Ne mogu se staviti u cipele generacije Z, ali kao almost milenijalka, rođena sredinom 1980., odrastala sam uz novine i časopise, bez interneta, streamova i mobitela. Kad bih srijedom i četvrtkom išla u dućan ili kiosk mami po Milu i Gloriju, znala sam da ću na stranicama tih ženskih tjednika pronaći fotografije najpoznatijeg američkog neženje. Bio je to John Kennedy Jr.
Sin 35. američkog predsjednika u parku je gol do pasa igrao nogomet, joggirao po njujorškim ulicama, vozio bicikl u odijelu ili napuštao neki otmjeni party u društvu zgodne žene. Bio je klasično zgodan, visok, uspješan, uglađen i, prema pisanju medija – pravi zavodnik.
On je bio jedan od mojih prvih ozbiljnih celeb crusheva, pa kad se počeo pojavljivati u društvu eterične visoke plavuše, koja je bila nevjerojatno vitka i profinjena, moje mlado srce nije bilo spremno da ga se slomi.
Tko god je odrastao 90-ih…
Tko god je odrastao devedesetih (godina koje su možda bile najbezbrižnije od svih prethodnih i nadolazećih) znao je za John Johna. Pratili smo njegove prekide, gubitke, nove ljubavi, vjenčanje s Carolyn Bessette i, na kraju, njihovu smrt.
Budući da je John u mojim očima bio savršen: obrazovan, seksi i šarmantan, sve do ovog tjedna odbijala sam pogledati serijal Love Story, čiji je producent notorni Ryan Murphy. Serija, koja se može pogledati na streaming servisu Disney+, neuspješno i nespretno pokušava dočarati ljubav i odnos Johna i Carolyn, radeći od likova karikature. Glavni junaci nemaju nikakvu kemiju, a njihov odnos portretiran je plošno i nemušto. Barem meni.
Osoba nije narativno sredstvo
Osim Johna (Paul Anthony Kelly), koji je prikazan kao prilično tupav i površan (dvaput je pao pravosudni, pokrenuo je časopis George, iako nema pojma o izdavaštvu, a kamoli o novinarstvu, i život mu se svodi na zabavu), u seriji je možda najgore prošla Daryl Hannah – holivudska glumica i njegova dugogodišnja djevojka.
Prikazana je kao nezrela, razmažena i nesnosna žena čiji je jedini cilj bio udati se za markantnog Kennedyja. Hannah je nedavno napisala komentar u New York Timesu gdje, među ostalim, kaže kako popularna kultura uzdiže pojedine žene tako što druge prikazuje kao suparnice ili negativke. “Ali stvarna, živa osoba nije narativno sredstvo. Nije li klasičan primjer mizoginije rušiti jednu ženu kako bi se druga uzdigla?”, napisala je glumica.
Nije onaj koji obećava…
Serija govori o cijeni slave, pritisku javnosti i vezi koja je najbolje funkcionirala iza zatvorenih vrata, ali se raspala pred očima odviše znatiželjne javnosti. U seriji je Kennedy pun energije, ambicije i šarma, ali ima vrlo malo talenta, pameti i ideja.
Tipičan je mamin sin, čija majka rijetko odobrava njegove ljubavne i životne izbore. Srećom, Jackie Kennedy umrla je prije nego što je njezin sin prohodao s Carolyn. Kennedy mlađi ovdje nije muškarac koji obećava, već netko kome je mnogo u životu obećano. Ta verzija Kennedyja ima svoju suprotnost u jednako šarmantnoj i energičnoj Carolyn Bessette (Sarah Pidgeon). Upoznajemo je kao zaposlenicu dizajnera Calvina Kleina. U tom je okruženju Bessette sve ono što Kennedy nije.
Ne dolazi iz bogate obitelji, ali svojim radom i talentom napreduje, a koliko znamo, u New Yorku je to ravno dobitku na lutriji. Serija joj pripisuje da je Calvinu Kleinu otkrila Kate Moss i da je zaslužna što je Annette Bening na premijeru Bugsyja odjenula muško odijelo. Za priču idealno, ali u stvarnosti se nije desilo.
IT njujorški par
Love Story nas uporno uvjerava da gledamo neponovljivu ljubav. Izvanrednu zbog ljepote i emocionalne gladi dvoje ljudi koji je proživljavaju. Zbog kaosa koji ih okružuje, slavnog prezimena, pritiska, ali i privilegije da te voli netko iz obitelji Kennedy. Ali serija zapravo nije o tome. Ona, na nesreću nas koji smo obožavali ovaj it njujorški par, prikazuje dvoje nezanimljivih ljudi koji pokušavaju održati svoj brak.
Serija prikazuje koliko je iscrpljujuće kad te partnerova obitelj ne prihvaća. Koliko je teško kad nisi suprugu na prvom mjestu. Koliko je frustrirajuće kada bivša nikako da postane bivša. Kako sitne prepirke s vremenom prerastu u bračne probleme, a vama baš i nije jasno što je ustvari dovelo do toga.
John u seriji nije onaj neodoljivi nasljednik iz časopisa kakvog pamtim kao tinejdžerica, a Carolyn nije princeza. Sudeći prema diskutabilnom prikazu glavnih likova u seriji, u stvarnom životu nam se i ne bi osobito svidjeli. I zato ovu seriju treba gledati isključivo kao fikciju – u suprotnom ćete pasti u očaj. Probajmo ih načas zamisliti kao par koji nakon napornog dana dođu u svoj stan u Tribeci, puste Common people i zaplešu kao da ih nitko ne gleda. Ako u ovoj seriji išta vrijedi, onda je to muzika devedesetih.
