U vremenu kada koncertne turneje sve češće zaobilaze „male“ karte Europe ili ih tek selektivno uključuju, Hrvatska se posljednjih godina sve češće pojavljuje kao točka na itineraru svjetskih i regionalnih izvođača. Je li riječ o stvarnom uzletu domaće koncertne scene ili tek dojmu koji stvaraju društvene mreže i nekoliko velikih spektakala godišnje? Koliko smo danas relevantni na europskoj glazbenoj mapi, imamo li infrastrukturu koja može parirati Beču ili Budimpešti i jesu li publika i industrija doista napravile iskorak?
O tim smo pitanjima razgovarali s Majom Trstenjak, glazbenom novinarkom i glavnom urednicom portala Glazba.hr, koja godinama prati domaću i regionalnu scenu, ali i šire trendove u globalnoj koncertnoj industriji. U intervjuu nam otkriva koliko je streaming promijenio planiranje turneja, jesu li cijene karata postale „zapadnoeuropske“, koliko viralnost doista znači za malo tržište poput našeg i koje bi svjetske zvijezde osobno voljela ponovno vidjeti na hrvatskim pozornicama.
U posljednjih nekoliko godina čini se da Hrvatska postaje sve češća stanica na turnejama svjetskih i regionalnih izvođača. Je li doista riječ o većem priljevu koncerata nego prije ili nam se to samo tako čini?
Čini nam se, zemlje u regiji poput Austrije i Budimpešte i dalje su ispred nas i imaju puno veću ponudu puno jačih imena. No, i mi se dobro držimo i vidljiv je uzlazni trend u proteklih nekoliko godina, posebice na lokacijama poput Arene Pula ili Tvrđave sv. Mihovila u Šibeniku.
Ako je riječ o stvarnom porastu, što mislite da je presudilo – tržište, publika, infrastruktura, sigurnost.
Prvenstveno infrastruktura, a pritom mislim na spomenute lokacije poput Arene Pula ili Tvrđave sv. Mihovila. To su jedinstvena mjesta na kojima glazbenici rado nastupaju, naprave posebne koncertne večeri. Također, tu je mogućnost prodaje takvih koncerata u Istri i na Jadranu zbog aktivne turističke sezone, jer, samo hrvatsko tržište je i dalje premalo za kontinuirana velika svjetska gostovanja. No, što se tiče ostalih masovnijih koncertnih prostora – nije da imamo nešto posebno za ponuditi što nema npr. Beč koji nam je, u kontekstu velikih svjetskih turneja jako blizu.
Je li Hrvatska danas ozbiljnije shvaćena na europskoj i svjetskoj koncertnoj mapi nego prije desetak ili dvadeset godina?
Zasigurno jest, imamo mnogobrojnih primjera dobrih praksi i uspješnih projekata što omogućuje jednostavniji razvoj i realizaciju budućih. Naši su organizatori izuzetno profesionalni te su se time također nametnuli među globalnom konkurencijom. Također, ako uspoređujemo doba prije i poslije EU, doba prije i poslije uvođenja eura, svim je stranama zasigurno danas olakšano poslovanje nego prije deset ili dvadeset godina. Koncertni biznis je na kraju dana biznis kao i svaki drugi, stoga olakšavanje određenih pravila poslovanja se pozitivno odražava.
Imamo li produkcijski i tehnički standard koji može parirati većim europskim gradovima?
Imamo, naravno. A i ako nemamo, danas se sva potrebna dodatna oprema vrlo lako iznajmi te dopremi izvana, ovisno o pojedinačnim potrebama.
S obzirom na naše cijene karata, mislite li da je Hrvatska konkurentnija te bi tako mogla privući više ljudi na koncerte nego neke druge europske zemlje?
Cijene ulaznica u Hrvatskoj danas su jednake cijenama na ostalim europskim destinacijama. Razlika je minimalna, kao i s cijenama u svim ostalim gospodarskim i uslužnim sektorima. Tako da, mislim da to više nije naš adut. Ne zaboravimo da je cijena piva danas u Areni Zagreb 6 eura uz potreban dodatni euro kaucije za čašu. To su zapadnoeuropske cijene.
Koliko je streaming promijenio koncertnu industriju i utjecao na to koje zemlje izvođači biraju za svoje turneje?
Prilično. Digitalizacijom glazbenog kataloga putem streaming servisa omogućena je bolja metrika i praćenje potreba tržišta, a time i bolje planiranje turneja. Kvantitativni podaci uistinu doprinose većoj efikasnosti pri realizaciji velikih koncertnih turneja, ali i mogućnost poboljšanja plasmana određenih izvođača na određenom tržištu.
Jesu li domaći izvođači danas konkurentniji i profesionalniji nego prije? Je li se i na našoj sceni dogodio iskorak u produkciji i brendiranju?
I jesu, i nisu. Iskorak se dogodio prije desetak godina kada smo tek počeli masovnije koristiti streaming servise, kao i društvene mreže za promociju rada. Danas je sve to uobičajeno. Jedina razlika od „prije“ jest što su kanali prenošenja informacije drugačiji, digitalni, no sve ostalo je isto – ima onih koji ih iskorištavaju bolje, a ima i onih koji ih iskorištavaju lošije, to jest ne iskorištavaju ih.
Možemo li govoriti o novoj generaciji publike koja je otvorenija, informiranija i spremnija platiti iskustvo?
O tome također govorimo već cijelo prethodno desetljeće – je li publika otvorenija – recimo da jest, jedan od primjera su brisanje žanrovskih opredjeljenja. Je li informiranija? Možda bi bilo točnije reći da ima puno veću dostupnost informacija nego ikada, pitanje je koliko od tih svih informacija zapravo usvoje i žele li ih usvojiti. Je li spremnija platiti iskustvo? Ovo je povezano isključivo s povećanjem lokalnog standarda, da je 2008. godina, zasigurno ne bismo pričali o plaćanju raznoraznih iskustava i eksperimentiranju.
Koliko su društvene mreže i viralnost utjecale na to da i manja tržišta poput našeg postanu zanimljivija globalnim izvođačima?
Društvene mreže i viralnost su izvrsni alat za to, no koliko je lokalnih glazbenika to zapravo iskoristilo? Također, npr. i da pjesma postane globalno ekstremno viralna, kao što je npr. prije nekoliko godina postala pjesma Teye Dore „Džanum“, zna li svaki korisnik tko je Teya Dora i bi li kupio ulaznicu za njen koncert? Što se tiče toga da zbog viralnosti naše tržište postane zanimljivo globalnim izvođačima, to je gotovo nemoguće. Viralnost je prolazna, i sama kao takva nije dovoljna. Društvene mreže su samo alat koji olakšava poslovanje, ali bez kontinuiranog i mukotrpnog rada i dan danas neće biti pomaka ni kvalitetnog proizvoda. Izvrstan primjer uspjeha je korejska scena. Na njih bi se svijet trebao ugledati.
Kako biste ocijenili odnos publike prema koncertima danas – jesmo li zahtjevniji, kritičniji, razmaženiji?
Nismo, upravo suprotno. Predobro nam je u životu, pa publika sve istrpi. Možda sljedeći put jednostavno neće kupiti ulaznicu za koncert izvođača koji ih je razočarao, ali generalno, ljudi su ravnodušni na takve stvari danas.
Koje bi ste izvođače voljeli vidjeti kod nas?
Ponovno bih kod nas voljela vidjeti Rammstein (moj osobni favorit) te ekipu poput Taylor Swift, BTS i slične.
