Stigla je knjiga koja na nikad iskreniji način otvara pitanja suvremenog očinstva i značenja muškosti. “Pisma našim sinovima”, autora Stephena Grahama i psihologinje Orly Klein, službeno je u pretprodaji!
Adolescencija je bila izvrstan početak istraživanja teme toksičnog maskuliniteta
Ova iznimna zbirka okuplja dirljiva i ogoljena pisma očeva iz svih sfera života – od oskarovca Javiera Bardema, olimpijca Toma Daleya i dokumentarista Louisa Therouxa, pa sve do liječnika, zidara i zatvorenika. Podijeljena na tri dijela (Rana dob, Adolescencija i Odrasla dob), knjiga donosi odgovore na ključna pitanja o odrastanju, suočavanju s neuspjehom i izgradnji sretnog života bez agresije i lažne dominacije.
Ovaj naslov već je podigao veliku prašinu, a naš urednik (pop) kulture Srđan Sandić već je pročitao knjigu i napisao svoju recenziju, u kojoj otkriva zašto je ovo štivo koje će obilježiti generacije.
Bok, prijatelju,
pjesnik Ted Hughes jednom je u pismu svom sinu napisao da će svi ljudi koje dječak susretne tijekom života zapravo, iznutra, biti osmogodišnjaci.
Imaš osam godina, pa je najbolje da te savjetujem dok još nije kasno (kako tvrdi Ted, jako pametan tip, ali mrzovoljan i nesretan lik). Ja sam nespretan, uzbuđen i ranjiv. Nespretnost je bila očita već u ranim školskim danima. Užasno sam loše baratao olovkom, a do dana današnjeg pišem nečitko i ne znam nacrtati bilo što prepoznatljivo ljudskom oku. Čeznuo sam da budem dobar u nogometu i igrao sam svaki veliki odmor, iako su me uvijek posljednjeg birali u ekipu. Isto se ponovilo sa svim sportovima, a kad god se zahtijeva bilo kakva fizička aktivnost, treba mi dvostruko više vremena i umorim se pet puta više nego svi ostali.
Uzbuđenje preuzme moje biće. Osjećaji radosti i straha često se počnu naguravati u društvenim situacijama. Razgovaram intenzivnije, smijeh kao da zrači iz svake stanice, mozak žuri pronaći sljedeću anegdotu ili sljedeću temu razgovora – često prije nego što su drugi ljudi spremni završiti s trenutnom. Ranjiv sam skoro pa stalno. Ako se planovi promijene, ako primim lošu vijest (na osobnom ili globalnom planu), ako nešto zaboravim, ako se nekako naruši kvaliteta mog rada, ako me nešto podsjeti na situaciju kada nisam bio osoba kakva bih želio biti.
Nespretnost, uzbuđenje i ranjivost duboko me uznemiruju i zagorčavaju mi život više od četrdeset godina. Tek nakon tvog dolaska sinulo mi je da način kako reagiram na svoje osjećaje možda nije od velike koristi jednom ocu.
Sramio sam se svoje nespretnosti, uvjeren da sam oštećen, posebno kad bih se uspoređivao s uzorima muškosti koje sam imao kao dječak. Tek sam kasnije u životu shvatio da je svatko nespretan na neki način. Pomirio sam se s nespretnošću, pa sam izgradio život na temeljima umjetnosti i kreativnosti koje možda ne bih ni otkrio i ne bih u njima zablistao bez ranijih razočaranja zbog sportske inferiornosti i fizičke nesposobnosti.
Mogao bih se sramiti svog uzbuđenja, ali preusmjeravanje euforije u nastupe i humor, u oduševljavanje druženjem, kreativnošću, povezivanjem, znači da proživljavam život uz intenzitet kakav neeuforični ljudi nikad neće spoznati.
Jako sam se sramio svoje ranjivosti i skrivao sam je toliko vješto da sam izgradio karijeru glumeći gangstere, opasne tipove i plaćene ubojice. Mislim da sam bio toliko razočaran likom koji sam dobio rođenjem da se većina tih uloga hranila prezirom koji sam osjećao prema sebi. Jednostavno bih okrenuo tu mržnju prema van i uništio što god se našlo pred mojim likom u drami.
Sram je bio najveći neprijatelj moje sreće, povezivanja s ljudima i uživanja u prolaznim godinama života.
Sada vidim da su moja nespretnost, uzbuđenost i ranjivost jednako intrinzične i jednako me definiraju kao neke druge osobine kojima se ponosim, a danas ih slavim na načine koji su bili nezamislivi prije tvog rođenja.
Ovo je moj tipičan, preopširan način da ti kažem da me usrećuješ.
Većina spoznaja koje sam ranije spomenuo došle su uslijed promatranja i druženja s tobom – uz dodatnu pomoć terapije, dijagnoze ADHD-a (poremećaja pažnje i hiperaktivnosti) i svakodnevne meditacije. Tvoja nespretnost, tvoja uzbuđenost, tvoja ranjivost meni su najdragocjenije stvari na svijetu. Ne mogu odvojiti te dijelove tvoje prirode od drugih osobina, konvencionalnih sposobnosti i vještina. Mi smo cjeloviti ljudi i naša zbirka atributa, osobitosti, ekscentričnosti i stavova čini nas individualnima i jedinstvenima. Želim svaki aspekt tebe i želim da ti poznaješ svaki aspekt mene.
Primijeti i priznaj prisutnost srama pa pokušaj umanjiti njegovu moć gdje možeš. Nećeš uvijek biti dovoljno snažan ili priseban, ali svijest je ključna kako bi se pomirio sa sobom i drugima. A to je, naravno, ono što ti želim više nego išta drugo: mir.
Volim te, prijatelju,
tata
Neil, Antwerpen, Belgija – glumac
©Netflix/ Courtesy: Everett Collection,Image: 983395507, License: Rights-managed, Restrictions: Please credit ©Netflix/Courtesy Everett Collection, Model Release: no , Credit line: ©Netflix/Courtesy Everett Collection / Everett / Profimedia
Pogledajte i:
Od Sulejmana do Zlatnog dečka: Zašto nas turske serije drže pred ekranima?
