Glas generacije
2012. je Lena Dunham napravila revolucironarni korak u televiziji glamurizirala je nesređeni, sluđeni, kaotični život dvadesetgodišnjaka u New Yorku, koji svojim narcizmom jednako izluđuju i svoje roditelje i same sebe. Potpuni, sirovi i iskreni kontapunkt Seksu i gradu, Tračerici i sličnim ušminkanim proizvodima, Dunham i njezini junaci bili su problematični, debeli, ne-fashion gay, toksični, loše prijateljice, a teme koje je otvarala postati će ključne za generaciju koju prikazuje (i danas je slavan citat „Mislim da sam glas svoje generacije“ njezinog alter ega Hannah Horvath).
Mnoštvo obožavanja i jednako toliko kritika
Nitko Dunham nije osporavao talent; ali je popkultura često plesala između obožavanja njezine iskrenosti i mržnje prema njezinim vrlo vidljivom borbama s mentalnim zdravljem, endometriozom, pretjeranog uvlačenja publike u te vrtloge i nemogućnosti da se- zaista i do kraja, „sredi“, a zapravo pristane na heteronormativne ideje o ljepoti, pristojnosti i zahvalnosti za priliku i karijeru. Djevojke su bile genijalne jer se Dunham sjajno pisala, režirala i glumila; ali su bile i iritatne jer je prelazila granice onoga što smo naučili da će televizija ponuditi (kasnije će taj žanr postati svojevrsna zlatna koka platformama koje neće ovisiti o televizijskom programu).
Shoshana, Marnie, Jessa i Elijah
Uz Dunham, čija je Hannah rodila u posljednjoj sezoni sina iz slučajne afere s čovjekom koji vrlo očito nije ljubav njezinog života, povratak su potvrdile i Allison Williams (koja je igrala ljepoticu Marnie), Zosia Mamet (štreberica i moderni lik vječno iziritirane i glasne Židovke Shoshanne), te umjetnica Jemima Kirke (Jenna) i Andrew Ranndell kao bivši gay dečko a sada najbolji prijatelj Elijah potvrdili su povratak. Naravno da je Dunham, koja nakon sjajne serije Too much, knjige Famesick i nove bebice koju je dobila sa suprugom Luis Welberom, očito prolazi kroz vrlo kreativne i plodne četrdesete, objavila povratak na svoj način, sa kratkom snimkom konferencijsog poziva tijekom kojeg su likovi glumci a glumci likovi (što je granica koju je Dunham često namjerno zamagljivala u Djevojkama, za razliku od njezinog kasnijeg rada, koji je konzervativniji u televizijskom smislu) tijekom kojeg pita ekipu bi li voljeli još jedno ljeto snimati seriju. Tko bi je odbio? Možda, eventualno, Adam Driver. Ok, sigurno Adam Driver.
Adam Driver i njihov odnos
Dunham je naime u svojoj drugoj knjizi, Famesick, otkrila da je odnos s Driverom koji je igrao njezinog momka s kojim non stop prekida, bio jednako toksičan u stvarnom životu. Driver je navodno prezirao rad s Lenom i nije se libio to pokazati. Udarao bi po svojoj kamp kućici od frustracije, i vrijeđao je na setu. S obzirom na te navode, sumnjam da će se lik fatalnog Adama, ružno-zgodnog mističnog frajera, intenzivnog, koji će jednako voljeti Hannu i svoje poroke, vratiti u priču (osim možda kao uspomena, poput lika Samanthe u Seksu u gradu). To je šteta, jer je Adam (lik) vjerojatno prvi prikaz visoko funkcionirajućeg spektra i unutarnje borbe koja dolazi s tim na televiziji.
Četrdesete i odrastanje
Već su u posljednjoj epizodi likovi odrasli (neki prisilno), a sama Dunham je izjavila da su joj se jednog dana javili pod tušem i da želi istražiti gdje bi bili danas. HBO je objavio da će epizoda biti samo pet. Dunham tako ostaje omražena privilegirana polarizirajuća ličnost televizije i produkcije: enfant terrible koji to više ne može biti, jer nije dijete, jer su i Hannah i ona majke, jer voli popkulturu. Smije li Hannah biti nesređena i petnaest godina kasnije? Jedva čekamo vidjeti.
Fotografije: Profimedia, Launchmetrics
