Čemu služi putovanje oko Mjeseca 2026., čula sam cinike (većinom muškarce, što je zanimljiva statistika o kojoj bi se moralo razmisliti- jesu li ljubomorni, jesu li navikli da su najpametniji, jesu li skloniji, kao spol, teorijama zavjera, i zašto) mnogo puta u posljednjih desetak dana, od kad je misija za koju do tada nismo čuli, Artemisa 2, krenula na put oko Mjeseca s ikonične piste na Floridi.
Od svemira do mikrosvemira
Nisam znanstvenica, fizika mi je bila omraženi predmet u gimnaziji: putovanje na Mjesec, ono prvo, kad je čovjek doista sletio na taj satelit toliko obožavam od strane pjesnika, astrologa i modnih dizajnera na Zemlji, propustila sam jer ne samo da se još nisam rodila nego nisam bila ni planirana.
A rodila sam se u svijet u kojem se putovanje na Mjesec, mali koraci za čovjeka, a veliki za čovječanstvo, već desilo, hladni rat je završavao, Berlinski zid će pasti prije mog ulaska u pubertet, i svemir jednostavno neće biti novost ni posebno područje interesa klincima. Uostalom, koga da lažemo, desit će se world wide web, i svemirske dubine će nestati s našeg fokusa, koji će se, gotovo u potpunost, shiftati na spajanje Zemljana na toj fantastičnoj (i okrutnoj, ali to ćemo saznati kasnije) mreži u kojoj je sve dostupno, sada, odmah, bez obzira na vremensku zonu i fizičku udaljenost.
Ništa svemir, samo mikrosvemiri koje smo stvarali online. Nekako su u tišini nastala postignuća svemirske postaje (koja je doduše u zemljinoj orbiti), u kojoj je stalno netko od astronauta živio- ispostavit će se da je jedna od junakinja Artemisa 2, Christina Koch, tamo provela više od godinu dana, i to baš prigodno u vrijeme najžešće Covid krize. Kako se onda dogodilo, i zašto, da je povratak na Mjesec (iako tehnički nismo sletjeli na njega) izazvao tako pozitivan odgovor publike, takvu ekstazu i takav val zaljubljenosti u znanost?
Krenuti prema Marsu…
I sama priznajem: iako do Artemisa ravnodušna, ovaj sam let pratila neobično emotivno angažirana. U redu, sigurno tome doprinosi činjenica da sam sad odrasla osoba i da shvaćam da je let oko Mjeseca vrlo skup i vrlo ozbiljan pothvat.
Povratak u mjesečevu orbitu navodno je posljedica želje da se na Mjesecu u skorijoj budućnosti počne graditi svemirska stanica s koje bi onda jednom – možda i brzo – ljudi krenuli prema Marsu, no ništa od toga nismo znali kad su, 1.4., jedna astronautkinja i tri astronauta krenuli prema Mjesecu.
Samo 10 dana kasnije, objašnjavala sam svom desetogodišnjem djetetu sve o gravitacijama, zemljinoj i mjesečevoj, sve o točnim izračunima Nasinih inženjera, sa suprugom sam usred noći, uz čašu vina, uzbuđeno šaputala o matematici koja je omogućila upravljanje letjelicom unaprijed (zapravo je Artemis plutao točno određenom stazom te splash-downao u Pacifik 20 sekundi nakon predviđenog, savršeno izračunatog vremena), slala sam prijateljicama umjesto uobičajenih memeova profila koji su tumačili i slavili znanost, iskustvo, izdržljivost, znanje i timski rad.
Pozitivan medijski momentum
Zašto si toliko oduševljena s tim letom oko Mjeseca, čak se ni ne spuštaju na njega, pitao me kritičar svakog mog koraka, izmišljeni prijatelj koji nikako da nestane, kojeg nikako da ubijem uspjesima i odrastanjem.
Ovog puta izgledao je kao Korade Korlović, sjajni astronom iz Višnjana u Istri, koji je, nažalost, ovoga puta komentirajući Artemis na RTL-u djelovao više kao bijesni muškarac kojem baš sve ide na živce, a takvih nam je dosta, pa makar imali diplome.
No ipak, svom sam imaginarnom prijatelju naučena stalno odgovarati zašto nešto osjećam: zato što je po prvi put u dugo vremena nešto zajedničko i pozitivno ukralo pažnju medija (i mog algoritma). Četvero ljudi koji su svi, kako je Internet veselo skužio, generacija X: nitko nije mlađi od 45 godina, dosegnli su vrhunac svog života i karijere pred očima svijeta, i bili oko toga duhoviti, skromni, pametni ali pažljivi.
Ni jedan od tri frajera u astronautskim odijelima (kapetan Reid Weisman, prvi afroamerikanac u svemiru Victor Gloveman, i Jeremy Hansen) nisu bili pretenciozni niti su mansplainali svijetu kako su se popeli kroz dvije orbite i nazad.
Cijeli jedan svemir
Jedan od njih nazvao je dio Mjeseca prema preminuloj ženi. Njihove su biografije autentične kao i one svakog drugog influensera kojeg pratimo: ali su zato okupane – radom i znanjem, što je odjednom konačno i napokon, barem na taj svemirski tren, postalo hot i seksi. Ove godine u aprilu zaljubili smo se u pamet i ekspertizu.
U svijetu u kojem su izrazi poput manosfera i ratovi kojima nitko ne zna ni cilj ni konac, te masovna ubojstva normalizirana, u kojem se preko tipkovnica svađamo o stvarima o kojima znamo ništa ili samo jako malo, i to ono iz vlastitog kuta, bio je potreban ni manje ni više nego CIJELI SVEMIR da nakratko zašutimo i shvatio: wow, ima ljudi koji studiraju i rade (ukoliko niste, zapratite ih: Christina Koch provela je mjesece života pod vodom, na Sjevernom polu i radeći nevjerojatne stvari sa svojim tijelom), i koji mogu zbog toga postati pioniri.
Postoje muškarci…
Postoji žena čiji muž nema problem s tim da je ona glavna (i da ga ostavi na godinu dana zbog internacionalne svemirske stanice). Postoje mnoge žene u NASA-i koje neumorno rade na ovoj i idućoj misiji.
Postoje muškarci koji samostalno odgajaju kćeri i odu na mjesec i nazovu komadić istoga prema svojoj preminuloj supruzi. Postoji čovječanstvo koje, umjesto destrukcije, želi trošiti poreze na put u svemir. Postoje pjesnici u astronautima: nazvali su, prilikom povratka, Zemlju našim brodom za spasavanje.
Podsjetili su nas da je oko nas crna tama, ambis koji guta i uništava, i da smo igrom nekog nevjerojatnog slučaja dobili priliku da se rodimo, dišemo, rastemo, stvaramo i radimo na ovom mikročestici života. Uzimali su lekcije iz fotografije da bi snimili što bolje fotke naše planete za povijest.
Vjerovali su nekom profesoru fotografije, nekom umjetniku. Uzimali su lekcije iz slobodnog penjanja, disanja, meditacije, smirivanja nervnog sustava, voljeli su svoje pse, djecu i supružnike, jeli su Nutellu u svemiru (jer svi su ljudi ispod kože isti) a Christina je pod broj 1 na to-do listi dan polijetanja imala- frizuru. Mi u Elleu je duboko razumijemo.
Kad su 10.4. slijetali (padali) natrag na Zemlju, cijeli je svijet zadržao dah. Do tada su nam već objasnili da je to zapravo najriskantniji dio misije. Ne postoji reality show bolji od ovoga: četvero pametnih sposobnih ljudi, neki drugi pametni i sposobni ljudi, vade iz oceana, grle se i plješću im. Zajedništvo i vrlina u svom najboljem obliku, na tren je ponovo postalo popularno. A usput smo nešto naučili i o fizici. Trend of the month: znanje. Hvala im!
