samo kao kretanje od točke A do točke B.
Središnja instalacija, “A-Un”, nastala je u suradnji s japanskom agencijom SIX Inc. i dizajnerskim studijem STUDEO, pod vodstvom Takeshija Nozoea i Tatsukija Ikezawe. Inspirirana tradicionalnim konceptom sinkroniziranog disanja, instalacija reagira na posjetitelje i njihove otkucaje srca. U središtu prostora bila je interpretacija Lexusova budućeg sučelja, tzv. Black Butterfly, koje ne funkcionira kao klasična kontrolna ploča, nego kao intuitivna točka susreta čovjeka i stroja.
Uz glavnu instalaciju, Lexus je predstavio i niz projekata kroz platformu “Discover Together” koja okuplja različite autore i pristupe istoj temi. Japanski studio Bascule Inc. kroz projekt “Earthspective” koristi podatke i glasove posjetitelja kako bi stvorio digitalni trag koji se projicira kao dio šireg, gotovo kozmičkog sustava. Tim s Northeastern Universityja predstavio je Our Energy Nexus, rad koji u stvarnom vremenu vizualizira ljudski utjecaj na okoliš i pretvara ga u dinamičan prostorni prikaz. Lexusov interni dizajnerski tim, predvođen Motom Takabatakeom i Yuri Tamurom, u projektu “Discover Your Butterfly” istražuje kako se individualni pokreti posjetitelja mogu pretvoriti u kolektivno iskustvo kroz digitalne forme.
U isti kontekst uklopio se i Random Studio iz Amsterdama, koji je predstavio vlastitu interpretaciju teme osobnog prostora. Kroz sve ove radove provlači se ista ideja. Lexus ne pokušava pokazati kako će izgledati automobil budućnosti u tehničkom smislu, nego kako ćemo se u njemu osjećati. Fokus se pomiče s objekta na iskustvo.
Naslovna fotografija: Random Studio
