Svaki dolazak nove streaming premijere u našem medijskom prostoru nosi sa sobom određenu dozu unaprijed izračunatog spektakla, no kada je u središtu projekta Anya Taylor-Joy, stvar nužno izlazi iz okvira tipičnog holivudskog marketinga. Povod našem uranjanju u njezin fascinantni univerzum jest nadolazeći satirični triler “Sacrifice” redatelja Romaina Gavrasana. Film, čiji je globalni izlazak na platformi Netflix najavljen za 16. listopada (dok točan datum za hrvatsko tržište još uvijek ostaje službeno nepotvrđen), donosi apsurdnu i mračnu priču o radikalnoj okultistici Joan koja sa svojim sljedbenicima izvodi spektakularnu otmicu holivudskih zvijezda i pripadnika financijske elite usred glamurozne humanitarne gale. Za sve entuzijaste koji traže detalje o ovoj mračnoj filmskoj vožnji, više informacija nudi službena platforma Netflix Tudum.
No, izvan samih narativnih rukavaca ove eksplozivne društvene satire, ono što doista plijeni pozornost jest sama Anya. Redatelj David O. Russell, koji je s njom surađivao na filmu Amsterdam (2022), sažeo je njezin fenomen u jednoj jedinoj preciznoj rečenici za Vanity Fair:“Ona je drugačija i čudna na načine koji su fascinantni.” U tom širokom, gotovo hipnotičkom pogledu koji obuhvaća kadar i prije nego što izgovori prvu repliku, leži tajna njezine trajne privlačnosti. Anya ne glumi likove – ona ih nastanjuje sa svom njihovom unutarnjom dislociranošću.
Anya Taylor-Joy nosi ‘jezik otpora’ i prevelike štikle u istoj njujorškoj noći
Priča o Anyji Taylor-Joy (rođenoj 16. travnja 1996. u Miamiju) priča je, kako i sama nerijetko kaže – o trajnom nepripadanju, o identitetu koji odbija biti definiran granicama jedne države ili jedne kulture. Njezina je obitelj prava kozmopolitska slagalica: majka Jennifer Marina Joy, psihologinja rođena u Zambiji, nosi engleske i španjolske korijene, dok je otac Dennis Taylor, nekadašnji bankar, škotsko-argentinskog podrijetla. Najmlađa od šestero djece, Anya je najranije djetinjstvo provela u Argentini, u okruženju u kojem je španjolski bio njezin jedini materinski jezik, a prostranstva prirode prirodna arena za maštanje.
Kada se obitelj preselila u London, šestogodišnja Anya doživjela je dubok kulturni i emotivni šok. Iz čistog dječjeg prkosa, u nadi da će time prisiliti roditelje na povratak u voljenu Južnu Ameriku, odbijala je naučiti engleski jezik sve do svoje osme godine. “Postojala je u meni ta trajna osjetljivost na osjećaj da ne pripadam nikamo,” priznat će kasnije. Taj osjećaj da je “čudna patka” u svakoj školi u kojoj bi se zatekla, oblikovat će njezin unutrašnji senzibilitet.
Sa 16 godina prelama stvar i nagovara roditelje da joj dopuste prekid formalnog školovanja kako bi se posvetila glumi. Ubrzo nakon toga uslijedio je gotovo filmski trenutak: dok je šetala psa u visokim petama pokušavajući uvježbati hod za party na koji je trebala ići idućeg dana, uočio ju je modni skaut. Moda je za nju bila tek prolazna stanica, stražnja vrata kroz koja je ušla u filmsku industriju – svijet koji je odmalena doživljavala kao jedini prostor u kojem se njezina neobičnost ne mora pravdati.
Od folklornog horora do šahovske opsesije: uloge koje su gradile njezinu karijeru
Njezin profesionalni put obilježen je likovima s ruba, ženama koje odbijaju ulogu žrtve te unutar vlastite ranjivosti pronalaze zastrašujuću snagu. Već na samom početku, nakon skromnih vatrenih krštenja 2014. godine u televizijskim serijama Vampire Academy i Endeavour, događa se prijelomni trenutak. Uloga Thomasin u antologijskom folklornom hororu The Witch (2015) redatelja Roberta Eggersa lansirala ju je u sam vrh svjetske filmske kritike. Glumeći najstariju kćer u obitelji izbačenoj iz puritanske zajednice u Novoj Engleskoj 1630-ih, Anya je ostvarila izvedbu u kojoj se djetinja nevinost neprimjetno prepliće s mračnim otporom. The New Yorker je tada pisao kako je njezin nastup izvanredan upravo zbog spoja nesvakidašnje čistoće i gotovo opasne izvedbene lukavosti.
Iste godine pojavljuje se kao proročica u drugoj sezoni serije Atlantis (2015), a već 2016. demonstrira nevjerojatan glumački raspon: igra humanoidno sintetičko biće u znanstveno-fantastičnom trileru Morgan (2016), te fakultetsku djevojku mladog Baracka Obame u biografskoj drami Barry (2016). No, status žanrovske ikone i titulu moderne “kraljice vriska” (scream queen) definitivno utvrđuje ulogom Casey Cooke u psihološkim uspješnicama M. Nighta Shyamalana Split (2016) i Glass (2019). U njima, glumeći uz Jamesa McAvoya, pretvara žanrovski motiv otete djevojke u duboku studiju traume i preživljavanja.
Kraj desetljeća donosi iznimnu stvaralačku gustoću. Nakon mračne crne komedije Thoroughbreds (2017), nadnaravnog trilera Marrowbone (2017) te britanske kostimirane miniserije The Miniaturist (2017), Anya širi svoj repertoar. U filmu Radioactive (2019) tumači kćer Marie Curie (u izvedbi Rosamund Pike), dok istovremeno ulazi u vrhunsku televizijsku produkciju Peaky Blinders (2019–2022). Kao Gina Gray, proračunata i hladnokrvna Amerikanka, u petoj i šestoj sezoni serije uspostavlja savršenu dramsku ravnotežu u ansamblu predvođenim Cillianom Murphyjem.
Šahovska čudotvorka kao kulturni fenomen
Godina 2020. označit će njezin definitivni ulazak u A-ligu globalnih zvijezda. Prvo je briljirala u ekranizaciji romana Jane Austen Emma. (2020), gdje je lik “lijepe, pametne i bogate” Emme Woodhouse obdarila ironičnom duhovitošću i aristokratskom distanciranošću, zaradivši nominaciju za Zlatni globus. A onda je uslijedio globalni potres zvani The Queen’s Gambit (2020). Uloga fiktivne šahovske čudotvorke Beth Harmon postala je kulturni fenomen: u prvih 28 dana miniseriju je pogledalo rekordnih 62 milijuna kućanstava, prodaja šahovskih garnitura u svijetu skočila je za 125 posto, a Anya je za svoju izvedbu osvojila Zlatni globus. “Šalili smo se na snimanju da vraćamo seksi stil u šah, ali nismo sanjali da će publiku to doista tako obuzeti,” komentirala je uz prepoznatljivi osmijeh.
Ulazak u dvadesete godine ovoga stoljeća donosi nove, još smjelije autorske i blokbasterske odabire. Igra rusku čarobnicu Illyanu Rasputin u Marvelovom filmu The New Mutants (2020), utjelovljuje ambicioznu pjevačicu iz londonskih šezdesetih u stiliziranom psihološkom trileru Edgara Wrighta Last Night in Soho (2021), te ponovno udružuje snage s Robertom Eggersom u epskoj vikinškoj drami The Northman (2022). Te iste godine ostvaruje i izuzetno zapaženu ulogu u mračnoj gastronomskoj satiri The Menu (2022) uz Ralpha Fiennesa, što joj donosi novu nominaciju za Zlatni globus, dok istovremeno diskretno gradi privatni život – 2022. godine tajno se udala za glazbenika Malcolma McRaea, da bi godinu dana kasnije održala raskošno vjenčanje u Veneciji.
Kreativnu svestranost potvrdila je posudivši glas Princezi Peach u animiranom megahitu The Super Mario Bros. Movie (2023) (ulogu reprizira i u najavljenom nastavku The Super Mario Bros. Galaxy Movie, 2026). Godina 2024. započela je pak njezinim nenajavljenim, nepripisanim pojavljivanjem u ulozi Alije Atreides u vizualnom spektaklu Denisa Villeneuvea Dune: Part Two (2024), gdje je u svega nekoliko sekundi uspostavila temelj za nadolazeći treći nastavak. Kruna dosadašnjeg fizičkog i dramskog rada svakako je uloga Imperatorice Furiose u akcijskom remek-djelu Georgea Millera Furiosa: A Mad Max Saga (2024), gdje je sa zaista impresivnom suzdržanošću i sirovom tjelesnom ekspresijom preuzela štafetu od Charlize Theron.
Misticizam, mašta i odbijanje kalupa
Ono što Anyju Taylor-Joy čini istinskom ikonom našeg vremena jest njezin stav prema vlastitom radu. Ona glumu ne doživljava kao zbroj karijernih poteza, već kao egzistencijalno utočište. “Mislim da ljudi koji se bave filmom jednostavno nisu pristajali u stvarni svijet, pa su morali stvoriti vlastiti,” izjavit će u jednom razgovoru, objašnjavajući kako je filmski set jedino mjesto na kojem se osjeća potpuno usidreno i sigurno.
Iza njezinih uloga stoji duboka fascinacija nepoznatim. Često ističe kako je još kao djevojčica trčala u šumu tražeći vještice i mitska bića, vjerujući u magiju bez ikakvog straha ili praznovjerja. “Ne bih voljela živjeti u svijetu u kojem nema magije,” kaže. Izvan ekrana, ona je osoba nesvakidašnjih kontrasta: psuje poput mornara, izvanredno repa i otvoreno priznaje da ne zna lagati. Njezin je jedini cilj stvarati uloge koje nitko ne očekuje i raditi s autorima koji je inspiriraju.
Njezin najnoviji projekt, triler “Sacrifice”, samo je nastavak tog nepredvidivog niza. Glumeći okultisticu koja na elitnom skupu promijenila pravila elitističke igre, Anya nas još jednom podsjeća zašto je njezina prisutnost na ekranu nezamjenjiva: ona je glumica koja ne pristaje na kalupe, već iznova širi granice vlastite umjetnosti.
Get to know Anya
Koji je povod novog medijskog pojavljivanja Anye Taylor-Joy?
Povod je dolazak novog satiričnog trilera “Sacrifice” na platformu Netflix, u kojem Anya tumači ulogu radikalne kultistice Joan koja sa svojim sljedbenicima otima bogataše i poznate osobe tijekom elitne humanitarne gale.
Kada film “Sacrifice” stiže na Netflix i je li datum potvrđen za Hrvatsku?
Globalna premijera na Netflixu najavljena je za 16. listopada, no službeni datum dostupnosti za hrvatsko tržište u ovome trenutku još uvijek nije nepotvrđen.
Koje su najvažnije uloge u dosadašnjoj karijeri Anye Taylor-Joy?
Među njezinim najzapaženijim ostvarenjima ističu se uloge u filmovima The Witch, Split, Emma., The Menu i Furiosa: A Mad Max Saga, te u iznimno popularnim serijama The Queen’s Gambit i Peaky Blinders.
Je li Anya Taylor-Joy osvojila nagrade za svoj glumački rad?
Da, osvojila je nagradu Zlatni globus za najbolju glumicu u miniseriji ili TV filmu za ulogu Beth Harmon u seriji The Queen’s Gambit, a bila je nominirana i za uloge u filmovima Emma. te The Menu.
Kakvo je kulturno podrijetlo Anye Taylor-Joy i koje jezike govori?
Anya ima bogato englesko, španjolsko, škotsko i argentinsko podrijetlo. Djetinjstvo je provela u Argentini gdje je govorila samo španjolski, dok je engleski jezik naučila tek u dobi od osam godina nakon preseljenja u London.
Fotografije: Michael Becker/Apple+ TV / Hollywood Archive / Profimedia
Dior Press
Pogledajte i:
Dojmljive uloge i glumci: Koje su filmske izvedbe obilježile 2026. do sada? I što nas čeka u Veneciji
Fenomen zvan Tom Holland: Kako je bivši plesač postao jedini glumac koji je pokorio i Marvel i Christophera Nolana
