Prije nego što smo dogovorili „posao“ s Farettom, čula sam magične priče o njoj: većina njih se pokazala napuhanom, klasičnom ikonografijom koja se voli plesti oko modela, ali ono što je doista istina jest da je Faretta stvorena za modu. Koliko je lako bilo dogovoriti snimanje cover priče, toliko je bilo lako dobiti i savršenu fotografiju, ili njih sto. Faretta je natural, ali s nevjerojatnim iskustvom, naoko mlada, jako mlada djevojka, ali s glasom i potezima tijela pred kamerom iskusne žene koja je pozirala najvećim imenima svjetske modne fotografije i koja je hodala pistama koje će se zauvijek pamtiti.
Kad je pitamo sjeća li se trenutka kad je prvi put osjetila da će modeliranje biti njezin život, a ne samo slučajni poziv, odgovara da se sjeća – i to vrlo jasno.
„Moja prva revija – ujedno i moj prvi posao ikad – bila je trenutak kada sam osjetila da se nešto veliko događa. Od tog dana ponude za poslove i kampanje počele su dolaziti jedna za drugom, ali pravi trenutak spoznaje dogodio se nekoliko mjeseci kasnije, nakon couture revija u Parizu. Tamo se sve promijenilo. Interes koji sam dobila i činjenica da su me mnogi željeli na svojim runwayima otvorili su mi oči i pokazali da ovo više nije slučajnost nego moj stvarni poziv. Ubrzo nakon toga počela sam otvarati i zatvarati revije kao glavni model, što je za mene bio ogroman profesionalni iskorak.“
Tvoj debi za Givenchy 2016. mnogi u industriji i danas pamte.
„Ostvarenje svih snova. Teško je riječima opisati koliko sam zahvalna što je moja karijera započela jednim od najvećih i najutjecajnijih trenutaka koje model uopće može doživjeti. Još danas mi se čini nestvarno da se sve tako posložilo, to je bio trenutak koji mi je zauvijek promijenio život. Zahvalna sam dragom Bogu na takvom početku, na toj ljepoti i milosti koja je došla u pravom trenutku. Ali jednako sam ponosna i na to što sam tada, na svjetskoj pozornici, uspjela skrenuti pažnju i na Hrvatsku. Kad sam počinjala, mnogi u industriji nisu znali ni gdje se Hrvatska nalazi – objašnjavala sam im doslovno da smo ‘preko puta Italije’. Danas mi je jedan od najdražih osjećaja to što sam, barem jednim dijelom, uspjela staviti Hrvatsku na modnu mapu. To mi je možda i veći ponos nego svi uspjesi zajedno.“
Na vrhu
„Još jedan prijelomni trenutak bio je 2017. kada sam u jednoj sezoni napravila 12 kampanja – nešto što dotad nitko u modnoj industriji nije postigao. Tada sam definitivno shvatila da je modeliranje moj život, a ne samo prilika.“
What’s in a name – tko ti je dao ime Faretta, zašto Faretta?
„Moje ime ima vrlo posebno značenje i priču. Nastalo je u Italiji, u trenutku kad smo tražili ime koje će nositi simboliku svjetla ‘faro’ jer je za mene taj početak predstavljao blagoslov, a isto tako i za moje tadašnje agente koji su nakon gotovo 20 godina ponovno pronašli nekoga tko bi mogao obilježiti velik povratak Hrvatica na scenu, nakon Korine Longin. U to vrijeme bio je popularan Pharrell pa je prva ideja bila ‘Farella’, ali činilo se nedovoljno jedinstveno. U jednom trenutku, dok je na televiziji nastupala Lepa Brena, dobili su inspiraciju po njezinu pravom imenu. Predložili su da se napravi verzija tog imena, ali bez ‘h’, što nisam željela jer sam kršćanka pa je dodano još jedno ‘t’ kako bi ime ostalo snažno, skladno i posebno. Tako je nastalo ime Faretta.“
Networking
Iako pripada eri old school top-modela, onih kojima social nije bio potreban, danas gotovo svakodnevno objavljuje sadržaj na društvenim mrežama. Pitamo je koliko je social danas važan manekenkama.
„Danas je društvene mreže nemoguće ignorirati, njihov utjecaj je daleko veći nego kad sam ja započela. Tada je Instagram bio produžetak portfolija: objavljivali smo isključivo profesionalne uspjehe, editorijale i kampanje. Oduvijek sam bila malo ‘lijena’, pogotovo u usporedbi s kolegicama koje danas imaju milijunske pratitelje, dok sam ja ostala na nekoliko stotina tisuća. Ali to je jednostavno moj tempo. Ipak, činjenica je da se danas društvene mreže vrlo ozbiljno prate i uzimaju u obzir – po mom mišljenju čak i više nego što bi trebale. No industrija se mijenja, i to je postalo dio našeg posla, htjeli mi to ili ne.“
Što bi izdvojila kao pozitivne strane sociala, što kao negativne?
„Najviše me iscrpljuju trendovi na društvenim mrežama. Ljudi su zaboravili biti autentični i sve se više svodi na to ‘moraš pratiti trendove’. Apsolutno sam protiv toga jer vjerujem u individualnost i originalnost. S druge strane, uzbudljivo mi je vidjeti kako se sve više prostora daje novim kreativcima, ljudima koji imaju autentične ideje, nove glasove i hrabrost izraziti se drugačije. To je smjer mode koji zaista inspirira.“
Časopis W 2017. proglašava Farettu jednom od 15 ključnih modela. Zanima me što je to konkretno značilo u njezinu životu.
„To je za mene bio ogroman šok – ali onaj najljepši. U tom trenutku radila sam gotovo mjesec i pol dana bez pauze, samo sam se nadala da će se svi poslovi i revije koje sam odradila i koji su slijedili nastaviti odobravati kao i dotad. Taj članak bio je potvrda mog rada, upornosti i profesionalizma. Već sam imala iznimno snažne odnose s modnim kućama, dizajnerima i casting direktorima, ali vidjeti to priznanje crno na bijelo značilo je da i sama modna industrija stoji iza mene. To je bio pravi vjetar u leđa. Sličan osjećaj imala sam i 2018. kada me Business of Fashion uvrstio na svoju BOF 500 listu najutjecajnijih ljudi u modnoj industriji. To su trenuci u kojima shvatiš da sav trud, marljivost, disciplina, žrtve i maksimalan angažman itekako imaju težinu i da se vide. I taj osjećaj je neprocjenjiv.“
Ali konkretno, svakodnevno – što to znači – inzistiram. Faretta se odjednom nasmije te uz svoj dubok, zanimljiv rašpast glas pokaže apsolutno savršen osmijeh.
„Manjak sna!“ I nastavlja se smijati grijući se u autu našeg hair stilista Zvonimira, pokrivena bundom od umjetnog krzna kojom će se malčice kasnije ogrnuti dok će kiša nemilice padati po njoj. „To je bilo vrijeme kad smo spavali po fittinzima i sljedeće jutro išli direktno na reviju, a u torbi smo imale sve higijenske potrepštine – od pasti i četkica za zube do svega što bi nam zatrebalo u slučaju da nemamo vremena vratiti se u hotel nakon posla.“
Glasna i jasna
„Mediteranski temperament nosim sa sobom gdje god idem i zapravo mi je upravo on izgradio i privatni i poslovni put. Taj naš dalmatinski inat, upornost i strast dali su mi snagu da izdržim izazove industrije i da uvijek idem dalje, bez obzira na prepreke. U inozemstvu jako cijene moj karakter. Ljudi znaju da se mogu osloniti na mene jer sam iskrena, direktna i bez dlake na jeziku, ali uvijek s dozom humora. Kod mene se uvijek zna na čemu si, u poslu i privatno. Istodobno sam veliki radoholičar i perfekcionist. Sve što radim mora biti dovedeno do savršenstva, a od sebe uvijek tražim 100%. U tom smislu, sama sam sebi najveći kritičar i upravo me ta kombinacija dalmatinskog žara, discipline i autentičnosti dovela tamo gdje sam danas.“
Tijekom snimanja, druženja, ali i razgovora s Farettom stječe se dojam da je ona – iako govori četiri strana jezika, iako je od osamnaeste dijete svijeta, iako najčešće ima više zračnih milja nego koraka u danu – duboko, nepromjenjivo ukorijenjena u Hrvatskoj.
„Nemate pojma koliku emociju u meni budi povratak u Hrvatsku. Nakon mjeseci neprestanog rada, putovanja i velikih projekata, kad bih napokon došla kući na godišnji te kad bih vidjela naše more i obalu iz aviona, doslovno bih počela plakati od sreće. Koliko god moj posao bio rasprostranjen po cijelom svijetu, moj emocionalni korijen, moj identitet i moj dom uvijek su ovdje. Hrvatska je moj mir, moja snaga i ono što me drži prizemljenom.“
‘Dalmatinski inat, upornost i strast dali su mi snagu da izdržim izazove industrije i da uvijek idem dalje, bez obzira na prepreke.’
Pitam se je li joj važna hrvatska reakcija na njezin uspjeh. Faretta, naime, nikad nije „radila“ doma. I kad smo je odlučili zvati za cover priču, imali smo tremu, osjećaj uzbuđenja u želucu. Hoće li moći? Hoće li htjeti? Ipak, nismo mogli zamisliti nikog drugog za priču o snovima do žene kojoj su se oni i ostvarili, i to tako eksplozivno, i to tako rano. A kako to obično biva u pričama, ono čega smo se najviše bojali, ispalo je ono najlakše – i sada, dok kisnemo zajedno, Faretta nešto golija od nas, kao da čita moje misli, kaže:
„Drago mi je što će i ljudi u Hrvatskoj koji inače ne prate modnu industriju imati priliku upoznati mene i moj rad. Kada sam tek počela, bila sam vrlo mlada i svjesno sam izbjegavala medije jer sam čuvala svoju privatnost i sigurnost, a uz to sam profesionalno nastupala pod imenom Faretta. Zbog toga mnogi kod kuće nisu mogli povezati da je djevojka koja radi sve te svjetske kampanje i revije zapravo Hrvatica. Danas sve više ljudi kod nas ima priliku vidjeti razmjere mog uspjeha, kao i upoznati mene kao osobu. Lijep je osjećaj znati da ono što radiš na globalnoj razini prepoznaju i tvoji doma.“
Tu negdje ulovim i sentiment, nostalgiju. Pitam se koliko joj je teško bilo. Pitam zatim i naglas. „Ma bilo mi je najteže. Otišla sam u Ameriku s 18 godina doslovno na drugi kraj svijeta, sa samo jednim koferom, u grad u kojem nisam poznavala apsolutno nikoga. Iako mi je karijera donosila nevjerojatne trenutke, taj dio odvojenosti od obitelji i prijatelja bio je najveći izazov. Ali upravo me to iskustvo oblikovalo, ojačalo i naučilo koliko je važno ostati povezan s onima koji su tvoja baza, tvoja sigurnost i tvoja ljubav, bez obzira na to gdje te život odvede.“
Pandemija
„Covid je nevjerojatno puno promijenio modni svijet, doslovno ga je preokrenuo. Prije pandemije gotovo da nije postojala nikakva regulativa o tome koliko model smije raditi. Znala sam raditi i po 21 sat bez pauze. Industrija je bila stroža, zahtjevnija i puno konkurentnija, ali imala je jednu važnu osobinu: bila je stabilna i konzistentna. Dizajneri se također nisu tako često mijenjali, što je stvaralo kontinuitet u odnosima i kreativnim smjerovima. Nakon covida osjetio se snažan financijski pritisak, manjak sigurnosti i možda najviše – pad kreativnosti. Mnogi dizajneri su se povukli, a fashion weekovi više nisu ono što su bili. Prije sam u samo jednom mjesecu radila između 30 i 40 revija, i to isključivo kuće A-liste. Danas se u četiri modna grada jedva skupi isti broj dizajnera i brendova svih razina.“
Uključivost
Faretta je, budimo realni, naprosto prekrasna. Gledajući nju, čovjek shvaća da ispred sebe ima model, prvoklasan, punokrvan, naprosto predivnu ženu. No svijet se nije promijenio samo zbog pandemije. Danas su uključivost i raznovrsnost ključne riječi u svim industrijama, pa i u modnoj.
„Na najvišoj razini industrije inkluzivnost je zaista prisutna, ali ne uvijek na način na koji se prikazuje u medijima. U vrhu mode karakter ima jednako važnu ulogu kao i izgled ili talent – možda čak i veću.”
„To je ono što vas zapravo uključuje, što vas izdvaja i što vam donosi dugoročne odnose s dizajnerima i kreativnim timovima. Sjećam se jedne anegdote s tadašnjim dizajnerom kuće Mugler koji mi je rekao: ‘Obožavam te od prvog trenutka kad sam te vidio, tvoja pojava je nevjerojatna. Ali sada, kad si progovorila, obožavam te još više. Zračiš energijom, pozitivom i karakterom.’ To mi je ostalo urezano jer je to najbolji primjer kako se u modnom vrhu zapravo vrednuje osobnost: snaga, energija, stav, toplina, profesionalnost. U toj sferi inkluzivnost nije samo riječ – ona je stvarna, jer se zasniva na autentičnosti, a ne na pukoj estetici.“
Koje snimanje ili reviju smatraš prekretnicom, i profesionalno i osobno?
„Jedan od najvažnijih trenutaka u mojoj karijeri bila je obljetnička revija Ralpha Laurena koju sam imala čast otvoriti. Ona je bila iznimno važna za njega osobno, a za mene emocionalno i profesionalno nezamjenjiva. Svi znaju koliko volim automobile, a činjenica da je prvi put u povijesti otvorio svoju privatnu kolekcionarsku automobilsku garažu za tu reviju i da sam ja otvorila taj show bio je neponovljiv privilegij. Godine suradnje s Valentinom – otvaranja, zatvaranja i stalne kampanje. Među najveće uspjehe ubrajam i kampanju za parfem Versace Dylan Blue. Slika kampanje bila je postavljena preko cijelog zida Duoma u Milanu.“
Deset godina poslije
Nije prošlo ni deset godina, a već Farettu promatramo kao činjenicu, kao model koji se stalno treba dokazivati – i dalje sam tu, i dalje radim. Zašto mislimo da nam je to dužna? Društvo danas na prvi pogled obožava uspješne žene, no jednako tako ih obožava testirati, procjenjivati, čekati slabost ili grešku. S obzirom na to da nam je to tema broja, moram pitati:
Što su nekad bili tvoji snovi, a što danas, kad si ove već ostvarila? Je li teško ostvariti snove tako rano? Kako pronalaziš motivaciju za dalje kad su iza tebe sve najveće naslovnice, poslovi?
„Istina je: teško je ostvariti snove jako rano, jer onda moraš pronaći nove. Moraš otkriti što dalje, koji ti je idući vrh. Još mi je ostalo nekoliko poslovnih želja koje nisam ostvarila i iskreno se nadam da hoću.“
Jesi li ikad imala osjećaj da te industrija želi staviti u kutiju i ako da, kako si se oduprla?
„Naravno, bilo je trenutaka kada se očekivao određeni kompromis zbog kojeg se nisam osjećala ugodno. Primjerice, zahtjevi za snimanja u toplesu. Uvijek sam to odbijala, i to se poštovalo. Dok mi dida nije umro, nije mi to bilo ok. Moje ‘ne’ je značilo ‘ne’, bez iznimke. Nikada nisam radila ništa što nije bilo u skladu s mojim vrijednostima, i to su klijenti cijenili. Čak i na revijama, kada bih dobila previše proziran look, zamolila bih da se promijeni i to bi uvijek bilo uvaženo jer je cilj da se modeli osjećaju sigurno i poštovano. Što se tiče drugih potencijalnih ‘kutija’, najveće ograničenje u našem poslu jest to što se o politici ne smije javno govoriti. S jedne strane mi to odgovara, jer znam reći ‘neću politiku u svoju butigu’. S druge, ponekad me pogodi nepravda a ne smijem javno iznijeti svoje mišljenje. To je cijena profesionalnog okvira u kojem se nalazimo, ali naučila sam pronaći ravnotežu.“
„Izgled je važan samo u početku. Vjerovali ili ne, karakter je ono što vam u ovoj industriji zapravo daje mjesto, stabilnost i prepoznatljivost. Na njemu se sve gradi.“
Faretta svaki dan
Reci mi, molim je, tko si kad samo – živiš? Odgovara kao iz topa:
„Vrlo jednostavna cura!“
Sad je na meni red da se smijem.
„Ne, ali stvaaaarno. Cijenim prave ljudske kvalitete: moral, kulturu, autentičnost i iskrenost. Ne podnosim laž, ne podnosim lijenost. I uz sve to obožavam aute, nogomet i totalni sam ovisnik o treningu.“
Ovo za nogomet i automobile, ako je pratite na društvenim mrežama, MORATE primijetiti. Uz Hajduk, Dalmaciju, tatu i brata.
„U Dalmaciji sam najmirnija. Tamo imam svoju rutinu, svoj ritam, svoje ljude. Čak mi je 24 sata na dan ponekad premalo kada sam kod kuće. Ali vani su moj profesionalni život, moji kolege, moji prijatelji iz svijeta, moja druga vrsta pripadanja. Problem je što se već deset godina ne vidim dulje na jednome mjestu. Svaki grad mi je dom u nekom svom smislu, svaki ima svoj čar. I zato zaista ne znam kako ću jednog dana stati, umiroviti se i biti na jednome mjestu. Ta ideja mi je i lijepa i strana u isto vrijeme.“
Frajeri i superžene
Moram pitati – ovo mi je jedinstvena prilika. I ptice na grani znaju da se muškarci boje uspješnih žena. A superuspješnih, superatraktivnih supermodela?
„Nažalost, istina je da se mnogi muškarci osjećaju zastrašeno. Moja posljednja dva partnera bila su stranci i moram priznati da je s njima bilo puno lakše. Oni se ne boje tuđe snage – naprotiv, vide je kao inspiraciju. U njihovoj kulturi prirodno je da ako imaš snažnu, uspješnu ženu kraj sebe, naslanjaš se na tu energiju i guraš sebe još više, jer si svjestan kakvu ženu imaš uza se. Ali biti independent woman i pronaći kvalitetnog muškarca, s manirama, kulturom i emocionalnom zrelošću – to je i dalje iznimno teško. Ne biram samo muža, biram oca svoje djece. Moj tata je meni sve i želim da i moja djeca odrastaju u skladnoj obitelji, a ne u disfunkciji kakvu sam, nažalost, doživjela kao dijete.“
„Istina je: teško je ostvariti snove jako rano, jer onda moraš pronaći nove. Moraš otkriti što dalje, koji ti je idući vrh. Ipak, još mi je ostalo nekoliko poslovnih želja koje nisam ostvarila.“
Predrasude
Imam poriv promijeniti temu, olakšati situaciju pa ponudim, što drugo, sveti gral utjehe – čips. Faretta zagrize, pažljiva samo prema – odjeći koju snimamo. Ulovi moj pogled, pročita moje misli pa nastavi:
„Mi jedemo! I jedemo puno. Ali ja treniram minimalno pet puta tjedno, a u određenim razdobljima i sedam do devet puta. Naše tijelo je naše oruđe i moramo ga održavati jakim, zdravim i funkcionalnim.“
„Najvažnije za mlade cure ili žene koje ovo čitaju: nemojte se uspoređivati s nama.“
Tema se sama nameće: odlučujem zapisati sve predrasude.
„Druga velika zabluda je da mi ‘samo poziramo’. To je daleko od istine. Radila sam snimanja zimi u pustinji na -20 °C u prozirnoj odjeći, po 12 – 14 sati potpuno smrznuta. Ljeti se snimaju zimske kolekcije i kaputi na +40 °C pa doslovno moliš Boga da se ne srušiš i voda postaje jedini spas. Tu nema mjesta prigovaranju, niti ikog zanima kako ti je. Tvoj odgovor je uvijek: ‘Dobro sam.’ Treća stvar koju ne volim čuti je mit o drogama u industriji. U deset godina karijere ja to nikada nisam vidjela i veliki sam protivnik droge. I najvažnije za mlade cure ili žene koje ovo čitaju: nemojte se uspoređivati s nama. Mi uz posao od 12 do 14 sati još moramo odraditi trening svaki dan. To je dodatni posao koji nas održava u formi i to nije realan ritam za većinu ljudi. Naša tijela su rezultat ogromne discipline, rada i odricanja, a ne samo ‘genetike i malo sreće’.“
Samopouzdanje
Prije nego što otrči, bosa, usred zime, do mokre plaže dobaci: „Moda me naučila jednu najveću istinu: ništa nije moćnije od žene koja je samopouzdana u vlastitom tijelu. Bez obzira na oblik, visinu, proporcije, kad žena zrači unutarnjom sigurnošću, to se vidi jače nego bilo koja mjera ili standard.“
FOTOGRAFIJE: Franjo Matković
STYLING: Iva Gradišer
ŠMINKA: Saša Joković
FRIZURA: Zvonimir Franić za SALON FRANIĆ
ASISTENT FOTOGRAFA: Vilim Tavčar
ASISTENT FRIZERA: Damir Krsnik
ASISTENTICA STILISTICE: Laura Špoljar
