Postoje obiteljske priče koje se ne objašnjavaju standardizirano, generacijskim uzorcima ili bliskošću, već zajedničkim uvjerenjima i radnim kodom. Sofija i Filip – arhitektica koja je nakon šest godina oblikovanja velikih mjerila u prestižnom studiju 3LHD odvažno zakoračila u vlastiti MTVN Studio, i glazbeni producent i mastering inženjer koji je nakon osamnaest godina DJ karijere i preko osamsto nastupa izgradio FM Mastering, danas jedinstveno regionalno utočište za preciznost zvuka predstavljaju upravo takav duo. Njihov odnos nije samo bratsko-sestrinski, oni vode, kako se čini trajni dijalog dvaju kreativnih mikrokozmosa koji se međusobno nadopunjuju, balansiraju i inspiriraju.
Dok Sofija u svoj autorski rad unosi arhitektonsku preciznost, staloženost i duboko razumijevanje važnosti životnog i radnog prostora, Filip donosi energiju slobodnjačkog duha, spontanost i beskompromisnu posvećenost zvučnoj slici. Od odrastanja u obitelji prožetoj umjetnošću – između povijesti umjetnosti i likovne akademije – do današnjih dana u kojima u Motovunu dijele improvizirani “ured dok Filip putem moderne tehnologije na daljinu kontrolira cijeli analog studio i sa slušalicama na ušima finišira trake za regionalnu i svjetsku scenu (od TBF-a, Rundeka i Baby Lasagne do Cobyja i Jale Brata), njihov je put dokaz da se strast prema vlastitom pozivu uvijek prepoznaje.
Projekt Filipovog stana i studija u Zagrebu bio je točka u kojoj su se njihove vizije i formalno ispreplele: Sofijina potreba da bratu osigura prostor dostojan njegove svjetske audio-proizvodnje postala je temelj njihove buduće investicijske i kreativne suradnje. U razgovoru za ELLE, Sofija i Filip govore o hrabrosti za samostalne iskorake, preusmjeravanju karijera, estetici zvuka i prostora te o onom najvrijednijem – međusobnom povjerenju koje obiteljsku bliskost pretvara u vrhunsku autorsku sinergiju. Za početak smo ih zamolili da nešto važno kažu jedno o drugome
Sofija o Filipu:
“Ne znam poznajem li još jednu takvu osobu koja toliko beskompromisno i dosljedno vrti svoj film i gradi karijeru… Cijeli je život jednostavno radio ono što mu je bila velika strast, a sada je od toga napravio konkretnu, održivu i iznimno uspješnu priču.“
Filip o Sofiji:
“Njezina uzemljenost, fokus i njegovanje pravih vrijednosti uvijek su mi bili primjer i sidro. A gledati je kako nakon 3LHD-a pokreće MTVN Studio i od prvog dana ‘kida’ u svojoj novoj priči – to mi je neopisiv gušt.“
Koju je točno kvadraturu u stanu preuzeo studio i kako ste funkcionalno i zvučno odvojili radnu zonu od privatnih prostorija?
Filip: U dnevnom boravku sam, otkad imam stan, nekih 13 godina, više puta “šaltao” razne verzije sklepanog stola sa zvučnicima i nešto opreme još iz vremena svoje drum and bass DJ i producentske karijere. Kako je priča s mixom i masteringom postajala sve ozbiljnija, tako je i taj isti dnevni boravak polako prerastao u pravi studio.
Svaki odrađeni posao značio je novo ulaganje. Prvo jedan komad opreme, pa drugi, pa profesionalni mastering desk, pa akustički tretman… Sve se nekako gradilo korak po korak. Danas je to potpuno akustički tretiran high-end mix i mastering studio s kompletnim ATC monitoring sustavom i analognim chainom koji sam godinama slagao, komad po komad.
Zapravo, tek u zadnjih godinu dana imam osjećaj da je cijela priča nekako sjela na svoje mjesto. Nakon svih tih godina ulaganja napokon sam došao do točke gdje više nemam potrebu stalno razmišljati što mi još nedostaje. Već neko vrijeme ne kupujem ništa novo.
Sofija: Recimo da je studio zauzeo ⅓ površine stana. Studio je u ovom stanu preuzeo glavnu ulogu jer to nije samo prostor gdje Filip dođe odraditi posao nekoliko sati dnevno. On ovdje zapravo provodi većinu dana, ostali dijelovi stana su prateći sadržaji. Kada mu netko dođe u goste također se rado zadržava u studiju. Tako da zapravo nismo imali potrebu odvajati zone u stanu ali je važno bilo izolirati buku prema susjedima. U cijelom stanu smo ugradili sustav izolacije u stropu na antivibracijskom ovjesu i sa zračnim međuprostorom za bolju izolaciju. Ovdje smo bili beskompromisni tijekom izvedbe.
Kako ste u suradnji s tvrtkom Anthill Audio definirali dimenzije i pozicioniranje custom akustičnih panela te zašto se tkani vinyl (Bolon) pokazao boljim izborom za pod od klasičnog parketa ili tepiha?
Filip: Tadašnji kolega, a danas već i bliski prijatelj Goran iz Anthill Audija, odmah je skužio moju viziju i cilj da vrhunskim akustičkim tretmanom ne narušimo estetsku viziju prostora. Napravio je ozbiljan izračun akustike i zvučnih refleksija sobe pa mi pokazao 3D model s bass trapovima, cloudovima i panelima.
Čak mi je napravio i custom zvučne scattere s FM logom koji raspršuju više frekvencije, a na prednjem visokom panelu i veliki bijeli FM logo. S tim “foricama” je cijeli studio dobio svoj završni branding.
Sofija: Bolon je tkani vinyl pod koji se pokazao kao odlično rješenje zbog akustičkih svojstava i otpornosti na habanje. U studiju je teška oprema koja bi lako uništila druge podne obloge. Također, pod je trebao biti crne boje što je isto izazov. Jednostavno se ugrađuje i održava i dolazi u raznim bojama i uzorcima pa smo lako našli dizajn koji je studiju dodao karaktera. Ugradili smo dizajn Silence – Pause.
Na koji ste način riješili problem prirodnog svjetla i prozora u studiju s obzirom na to da gustim zavjesama potpuno blokirate otvore zbog akustike?
Sofija: Velika kvaliteta ovog stana je što je s prednje strane predvrt, a sa stražnje strane veći intimni vrt za boravak. Studio je orijentiran prema bogato ozelenjenom predvrtu i gleda ga kroz veliki prozor tako da je studio zapravo vrlo osvijetljen kad se zavjese razgrnu.
Filip: Najveći je problem svakog studija dobro iskontrolirati bass frekvencije. Kad je riječ o pozadinskom zidu, postoje dva pristupa. Jedan je imati jako debeli apsorpcijski zid, a drugi pustiti bass da izađe iz prostora kako se ne bi odbio natrag prema sweet spotu i uzrokovao poništavanje određenih frekvencija. Upravo je to slučaj u mom studiju. Zapravo imam dva otvora koja tome pridonose.
Zavjese ponekad zatvorim tijekom rada zbog viših frekvencija, ali to nije uvijek nužno. Dapače, dobro je da je prostor, unatoč gotovo savršenom akustičkom tretmanu, i dalje “živ”, jer cilj nije imati potpuno gluhu sobu.
Uz svu akustiku koristim i Trinnov, uređaj s 3D mikrofonom kojim kalibriram zvučnike i dobivam još otprilike 20-30 % dodatne korekcije zvuka. Između zvučnika nalazi se i veliki prozor koji gleda na predvrt. Gotovo je uvijek prekriven debelim duplim zavjesama, ali kad sam sam u studiju ponekad ih otvorim da uđe dnevno svjetlo. I za to imam posebno podešen preset na Trinnovu. Izmjerio sam prostor sa zavjesama i bez njih pa mogu jednim klikom prebacivati između obje korekcije.
Brat i sestra na zadatku
Budući da u stanu ne postoji klasični dnevni boravak, kako vrt funkcionira u zimskim mjesecima ili tijekom lošeg vremena kada u studiju borave klijenti ili polaznici edukacija?
Filip: Kuhinja je zapravo postala svojevrsni predprostor studija. Oko stola se može opušteno sjesti, popiti kavu, održati sastanak ili jednostavno ostaviti stvari, tako da odlično funkcionira kao meeting ili chill room. Tako da, čak i zimi ili kada je loše vrijeme, nikad nisam imao osjećaj da nam nedostaje dnevni boravak.
Zapravo, tijekom rada na novom albumu Porto Morto-a postala je i mali dodatni studio. Dečki su donijeli svoja računala i opremu pa smo svi zajedno danima ordinirali između studija, kuhinje i vrta. Tada se baš pokazalo koliko vrt znači kao zeleni i sunčani kontrast “bat cave” studiju.
Sofija: Vrt sam po sebi daje veliku kvalitetu stanu samo s time što je na njega orijentiran pogled kroz veliku staklenu stijenu iz kuhinje i blagovaone. Uz fasadu se izvlači velika tenda tako ga se može koristiti i kad je mala kišica ili prejako sunce.
Gdje je tijekom projektiranja došlo do najvećeg razmimoilaženja između želja korisnika, dakle Filipa, i strukovnih prijedloga arhitektice Sofije i kako ste to riješili?
Filip: Ja sam u početku planirao zamjeniti tri kuhinjska elementa, ali me je Sofija uskoro počela obasipati 3D modelima sa srušenim zidovima i novim otvorima, estetski dosljednom kupaonom, proširenim hodnikom, čak i spavaćom sobom. Na koncu smo pripojili stanu i prostor ispod stubišta i zapravo povećali stan za jedno 20%. Ubrzo je bilo jasno da ustvari od cijelog stana radimo studio koji bi se u budućnosti mogao i iznajmljivati i za višednevni rad u studiju u sklopu kojeg nudim i smještaj.
Sofija: iako smo oboje oko svakog detalja u početku imali prilično izražene stavove, ne uvijek iste, zajednički prioritet je bio da na koncu moramo oboje biti zadovoljni pa nam to nije bilo teško postići. Npr. tko bi dopustio da se prostor u kojem se puno boravi potpuno oboji u crno, s crnim podom i sva je oprema crna, ali poznavajući Filipa tu nije bilo prostora za raspravu. Prihvatila sam taj zadatak i na to odgovorila tako da smo kroz različite teksture i materijale dobili dubinu i dinamiku u prostoru. Tkani vinil pod s uzorkom, guste baršunaste zavjese, kožni jastuci, glatke drvene plohe…
Filip: Što se tiče razmimoilaženja, pamtim samo jedan trenutak kad sam skoro popustio majstoru koji me je nagovarao da spojeve pločica na uglovima riješimo lajsnama, ali Sofija se nije dala i inzistirala je da se pločice spoje pod kutem, bez ikakvih lajsni, što se zove spoj na gerung. Danas sam presretan zbog toga. Ne pristajte na ništa manje od gerunga.
Koje ste konkretne radove i elemente u stanu izveli sami i na kojim ste stavkama uspjeli najviše uštedjeti bez kompromisa u kvaliteti zvuka?
Sofija: Filip je sam nabavio i ugrađivao svu rasvjetu u stanu i spojio sve u pametni sustav.
Sami smo izradili okvire na 2 otvora prema studiju od tankih crnih MDF ploča na potkonstrukciji i to je, uz prijašnju organizaciju, bila jako zabavna akcija od 24 sata, a na ishod smo strašno ponosni, odlično izgledaju. Kao portali kroz koje prolazite u drugu dimenziju kada ugledate svu tu svemirsku tehnologiju u crnom prostoru.
Filip: Sjedenje u studiju smo također projektirali i izradili u suradnji s Anthill tako što nam je on izradio bazu od zvukoupojnih kutija po mjeri, a na to smo sami dodali crne ploče od MDF-a i dali izraditi kožne jastuke za sjedenje. Na kraju smo dobili bolje rješenje nego da smo kupovali nešto gotovo, a još smo pritom i uštedjeli.
Kako ste postigli da potpuno crni interijer (od opreme i namještaja do pribora za jelo) ne izgleda vizualno zagušujuće ili manje prostrano?
Filip: Ta ideja da cijeli studio bude crn je imala svoju evoluciju, gdje je na koncu bilo jasno da studio vise nije i dnevni boravak i da je potpuno legitimno da bude crn. Crna nije bila samo estetski izbor. Tijekom rada zapravo pomaže da ti fokus ostane na ušima, a ne na prostoru oko sebe. Naravno, studio je osvijetljen blagom kombinacijom ljubičasto-plavog i bijelog svjetla pa cijeli prostor dobiva atmosferu koju sam htio. Feeling je kao u nekakvom space shuttle-u.
Ostatak stana prati estetiku cijelog FM Mastering branda, ali kroz relativno tople sive tonove, tako da je prostor vrlo ugodan za život.
Sofija: Tip je i neke komade opreme rastavio i ofarbao u crno…Međutim, stan je vrlo dobro organiziran i s obzirom na puno prozora u njega dopire puno svjetla. To što je s obje strane povezan s vrtom mu daje veliku kvalitetu.
Probili smo neke otvore i dobili prohodnost tj. flow komunikacije u stanu. Također, velike kuhinjske fronte su u zatamnjenom ogledalu pa te refleksije rade dobar trik i sve se u stanu čini prostrano. Dobro projektirana rasvjeta, raznolikost tekstura i pogođeni tonovi stvaraju ugodnu atmosferu.
Kakav je sustav pametne rasvjete ugrađen u stan i koristite li odabir boja kao radni alat za stvaranje radne atmosfere pri miksanju različitih glazbenih žanrova?
Filip: Svaka prostorija u stanu, pa tako i sam studio, osvijetljena je pametnom LED rasvjetom koju kontroliram preko aplikacije. Nakon crne, najdraža boja mi je ljubičasta, točnije violet, pa je ona praktički stalno upaljena u studiju. Uz crnu je s vremenom postala i dio identiteta FM Mastering-a.
I ja sam mislio da ću prilagođavati boje žanru i atmosferi glazbe na kojoj radim, ali na kraju se pokazalo da mi za sve najbolje “šljaka” black & violet combo. Ostatak stana većinom je u bijelom svjetlu, osim kad se ekipa okupi pa se malo zezamo sa svim mogućim bojama. Cijeli sustav ima i senzore pokreta pa se, primjerice, u hodniku i kupaonici svjetlo samo upali kad netko uđe.
Sofija: Rasvjeta je jedan od važnijih elemenata za postizanje atmosfere u prostoru. Više manjih svjetiljki dobro postavljenih će dati puno veću dubinu i dinamiku prostoru. Zone kao radna površina u kuhinji, blagovaonski stol, garderoba ili rasvjeta za čitanje u krevetu treba konkretnije osvijetliti zbog funkcionalnosti.
S obzirom na to da je studio ujedno i mjesto privatnih lekcija i edukacija, kako ste riješili pitanje privatnosti stana kada u njemu borave vanjski polaznici i klijenti?
Sofija: Stan smo zapravo jednostavnim intervencijama odlično odijelili u cjeline tako da se studio, kuhinja i wc mogu koristiti zajedno s vrtom bez da se ulazi u zonu sobe, ostave i garderobe. Također u stan se može i ući kroz vrt kao zaseban ulaz u odnosu na privatni dio.
Filip: Neki klijenti nisu ni skužili da se studio zapravo nalazi u mom stanu, što je od samog početka i bio cilj cijelog uređenja.
Možda je upravo to i glavna poanta cijele priče. Na neki način sam riskirao pretvorivši cijeli stan u profesionalni studio, a takvu odluku omogućile su mi životne okolnosti u tom trenutku. Ideja je bila uložiti sve u posao i stvoriti prostor koji neće izgledati kao kompromis između doma i studija, nego kao pravi profesionalni studio.
Naravno, ako buducnost donese i obitelj, smisljat cemo i neke nove domove.
Koji je točno trenutak u izradi arhitektonskog projekta direktno usporediv s procesom masteringa jedne pjesme — u čemu se te dvije metodologije najviše preklapaju?
Filip: Sofija i ja često pričamo o tome koliko naše struke imaju gotovo isti cilj, a to je realizacija određenog ugođaja, bilo u prostoru ili u pjesmi. Čak su i tehnički putevi često vrlo slični, a mnogi termini funkcioniraju u oba svijeta. Recimo, topao prostor i topao bass, ili oštar vokal i oštri gerung.
Naravno, Sofijin posao je objektivno puno odgovorniji. Iako, kad bolje razmislim, i od previše basa ti se može srušiti strop na glavu! hehe
Sofija: projektiranje arhitekture i stvaranje glazbe imaju sličnosti u kreativnom procesu. Baratamo različitim alatima ali zapravo nam je od početka jasna važnost pojma ‘koncepta’ kojeg moramo zadržati kroz razradu i koji mora biti čitak u krajnjem rezultatu. Zajedničke su i neprospavane noći kad nas uhvati kreativno ludilo i ne prestajemo raditi dok nije gotovo
Fotografije: Filip Popović
