Kada se u suvremenoj europskoj kinematografiji pokrene razgovor o autorima koji beskompromisno zadiru u najdublje, najtamnije i najneprijatnije kutke ljudske psihologije, ime May el-Toukhy izbija u sam vrh. Dansko-egipatska redateljica i scenaristica profilira se posljednjih godina kao neustrašivi glas čije vizualno i pripovjedno pismo odbija lake odgovore, comfort food za gledateljske savjesti ili jednostavne moralne podjele. Njezino je filmsko platno polje tenzije, prostor u kojem se tjelesnost, društveni tabui, povijesna krivnja i kompleksna ženska subjektivnost isprepliću u neraskidiv čvor.
Prekretnica koja ju je i definitivno ustoličila među vodeće figure globalnog autorskog filma dogodila se na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je njezin igrani film Woman Unknown osvojio Zlatnog lava za najbolji film. Bio je to trenutak u kojem je el-Toukhy potvrdila svoju zrelost i pokazala kako stvara radikalne, emotivno intenzivne i provokativne drame čije protagonistice razbijaju ustaljene obrasce prikaza žena na ekranu.
Između dva svijeta: Odgoj, identity-politics i formativne godine
Rođena 17. kolovoza 1977. godine u Charlottenlundu u Danskoj, u obitelji danske majke i oca Egipćanina, May el-Toukhy odmalena je odrastala na raskrižju dviju vizija svijeta, dvaju jezika i dviju kultura. Sama je u više navrata isticala kako se osjećala poput “dvostruke osobe”, nošene dualnošću identiteta koji nikada nije jednodimenzionalan. Iskustvo njezina oca kao prve generacije imigranata u Danskoj dalo joj je rani uvid u to kako društveni sustavi stvaraju margine, kako tiho oduzimaju glas pojedincu i kako se identitet često nameće izvana umjesto da se izgrađuje iznutra.
Taj osjećaj nepripadanja ili pak pripadanja dvojnim svjetovima nije je odveo u viktimizaciju, već u iznimnu pripovjednu širinu. El-Toukhy je obrazovna putanja temeljito pripremila za režiju. Prvo je 2002. godine diplomirala na Danskoj nacionalnoj školi dramskih umjetnosti, specijaliziravši se za kazališnu produkciju. To kazališno podrijetlo i danas se osjeća u njezinu minucioznom radu s glumcima, preciznoj blokadi scena i osjećaju za scenski prostor. Međusobni odnos likova u zatvorenim interijerima kod nje funkcionira gotovo arhetipski. No, njezina je sudbina ipak bila vezana uz pokretne slike: 2009. godine završila je režiju na prestižnoj Nacionalnoj filmskoj školi Danske (Den Danske Filmskole), čime je udarila temelje za autorski put.
Privatno, el-Toukhy živi povučenim životom u Danskoj sa svojim partnerom, priznatim danskim filmskim producentom Mikaelom Rieksom, te kćeri iz prethodne veze.
Žensko tijelo kao bojišnica i moralno sivo područje
Da bismo razumjeli filmografiju May el-Toukhy, moramo razumjeti njezinu ključnu preokupaciju: žensko tijelo i ženski um nisu zaštićene utvrde, već bojišnice. U njezinim filmovima žensko tijelo neizbježno izloženo je društvenom, političkom i javnom promatranju. Ono je polje na kojem se prelamaju žudnja i preživljavanje, kazna i oslobođenje.
Njezine protagonistice nisu klasične heroine, niti su patnice s kojima se gledatelj olako identificira kroz sažaljenje. El-Toukhy odbija kreirati simpatične likove radi jednostavne komercijalne pristupačnosti. Umjesto toga, stvara nesavršene, moralno komplicirane žene koje donose razorne i često moralno upitne odluke kako bi sačuvale vlastiti status, izbjegle društvenu propast ili pobjegle iz čeljusti sudbine. Time gledatelja primorava da upadne u zamku: prisiljeni smo razumjeti motivaciju lika čije postupke etički osuđujemo.
Čak i u trenucima kada se bavi intima-komornim psihološkim dramama, njezini radovi nose snažne socio-političke podtonove. Kroz intimne odnose ona secira klasne moći, razlike u godinama i rodu, nejednakosti te povijesnu kolektivnu krivnju koja lebdi nad europskim društvom.
Filmski korpus: Od generacijske komedije do zlatne venecijanske krune
Njezin autorski razvoj išao je organski, od mikro-studija ljudskih odnosa do širokih povijesno-psiholoških priča.
Long Story Short (Lang historie kort, 2015.)
Njezin cjelovečernji igrani debi bila je ansambl romantična komedija-drama koja prati grupu prijatelja u kasnim tridesetima i četrdesetima dok pokušavaju navigirati vlastite komplicirane ljubavne živote. Iako naizgled laganijeg žanrovskog okvira, film je pokazao njezin nevjerojatan osjećaj za dijalog, ritam i nijanse međuljudskih odnosa. Film je postigao velik kritički uspjeh u Danskoj i donio joj nagradu Bodil za najbolji scenarij, najavljujući dolazak autorskog glasa s rijetkim osjećajem za psihološku realnost.
Kraljica srca (Dronningen, 2019.)
Međunarodni proboj koji je uzdrmao festivalsku scenu. Film u kojem neponovljiva Trine Dyrholm tumači Anne, uspješnu odvjetnicu za dječja prava koja započinje tajnu, strastvenu aferu sa svojim maloljetnim posinkom, predstavlja remek-djelo danske moderne kinematografije. El-Toukhy je film opisala kao “upozoravajuću priču” o tome kako moć korumpira. Queen of Hearts nije poštedio nikoga – bez moraliziranja ili lažnog sentimentalizma, film secira kako privilegirani pojedinci bez oklijevanja žrtvuju mlađe i slabije da bi zaštitili vlastiti komfor.
Woman Unknown (2026.)
Kruna njezine dosadašnje karijere. Povijesni psihološki triler smješten u Dansku neposredno nakon Drugog svjetskog rata prati mladu kućepaziteljicu (izvanredna Mathilde Arcel) čija mračna tajna o tome da je bila “horizontalna kolaboratorica” – žena koja je imala ljubavnu vezu s njemačkim vojnikom tijekom okupacije – prijeti da uništi njezin predstojeći brak i društveni položaj. El-Toukhy ovdje iznosi na vidjelo prešućivanu žensku povijest, kolektivnu licemjernost i osvetoljubivost poslijeratnog društva.
Televizijski rad: Rad u tvornicama vrhunskog pripovijedanja
Prije i između svojih igranih projekata, el-Toukhy je tesala zanat režirajući epizode nekih od najznačajnijih europskih i svjetskih serija. Radila je kao asistentica i redateljica druge ekipe na kultnom Borgenu, te režirala epizode hvaljenih serija The Legacy (Arvingerne, 2017.) i Ride Upon the Storm (Herrens Veje, 2017.). Njezin međunarodni ugled potvrđen je kada je angažirana za režiju 4 epizode u 5. i 6. sezoni Netflixove hit-serije The Crown (2022.–2023.), gdje je ponovno pokazala nevjerojatnu sposobnost da unutar visokobudžetnih okvira pronađe intimni ljudski fokus i suptilnu političku podteksturu.
Prvi ozbiljniji val institucionalnog prihvaćanja stigao je s njezinim debijem Long Story Short, kada je danska kritika, dodijelivši joj nagradu Bodil za najbolji scenarij, prepoznala da se iza ansambl komedije skriva iznimno oštar i precizan spisateljski rad. No, s pojavom Kraljice srca (Queen of Hearts), val priznanja prešao je granice Danske i postao globalni fenomen. Film je na prestižnom Sundance Film Festivalu osvojio nagradu publike (World Cinema Dramatic Audience Award), što je iznimno rijedak podvig za tako etički mračan i beskompromisan film. Uslijedila je i Grand Prize / Dragon Award na Göteborg Film Festivalu, kao i najviše regionalno priznanje – Film Prize Nordic Councila – koje potvrdno umeće el-Toukhy u sam vrh skandinavske kinokulture. Na domaćem terenu film je dominirao dodjelama, osvojivši ponovno nagradu Bodil, ovaj put u najvažnijoj kategoriji za najbolji film.
Vrhunac ove impresivne putanje dogodio se na 83. Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je njezin povijesni triler Woman Unknown nagrađen najvišim priznanjem – Zlatnim lavom za najbolji film. Osvajanje Zlatnog lava u Veneciji ne predstavlja samo trijumf njezine vizualne i pripovjedne preciznosti, već i važan politički trenutak u suvremenom filmu. Kao jedina redateljica u glavnom natjecateljskom programu te godine koja je samostalno potpisala režiju, el-Toukhy je iskoristila taj festival i pobjednički podij da progovori o sistemskim preprekama s kojima se žene iza kamere i dalje suočavaju.
Fotografije: Profimedia
Pogledajte i:
Dojmljive uloge i glumci: Koje su filmske izvedbe obilježile 2026. do sada? I što nas čeka u Veneciji
Fenomen zvan Tom Holland: Kako je bivši plesač postao jedini glumac koji je pokorio i Marvel i Christophera Nolana
