RAYE nas je još jednom podsjetila zašto je trenutno jedno od najuzbudljivijih imena na glazbenoj sceni. Uoči izlaska albuma This Music May Contain Hope, koji stiže za samo dva dana, poslušali smo jednu od novih pjesama „Click Clack Symphony“ s Hansom Zimmerom i već sada je jasno da ulazimo u njezinu najiskreniju i najambiciozniju eru.
Kako sam naziv albuma kaže – ova glazba donosi nadu
U vremenu u kojem se često osjećamo preopterećeno i ubrzano, RAYE je uspjela uhvatiti male, svakodnevne potrebe skoro pa svakog čovjeka danas i pretočiti ih u svoj tekst nove pjesme – onaj trenutak kad ti treba zagrljaj, kad ti treba plesni podij ili samo osjećaj da nisi sam.
Istovremeno, pjesma ima neku oslobađajuću energiju, gotovo katarzičnu. Spoj big-band jazza i modernog popa tjerao me na ples, ali i da na trenutak zastanem i razmislim o banalnim trenutcima koji čine moju svakodnevicu, naravno uz gotovo filmski zvuk koji dodatno priziva mističnu atmosferu po kojoj je Raye, na neki način, i poznata. Upravo ta kombinacija emocije i snage čini ovu pjesmu posebnom.
Osim što zvuči bogato i produkcijski razrađeno, pjesma djeluje i vrlo osobno. RAYE ne skriva emocije, nego ih iznosi direktno, bez filtera i baš zato se lako povezuje s publikom. Ako je „Click Clack Symphony“ bio uvod u ovu novu eru, ova pjesma potvrđuje da ona ide još dalje.
Osobni ‘touch’
Također, jedan od dijelova pjesme koji se ne događaju toliko često je kada nam se Raye osobno obratila s motivirajućim govorom, baš kao da nam je prijateljica, o tome kako žene trebaju vjerovati u sebe i u to što čine te kako crni dani prođu – ako vjerujemo u sebe.
Ako je ovo smjer cijelog albuma, čeka nas izdanje koje će se dugo slušati i kojem ćemo se stalno vraćati.
