U Godini konja svjedočimo svojevrsnom feniksovskom povratku ovog vjernog stvorenja. Kroz modu, wellness i putovanja konji se vraćaju u središte pozornosti kao moderni simboli moći, slobode i emocionalne povezanosti. Od modnih pista do naslovnica časopisa te kroz sve veću važnost terapije, konji postaju nezaobilazan dio svakodnevnice, a paralelno sa sve češćim prisustvom u mainstream medijima, u pozornost stavljaju i žene koje obožavaju konje te kroz svoju snagu, intuiciju i neraskidivu povezanost sa zemljom stvaraju nove priče u kojima su upravo konji u središtu pozornosti.
Novu ELLE-ovu seriju intervjua pod nazivom „Snažne žene u svijetu konja“, koju radimo u suradnji s našom novom suradnicom Phoebe Oliver iz Engleske, započinjemo predstavljanjem Allyson Rogers iz Siwash Lake Wilderness ranča u Britanskoj Kolumbiji.
Kao četvrta generacija rančerice, Allyson je čuvarica svoje zemlje i cjeloživotna žena posvećena konjima, njezin je život oblikovan ne izvedbom, već instinktom, otpornošću i duboko ukorijenjenim odnosom sa zemljom. Na ranču je odgojila svoje dvoje djece i izgradila svoj posao. A 2017. godine, kada je razoran požar poharao regiju, odbila je otići. Dok su drugi evakuirani, Allyson je ostala sa svojom zemljom i konjima, držeći ih blizu jezera, pripremajući ih, razgovarajući s njima, smirujući ih. Svi su konji preživjeli i nijedan nije pokušao pobjeći. Ta odluka govori sve o Allyson u kojoj postoji tiha snaga: ona koja je danas sve rjeđa u svijetu koji nastoji udovoljiti svima.
Snaga konja i prirode
Njezina snaga se očituje u svakodnevnom načinu života: u načinu na koji radi s konjima, u načinu na koji brine o zemlji i u načinu na koji je odgojila svoju djecu da budu sposobna, prizemljena i duboko povezana s prirodnim svijetom. Čak i ljepota ovdje dolazi iz same zemlje: iz znanja o autohtonim biljkama, prirodnih lijekova, iz načina života u kojem je briga o sebi intuitivna, a ne nametnuta. U ovom razgovoru Allyson razmišlja o ostajanju kada sve govori da treba pobjeći, o dubokoj inteligenciji konja i o tome zašto se prava snaga često nalazi u miru.
Što za vas znači biti snažna žena u svijetu konja?
Za mene snaga nikada nije bila u sili. Ona je u povjerenju, dosljednosti, instinktu i odgovornosti. Konji vas vrlo brzo nauče da ne možete ništa odglumiti. Oni reagiraju na ono što je stvarno. Tijekom godina naučila sam da biti snažan znači ostati prizemljen, biti prisutan i svaki dan se pojavljivati za životinje, zemlju i ljude koji ovise o vama.
Tako ste snažno povezani sa Siwash Lakeom. Je li vas zemlja oblikovala u osobu kakva ste danas?
U potpunosti. Siwash Lake je u našoj obitelji više od tri desetljeća i ta duboka povezanost sa zemljom oblikovala je sve. Oduvijek smo vjerovali da su ljudi čuvari, a ne potrošači prirode i to uključuje način na koji brinemo o našim konjima. Oni ovdje nisu samo životinje; oni su dio obitelji. Život u takvoj bliskosti s godišnjim dobima, divljinom i konjima uči vas poniznosti i perspektivi. Zemlja od vas traži mnogo, ali i daje mnogo.
Jedan od najsnažnijih dijelova vaše priče je požar 2017. Kada su stigle naredbe za evakuaciju, vi ste ostali. Zašto?
Na kraju je to bila prilično jednostavna odluka. Kada su stigle naredbe za evakuaciju, odlučili smo ostati. Konji nikada nisu napustili ranč, a odvesti ih tri sata dalje u rodeo ograđene prostore činilo se pogrešno. Smjestili smo ih na njihovu omiljenu livadu uz jezero, ostali s njima i pripremali ih najbolje što smo mogli; svakodnevno sam im govorila da nešto dolazi kako se požar približavao, i to ih je održalo smirenima. Na kraju nijedan nije preskočio ogradu (iako su mogli) i nijedan nije stradao.
Ta odluka govori mnogo o vama. Je li taj trenutak promijenio vaš odnos s konjima i zemljom?
Da, mislim da je produbio sve. Nije bilo razdvajanja između moje odgovornosti kao rančerice, mog instinkta kao žene koja radi s konjima i moje ljubavi prema zemlji. U takvim trenucima shvatite što je važno. Prestajete razmišljati apstraktno i djelujete iz najdubljeg dijela sebe. Nisam ih mogla ostaviti. Oni su cijeli život živjeli na toj zemlji. Poznavali su njezine zvukove, mirise, obrise. Vjerovala sam tome — i njima. Ostati nije značilo biti neustrašiv, već znati gdje trebam bit
Vaši konji žive uglavnom slobodno i čine se nerazdvojni od krajolika. Kako to utječe na njih?
Budući da naši konji žive prirodno na zemlji tijekom cijele godine, oni su prizemljeni, otporni i duboko svjesni. Nisu zatvoreni u stajama niti preopterećeni; oni su partneri u iskustvu gostiju. To stvara smireniji, intuitivniji odnos između konja i jahača.
Gosti odlaze sigurniji, povezaniji sa sobom
Stvorili ste Siwash Synergy™ s konjima, što se čini drugačijim od klasičnih jahačkih iskustava. Što vam je bilo važno u njegovom stvaranju?
Siwash Synergy™ temelji se na razvijanju smislenog odnosa s konjem kroz intuiciju, povjerenje i prisutnost. Gosti uče povezati se s konjima na način koji nije usmjeren na izvedbu, već je duboko osoban. Radi se o postavljanju pitanja, a ne pretpostavkama — o radu s konjem, a ne njegovom usmjeravanju, slično kao što radimo sa zemljom. Postoji uzajamno poštovanje, a vidimo kako ljudi odlaze sigurniji, smireniji i povezaniji — ne samo s konjem, već i sa sobom.
To djeluje vrlo ženstveno.
Mislim da žene često instinktivno razumiju da snaga ne mora biti glasna — a konji to svakako znaju. Oni reagiraju na energiju, nježnost i autentičnost. Na Siwash Lakeu povezanost uvijek dolazi prije jahanja. Prisutnost je važnija od izvedbe.
Snaga se pokazuje i u majčinstvu. Ovdje ste odgojili svoju djecu. Što ste željeli da nauče iz tog života?
Željela sam da odrastu sposobni, povezani i puni poštovanja — prema životinjama, prirodi i radu. Život ovdje uči otpornosti na vrlo stvaran način. Uči vas da obraćate pažnju, da pomažete, da se prilagođavate i da razumijete da ste dio nečeg većeg od sebe.
Od požara, sama zemlja postala je simbol otpornosti. Kako je bilo gledati njezin oporavak?
Bilo je izvanredno. Prvo se pojavila vatra trava (fireweed), zatim jasike, divlje ruže i bobice. Sada vidimo losove, jelene, žabe i riječne vidre — a prošle godine, prvi put, vratila se crna medvjedica sa svojim mladuncima. Zemlja se liječi pred našim očima i uči nas mnogo.
Tu priču sada dijelite kroz Fire Ecology Walk i Wildland Walk. Zašto vam je bilo važno da gosti vide regeneraciju?
Fire Ecology Walk mi je posebno važna. To je vođena šetnja kroz regenerirajući krajolik, koju vode ljudi koji su proživjeli požar, uključujući i mene. Gosti hodaju među cvjetajućom vatrom travom i pougljenjenim stablima, učeći kako vatra oblikuje zemlju i kako se divlji svijet vraća. To je sirovo i lijepo iskustvo; vidjeti šumu usred transformacije, prije nego što je priroda u potpunosti obnovi.
Večeri pod zvijezdama
Siwash je surov, ali i duboko obnavljajući. Što za vas znači wellness tamo?
Ljudi danas žude za povezanošću — s prirodom, životinjama i samima sobom. Konji nude sve to, a na Siwash Lakeu jahanje nije samo destinacija, već prisutnost, izgradnja povjerenja i doživljaj prirode na potpuno nov način.
Kako izgleda tipičan dan za nekoga tko dolazi ovdje kako bi se resetirao?
Svaki je dan potpuno prilagođen, ali postoji prirodan ritam. Jutra mogu započeti jogom na otvorenom ili tihom kavom na terasi, nakon čega slijedi susret s konjima ili vođena šetnja. Poslijepodne može uključivati kupanje u divljini, boravak u šumi ili jednostavno odmor. Večeri se često provode pod zvijezdama. To je mjesto gdje možete raditi sve — ili ništa — i u oba slučaja osjećati se obnovljeno.
Gosti često kažu da odlaze promijenjeni. Zašto mislite da je to tako?
To je kombinacija prirode, prisutnosti i stvarne povezanosti. Živimo u brzom, digitalnom svijetu, a na Siwash Lakeu ste uistinu isključeni. Povezujete se s konjem, krećete kroz krajolike oblikovane vatrom i obnovom. To je duboko uzemljujuće iskustvo.
I za kraj, na što ste najponosniji?
Na to što smo ostali vjerni sebi. Što smo zaštitili ono što je bilo važno. Što smo preživjeli. Što su konji još uvijek ovdje, zemlja se oporavlja i moja djeca su odrasla poznajući ovakav život. Ništa od toga nije bilo lako, ali je bilo stvarno.
Fotografije: SIWASH LAKE / PR
