Karizmatični duo, cura i dečko, koji čine Vanesa Petrac i Ivan Marojević, najavili su dugoočekivani koncert 8. travnja u Petom kupeu kojem se jako veselimo i jedva čekamo plesati na prepoznatljive zvukove elektroničke glazbe. Dvojac je naime poznat po svom dawless pristupu elektroničkoj glazbi, intenzivnoj povezanosti s publikom i energiji koja briše granicu između izvođača i plesnog podija. Njihov elektronički live set spaja različite žanrove elektroničke glazbe s izraženom vokalnom izvedbom, stvarajući sirovi, emotivni i plesni zvuk koji istovremeno priziva rave i intimni koncertni doživljaj. Moćan setup, Elektron Digitakt, DSI Tetra, Erebus Dreadbox i RC-202, temelj je njihove glazbene filozofije koju sami opisuju jednostavno: „Nismo htjeli veliki bend, ali smo htjeli veliki zvuk”, istaknuti su cura i dečko. Upravo ta jasnoća izraza i fokus na suštinu učinili su ih pionirima primijenjene improvizacije na hrvatskoj nezavisnoj sceni.
Kako ističu, na koncertu će publika imati priliku plesati do iznemoglosti te uživati u slavljenu deset godina zajedničkog glazbenog puta, ali i biti dio promocije aktualnog album „na NOGAMA”. Ulaznice za koncert su u prodajii dostupne za kupovinu putem sustava Entrio.
Povodom njihovog koncerta, razgovarali smo s karizmatičnim duom, a evo što su nam glazbenici otkrili o njihovoj prošlosti, sadašnjosti, ali i planovima za budućnost.
cura i dečko imali su romantičan početak privatne, i poslovne veze
Njihov glazbeni spoj počeo je mnogo romantičnije nego što bi itko očekivao. Dečko se prisjeća kako su se u startu „fatalno zaljubili, a prvih šest mjeseci upoznavali samo na daljinu. Glazba je bila naša kuma“. Cura nam je otkrila dio njihove atmosfere iz tog vremena: „U istom gradu sjedili bismo na klupici, uz gitaru pjevali obrade, istražujući gdje se preklapaju repertoari folklorašice i pankera.“ U početku su istraživali vlastite glazbene utjecaje i fantazije koje su ih oblikovale. Cura priznaje: „Odmalena sam voljela Björk, Kylie Minogue, Sonique, neka je to vrsta dječje fantazije.“ Dečko je tome pridonio svojim iskustvom i tehnikom: „Ja sam primarno gitarist, znao sam programirati glazbu, kada je sa mnom podijelila tu fantaziju, svidjela mi se. Ionako sam tražio rješenje da imamo veći zvuk, a da izbjegnem bendovska posla.“
cura i dečko su oboje već bili u drugim sastavima, ali nisu osjećali da mogu rasti koliko žele. „Da, u prijašnjim sastavima smo uživali, ali amaterski pristup nas nije zadovoljavao“, kažu. Upravo zato su zajednički zaključili da ako žele svaki dan biti u kontaktu s glazbom, trebaju se njome baviti profesionalno. „Oboje smo bili dovoljno ambiciozni da se posvetimo tome kao par, ali i kao individualci.“
Pioniri primijenjene improvizacije na hrvatskoj nezavisnoj sceni
S vremenom su postali pioniri primijenjene improvizacije na hrvatskoj nezavisnoj sceni, a sve je počelo kada ih je dečkova prijateljica Una pozvala na jedan poseban događaj. „Moja prijateljica Una angažirala nas je na događaju čiju tradiciju i danas održavamo, prostor plesnog odsjeka Akademije dramske umjetnosti za studente otvara se za igru kroz kontaktnu improvizaciju.“ Tamo su, kako kaže Cura, „učili o glazbi u službi plesa, istraživali stilove koji pomažu ekspresiji, ali i uzemljivanju plesača kada im je potreban predah. Zbog toga danas jako dobro razumijemo jezik i potrebe plesnih umjetnika. Sviđa nam se držati prostor, razmjena energije gotovo je neposredna, a kući baš svi odlazimo obogaćeni.“
Njihov privatni odnos, koji se prirodno isprepleće s kreativnim procesom, naučili su balansirati, a Cura nam otkriva: „Prije nije bilo puno razlike, no kako smo zreliji, segmentiramo vrijeme za probu od privatnog. Svatko ima svoje zadatke, moj je zadatak planiranje. Rokovi, kreativni kaosi i obveze imaju svoj timeslot, a privatni život i nježnost se onda ugura gdje se stigne… No oboje smo uporni i zaigrani, vjerujem u tu kombinaciju.“ Dečko dopušta da postoje i trenuci neslaganja: „Kreativne nesuglasice postoje, kao i kod svih. Prednost je što je nas dvoje pa imamo priliku biti fleksibilni kad je riječ o probama i dolaziti do konsenzusa. Druga strana medalje je što se dosta dobro poznajemo, respekt ide iz druge perspektive nego što ga imamo s drugim kolegama.“
Prisjećajući se svojih prvih nastupa kao cura i dečko, kažu da ništa ne bi mijenjali, a Dečko to opisuje ovako: „Iz svakog iskustva i nastupa učimo nešto, zato ne bih ništa promijenio, no volio bih da sam neke lekcije brže naučio. Sviđa mi se moj put i što sam tako naučio ono što danas jako dobro razumijem i nosim utjelovljeno.“ Cura dodaje: „Svirala bih singlove na koncertima.“
Uspjeha nema bez motivacije i rada, a što je za njih inspiracija?
Dečko nam je otkrio neke detalje: „Znatiželja i ambicija da poboljšamo svoj zanat. Da pružimo što bolje iskustvo svojoj publici.“ Cura ističe publiku: „Glad publike za stvarnom konekcijom na nastupima uživo.“ Uskoro izlazi i njihov album u izdanju Classic Recordsa, a zadovoljni su kako se sve razvija te su nam otkrili neke detalje: „Na albumu smo zaokružili ideje s kojima smo proveli deset godina, ali novo je da smo vajb s nastupa uspjeli zabilježiti na visokokvalitetan način i jako smo zadovoljni time kako to gruva i valja. Voljeli bismo da je već vani.“ Dečko dodaje svoje viđenje procesa: „Želiš da svaki projekt teče bez štucavica, ali to smo mi: fokusirali smo se na live i tek smo posljednjih pet godina došli do toga da se ono po čemu smo posebni uopće može prenijeti na medij snimke.“
Inspiraciju za novu glazbu, cura i dečko najčešće nalaze svuda oko sebe. Dečko objašnjava: „Iz svakodnevnih situacija; kad nas neka rečenica ili tema zainteresira, bilježimo taj trenutak i imamo zadatak da razmišljamo o tome. Ja iz perspektive glazbe, ona iz perspektive teksta. Teme poput što znači biti young adult, kako dozirati eskapizam, gdje viđamo nasilje?“ Zanimalo nas je i kako izgleda njihov kreativni proces te postoji li nešto što im pomaže tijekom njega. Cura kaže: „Tehnika jutarnjih stranica. A rituali… Više volim na podu pisati tekstove.“ Dečko nam je otkrio svoju tajnu kreativnog procesa: „Više disciplina ili tehnike komponiranja. Biti prisutan s idejom koju želiš portretirati.“
Koncerti koji traju 24 sata njihov su zaštitni znak
Njihovi poznati 24-satni koncerti nastali su kao želja da demistificiraju kreativni proces, a evo što Dečko kaže o tome: „Na 24 mi pokazujemo kako kreativan posao nekad jest stvar kopanja i traženja, nije svaka nota zlatna, taj performans služi demistifikaciji glazbenog procesa. Na početku i na kraju su značajni trenuci; prisutnost i svijest da se okupljamo u svrhu izražaja, vrlo je stvarno i bez filtera.“ Cura opisuje svoj unutarnji proces tijekom tih događaja: „Promijenili su me dijelovi na kojima sam primijetila koliko se puno osuđujem, koliko je teško prestati sam sebe interpretirati i samo stvarati. Što se dogodi nakon 23 sata – improviziraš i nemaš energije za kočnice, nego samo činiš.“ Ako dosad niste bili dio ovog zanimljivog i originalnog koncerta, ne brinite se, dvojac ih planira ponoviti, a otkrili su nam i kada. Dečko kaže: „K’o olimpijske. Plan je svake prijestupne“, a Cura dodaje: „To je dovoljno da se pripremimo i osmislimo format, ali i da publika i dalje cijeni vrijednost.“
Priznat ćete da je to što cura i dečko rade veoma originalan i zanimljiv način za upoznavanje publike, a zanimalo nas je kako žele da se ona osjeća tijekom i nakon slušanja njihove glazbe. „Uzbuđenje, osnaženost, svoje tijelo“, kaže Cura, a Dečko dodaje: „Povezanost s ljudima oko sebe i sa samima sobom.“ I za kraj, svi imamo neke snove i želje, a nas je zanimalo koje su njihove željene lokacije za nastupe. Moramo priznati da ih je mašta nosila svuda, a mi želimo da im se snovi ostvare. Cura želi nastupati u svemiru, dok je Dečko kao zanimljivu lokaciju istaknuo izoliranu planinu. Izdvojili su i festivale koji su poznati pa je Cura rekla: „Na nekoj splavi, neki livestream. Od festivala na Szigetu, Exitu…“, a Dečko dodao: „Love International.“ Ipak, oboje dijele želju prema jednoj lokaciji, a to je nastup u Japanu.
Fotografije: Timy Šarec i Goran Kovačević
