Steve Carell je jednostavno – beskrajno duhovit i nepresušno talentiran
U moru pretencioznih serijala koji pokušavaju ili biti veći od života, ili originalniji od vaših snova u vrućici, nekako se, čudom, desio The Rooster, ovogodišnji pobjednik u kategoriji „normalne, feel good a duhovite“ serije autora Bila Lawrecea i Matta Larsesa. Steve Carell, genije iz The Officea i heteronormativni muškarac u krizi srednjih godina iz The Four Seasonsa, apsolutno „ubija“ u The Roosteru (recimo da bi prijevod možda mogao biti Pijetao) igrajući zabrinutog, fantastičnog, dobrog oca kojeg bi svaka kćer i sin poželjeli (a i poželjet će), a koji prihvaća vrlo upitnu ponudu s jednog od najboljih fakulteta u Americi da bude gost predavač, što inače mrzi i čega se boji (jer sam nikad nije završio fakultet) samo da bi bio blizu svoje kćeri Katie (sjajna Charly Clive) koja prolazi hororičan razvod.
Fakultet nije lagan ni kad imaš 50+ godina i predaješ na njemu
Katie je isto profesorica, povijesti umjetosti, i to sjajna, ali mi ju upoznajemo kao prevarenu ženu, očajnu i slomljenog srca. U otvornim scenama serije Katie će stalkati ne-još-bivšeg muža, karzimatičnu i prezgodnu budalu Archija (Phil Dunster), spaliti mu prvo izdanje Tolstoja (Archie je profesor ruske književnosti, poznavatelj ruske povijesti i autor povijesnih romana dosadnih čak i izdavačici) ali i- cijelu kuću. Jedino što stoji između Katie i otkaza je njezin otac, spreman predavati besplatno- samo u zamjenu za kćerinu čast i posao.
The Rooster
A otac je slučajna zvijezda, iako neškolovana. Autor nekog polustripovskog a polu noir kriminalističkog književnog serijala u kojem je glavni lik ljigavi ali hrabri detektiv Rooster (stoga ime), književni je hot shot među svima onima koji vole kupovati knjige na aerodromu- ali ti ljudi ne studiraju na ovom prestižnom fakultetu. Greg Russo tako ovdje prvi put čuje za Zadie Smith ali i jedno sto puta završi na saslušanju pred komisijom zbog politički nekorektnih primjedaba/šala, iako, sam po sebi, ne može biti bolji čovjek no što jest. Nije to nasilna kritika „woke“ kulture, već vrlo nježna, i sjajno napisana, duhovita začkoljica koja služi kao spuštanje glavnog karaktera u pravilnom ritmu, i tako tješi gledatelja da se čak i najboljima od nas događaju greške, i da ih se može preživjeti, i da ih se mora opraštati, kao što to čini predsjednik fakulteta (odličan John C.McGinley).
Sve naše greške mogu biti i smiješne
A Greg greškom odbije profesoricu s kojom odmah „klikne“ (jer i sam, saznajemo, boluje zbog teškog razvoda), ali taman kad pomislimo da će biti u dosadnom prisilnom celibatu, Greg slučajno i spava sa seksi tajnicom (Annie Mumolo), te postane očinska figura njezinom sinu Tommyju (Maximo Salas), koji je na tom fakultetu slučajno (i toga je svjestan), zbog sjajnog američkog pravila da zaposlenici univerziteta mogu besplatno upisati svoju djecu na isti.
Jeste li gledali The Wonder Boys?
Serija mi se možda tako jako sviđa i zato što atmosferom i temom podsjeća na jedan od moji omiljenih filmova, Wonder Boys s Michaelom Douglasom. Iako nije toliko duboka i dramatična, seriju za taj film garniran soundtrackom Boba Dylana o tome kako je sveučilišnim profesorima teško jer se bore protiv starenja istovremeno stalno gledajući iritantnu mladost koja će ih pojesti nakon što ih oni obuče za to, veže niz motiva kao što su tanka granica između morala i seksualne privlačnosti između mentora i studenata (pogađate, Archie je prevario Katie sa studenticom- ali ne svojom!, kao što voli naglašavati), slučajnih trudnoća, predivne atmosfere između znanja i partyja, knjiga, i divnih ustanova Nove Engleske i Pennsylvanije.
Druga sezona
Roosteru je potvrđena druga sezona; kako i ne bi bila, kad je tako pitak i lagan, a istovremeno pametan i prepun talentiranih glumaca. Gdje još možemo gledati profesoricu koja predaje poeziju kako se uzrujava zbog smrti printa? Gdje još možemo pronaći tako nježan i utješan sadržaj za naš nervni sustav poput ovoga u kojem je statusno vozilo svih glavnih junaka- električni bicikl? Gdje još da pronađemo kriminal u vidu krađe maskote sveučilišta? Rooster je serija koja će vas uljuljati u san, nasmijati i zabaviti.
Poput aspirina
Čak i kad uđe u igranje s predrasudama (feministkinja s ukrasom u nosu koja samo traži razlog da bude ljuta, Azijska doktorantica s najboljom prijateljicom brbljavom Židovkom, dekan koji ne može razumjeti novi svijet), Rooster to čini blago i s ironijom prema vlastitim likovima- sve ih jednako osuđuje i ismijava, i pravih negativaca na kraju tu i nema, što je tako utješno. Na kraju ćete svi poželjeti studirati (ili barem predavati) u Ivy Leagueu. Pamtet i status vas možda neće sačuvati od slomljenog srca, ali predivne kuće i toplina alme mater koja sve razumije bit će dovoljan remedy.
Fotografije: Profimedia
