Našla sam ga. Onaj posljednji komadić raja u Europi, još zaštićen od navale turista, a opet dovoljno dostupan i običnom smrtniku uz dobru pripremu i istraživanje. Znate li uopće gdje su Azori? Što su Azori? Jer kad sam krenula na ovo putovanje, često sam se susretala s tim pitanjem. Ukratko, arhipelag usred ničega gdje krave žive bolje od većine Hrvata.
Na široko, Azori, službeno poznati kao Autonomna regija Azora, čarobni su portugalski arhipelag usred Atlantskog oceana, oko 1400 kilometara zapadno od portugalskog kopna. Zajedno s Madeirom čine dvije autonomne regije Portugala te imaju poseban status unutar Europske unije. Azori su ujedno i najzapadnija točka Portugala – mjesto gdje ocean i nebo često dijele istu nijansu plave. Ovaj zeleni arhipelag sastoji se od devet vulkanskih otoka i nekoliko otočića raspoređenih u tri skupine: na zapadu se nalaze Flores i Corvo, središnji dio čine Graciosa, Terceira, São Jorge, Pico i Faial, dok se na istoku protežu São Miguel, Santa Maria i otočići Formigas.
Otoci se prostiru na više od 600 kilometara dužine tvoreći lanac koji izgleda kao biserna ogrlica rasuta po oceanu. Od njih devet, Santa Maria je najstariji otok, dok je Pico najmlađi, ali ujedno i s najvišim vrhom Portugala – Mount Pico koji se uzdiže na 2351 metar. Najveći otok je São Miguel na kojem se nalazi i najveći grad arhipelaga, Ponta Delgada, koji lokalci zapravo i ne nazivaju glavnim gradom jer je administracija raspoređena po svim većim otocima (parlament se, primjerice, nalazi na otoku Faial). Nalaze se na seizmički aktivnom području gdje se susreću Sjevernoamerička, Euroazijska i Afrička tektonska ploča. Taj jedinstveni položaj daje arhipelagu njegov osebujan karakter – tlo koje diše, planine koje izranjaju iz mora i krajolike oblikovane snagom prirode.
Klima na Azorima iznenađuje blagom toplinom tijekom cijele godine, osobito s obzirom na njihovu sjevernu geografsku širinu, jer na klimu utječe topla Golfska struja. Zahvaljujući oceanskom povjetarcu i vlažnom zraku, Azori su vječno zeleni – idealno utočište za one koji traže mir, svježinu i dodir netaknute prirode. Zime su blage i kišovite s prosječnom temperaturom od 12 do 15 °C, a ljeta su ugodna, umjerena i svježa s prosječnom temperaturom od 22 do 26 °C (temperatura zraka rijetko kada prelazi 30 °C).
Kad smo sletjeli na São Miguel – otok na kojem sam provela svih sedam dana, prva pomisao bila mi je da sam ponovno na Islandu. Nakon nekoliko dana prijateljici sam napisala kako su Azori nevjerojatan spoj Islanda i Balija: s jedne strane crne plaže, vodopadi i onaj poznati miris sumpora koji dopire iz geotermalnih izvora, a s druge tropsko cvijeće i bujno zelenilo, terasasta polja čaja koja neodoljivo podsjećaju na balineška polja riže te općenito jedna topla, egzotična atmosfera u zraku. Ono što Azore čini uistinu posebnima, i što nisam nigdje drugdje vidjela u tolikoj mjeri, jesu hortenzije koje rastu doslovno posvuda. Iako nisu autohtone, nego donesene s kopna (Amerike ili Azije), ovdje se zbog blage klime šire nevjerojatnom brzinom, gotovo poput korova.
Ono što su kod nas suhozidi, na Azorima su golemi, raskošni grmovi hortenzija koji odvajaju pašnjake, privatne parcele i obradive površine. Smatra se da je 1427. godine kapetan koji je plovio za princa Henrika Pomorca (moguće Gonçalo Velho) otkrio Azore, iako to nije potpuno sigurno. U djelu „Povijest Azora“ Thomasa Ashea iz 1813. godine autor navodi Flamanca iz Bruggea, Joshuu Vander Berga, koji je tijekom oluje, na putu prema Lisabonu, pristao na jedan od otoka arhipelaga. Prema Asheu, Portugalci su potom istražili područje i proglasili ga dijelom Portugala. Azori su me podsjetili na Island i zbog iznimne promjenjivosti vremena.
Glavnina sezone im je, kao i nama u Hrvatskoj, od lipnja do rujna, kad je i vrijeme najstabilnije, a još sve cvjeta pa se jednostavno izgubite u ljepoti hortenzija i netaknute prirode kojom ste okruženi. Ali čak se i nama, a boravili smo tamo krajem srpnja, početkom kolovoza, u jednom danu znalo drastično promijeniti vrijeme, pogotovo dolaskom na više nadmorske visine. Od sunca i ugodnih 25 stupnjeva do kišice, pada temperature na 12 stupnjeva i odijevanja nepropusnih jakni.
Inače, nigdje nisam susrela sretnije kravice, osim možda u Norveškoj, nego na Azorima. Slobodno šeću po beskrajnim zelenim pašnjacima, uživaju u svježem, nezagađenom zraku, a brinu se za njih kao da su dio kraljevske obitelji, što nije ni čudno s obzirom na to da Azorski arhipelag ima udio od oko 30% ukupne nacionalne proizvodnje mlijeka u Portugalu. Zato ne propustite probati lokalne sireve, posebice čuveni sir São Jorge. Ovdje prevladava sustav uzgoja uglavnom prirodnom ispašom krava, a zahvaljujući takvom pristupu, životinje žive dulje i rjeđe obolijevaju od metaboličkih ili proizvodnih bolesti.
Specifične temperature i stalno visoka vlaga stvaraju jedinstvenu klimu koja, unatoč tome što je riječ o umjerenom području, nosi obilježja tropskih i suptropskih krajeva. Upravo zato su Azori jedina regija u Europskoj uniji u kojoj se uzgaja čaj. Otoci su poznati i po uzgoju drugih (sup)tropskih kultura poput ananasa, batata, banana, a posljednjih godina i kave. Zato ne propustite posjetiti plantažu čaja, a od srca preporučujem plantažu Cha Gorreana, najstariju i jedinu tradicionalnu plantažu čaja u Europi.
Redovi čajnih grmova protežu se u savršenim linijama preko brežuljaka stvarajući prizor koji se presijava u svim nijansama zelene, a posjetitelji mogu promatrati kako se čaj ručno bere i tradicionalno prerađuje, što cijelom iskustvu daje dozu autentičnosti. Sljedeće što morate probati je ananas na jednoj od lokalnih plantaža jer takav nigdje više nećete pronaći, tu slatkoću, to bogatstvo okusa koje stvara eksploziju u ustima. Azorski ananas ne raste na otvorenim plantažama kao u tropskim zemljama, nego se uzgaja u staklenicima koji svojom toplinom i vlagom stvaraju idealnu mikroklimu za ovu osjetljivu biljku. Pripremite se na paprene cijene jer je ovakav proces iznimno spor, ananasu trebaju oko dvije godine da sazre. Upotrebljavaju još jednu zanimljivu metodu, a to je da u staklenik puštaju dim koji potiče cvatnju.
Sete Cidades je jedno od onih mjesta koje ti oduzme dah čim ga ugledaš. Smješten u golemoj vulkanskoj kalderi, Sete Cidades sastoji se od dva jezera – Lagoa Azul i Lagoa Verde, od kojih je jedno blago plavičasto, a drugo zelenkasto. Postoji i lijepa legenda koja kaže da su boje nastale od suza dvoje zaljubljenih – pastirice zelenih očiju i princa plavih očiju – čija ljubav nikada nije mogla biti ostvarena.
Najbolji pogled na jezera je svakako s vidikovca Vista do Rei, nasuprot kojeg se nalazi i zapušteni hotel Monte Palace, sada ruševina koja zbog pogleda na jezera privlači fotografe i avanturiste. Meni je najljepši i najimpresivniji dio Sete Cidadesa, a možda i cijelog otoka São Miguel, vidikovac Miradouro da Boca do Inferno do kojeg se dolazi prekrasnom, mističnom šetnicom kroz gustu šumu. Smješten visoko iznad vulkanske kaldere Sete Cidades, ovaj vidikovac otvara panoramu koja je gotovo nadrealna. Pred tobom se prostiru planinski grebeni obrasli gustom zelenom vegetacijom, duboki krateri, vijugave staze te malo drugačija vizura plavog i zelenog jezera.
Ne propustite ni Lagoa do Fogo, jedno od najpoznatijih i najljepših jezera na São Miguelu. Smješteno je duboko u srcu vulkanskog masiva Serra de Água de Pau, visoko iznad obale, pa djeluje kao skrivena tajna. S vidikovca je prizor gotovo nestvaran: u širokom vulkanskom krateru prostire se veliko, tirkizno jezero okruženo strmim padinama prekrivenima bujnom, gotovo netaknutom vegetacijom. Lagoa do Fogo je zaštićeno područje zbog čega su u sezoni odlučili zatvoriti cestu do njega pa se do raznih vidikovaca dolazi shuttle busom, a do obala jezera vodi nekoliko hiking staza.
Furnas i Caldeira de Furnas su najživopisniji i najneobičniji dijelovi Azora – mjesto gdje na svakom koraku vidiš, čuješ i osjetiš da je otok živ iznutra. Samo nekoliko minuta hoda od pitoresknog sela Furnas dolazi se do Caldeire de Furnas, ogromnog geotermalnog polja koje izgleda kao prizor s drugog planeta. Brojne pukotine iz kojih se puši para, mjehurići u blatnim jezercima i snažan miris minerala. Upravo ovdje lokalci stoljećima pripremaju tradicionalni cozido das Furnas – jelo koje se polako kuha duboko u zemljanim rupama zagrijanim prirodnom geotermalnom energijom. Kotlovi zakopani u vruće tlo lagano su prekriveni zemljom, a nakon nekoliko sati izvadi se savršeno kuhano, aromatično jelo koje nose u obližnje restorane.
Na ovom području preporučujem i posjet prekrasnom vrtu Parque Terra Nostra s velikim smeđim bazenom bogatim mineralima i botaničkim vrtom. Na Islandu najpoznatija geotermalna laguna ima mliječno plavu boju. U parku Terra Nostra je to vrlo neatraktivna narančasto-smeđa boja koja sama po sebi baš ne izaziva čovjeka da se u njoj okupa. Ali jednom kad uđete u tu ljekovitu vodu temperature između 35 dio 40 stupnjeva, zaboravite na boju i osjetite samo zahvalnost koju vaše tijelo osjeća zbog njezina revitalizirajućeg učinka. Inače je ovaj prostrani botanički vrt poznat i po bujnoj vegetaciji i bogatoj povijesti. Staze vijugaju između tisuća biljaka iz cijelog svijeta – egzotične palme, rododendroni, hortenzije i rijetke vrste drveća čine tu šarenu i mirisnu oazu.
Još jedna od lokacija koju ne smijete propustiti na otoku je Parque Natural da Ribeira dos Caldeirões smješten u sjeveroistočnom dijelu otoka. Ovaj park predstavlja savršen spoj bujne vegetacije, planinskih potoka i impresivnih slapova jer rijeka Ribeira dos Caldeirões vijuga kroz sam park stvarajući brojne slapove i brzace kristalno čiste vode. Na nekoliko mjesta nalaze se stari, tradicionalni vodeni mlinovi, podsjetnik na način života lokalnog stanovništva i kulturnu baštinu otoka, a posvuda su golemi grmovi hortenzija koje stvaraju savršenu kulisu za fotografije. Najpoznatiji je veliki slap na samom ulazu u park, koji je ujedno i jedna od najfotografiranijih točaka na sjeveroistoku otoka. Osim za laganu šetnju i uživanje u bujnoj prirodi, park je osobito popularan i za canyoning te promatranje ptica.
Kao šećer na kraju ostavila sam grad Ponta Delgada u kojem smo odsjeli svih osam dana putovanja jer je idealna baza za istraživanje atrakcija po otoku São Miguel. Najveći grad Azora i glavni centar otoka São Miguel s oko 67.000 stanovnika živopisna je kombinacija oceanske ljepote, bogate povijesti i opuštenog otočnog ritma života. Smještena uz južnu obalu otoka, Ponta Delgada spaja šarm portugalske kolonijalne arhitekture s egzotičnim zelenilom koje je karakteristično za ovaj atlantski arhipelag.
Brojni restorani pružaju mogućnost za istraživanje lokalnih jela, od svježih plodova mora i tradicionalne kuhinje do lokalnih delikatesa poput azorskog ananasa i svježe prženog čaja s obližnjih plantaža. Kafići i mali restorani kriju se u svakoj ulici, atmosfera je opuštena, a domaćini veoma gostoljubivi i srdačni. Bilo da šetate obalnom promenadom, uživate u mirisu oceana i pogledu na ribarske brodice ili se izgubite u uskim popločanim uličicama grada, u svakom ćete trenu uživati u posebnoj atmosferi Ponta Delgade. A ovo što slijedi je možda i najvažniji savjet koji ću vam ovom prilikom dati.
Ako ikako možete, prilagodite svoje putovanje da u Ponta Delgadi budete prve subote u kolovozu, jer tada ćete doživjeti nešto posebno, nešto što se događa samo jedanput u godini. Gradska uprava Ponta Delgada organizira događaj nazvan White Party (Bijela zabava) i tada su svi stanovnici Azora (ne samo otoka São Miguel, nego cijelog arhipelaga), kao i turisti koji se tada nađu na putovanju pozvani da dođu na gradsku zabavu obučeni potpuno u bijelo. I zamislite, svi se stvarno i pojave u bijelom.
Na glavnom gradskom trgu postave glavnu pozornicu na kojoj svira bend, a oko koje su šankovi s pićem. Na svim ostalim trgovima su također raspoređeni punktovi s pozornicama i različitom vrstom glazbe (od rocka to techno partyja), po svim gradskim ulicama kafići i restorani organiziraju vanjske šankove, sve vrvi ljudima i zaraznom pozitivnom atmosferom. Često se održavaju i umjetnički nastupi i svjetlosne projekcije, a cijeli je grad danima ranije okićen različitim ukrasima, od visećih riba do prekrasnih svjetlucavih niti, koji cijelom gradu daju dodatnu dozu glamura i veselja. Ta će mi noć, kada se cijeli grad pretvorio u elegantnu, bijelu pozornicu uz ritam glazbe, svjetla i oceanskog povjetarca, zauvijek ostati u sjećanju kao jedno od najljepših iskustava na putovanju. White Party je zapravo društveni događaj – mještani ga doživljavaju kao veliku zajedničku proslavu ljeta, a turisti kao idealan način da dožive otočnu energiju i gostoljubivost.
Fotografije: Marina Rogoznica i Goran Fistanić
