Postoje parfemi koje pomirišeš i odmah kreneš secirati: ovdje je vanilija, ovdje jasmin, ovdje sandalovina. A postoje i oni drugi, koji te prvo odvedu negdje. “Kleopatra” kuće ānti mene je odvela ravno na Istok u Egipat, i to Egipat 65 godina prije Krista.
I tu zapravo treba razumjeti kuću ānti. Oni svoj pristup parfemima nazivaju svojevrsnom olfaktornom arheologijom. Kao što arheolog kopa po slojevima Zemlje tražeći ostatke nekog prošlog vremena, ānti kopa po povijesti tražeći njegove mirise. Uzimaju osobe, rituale, događaje i razdoblja o kojima možemo čitati, ali ih više nikada ne možemo pomirisati i pokušavaju ih kroz suvremenu parfumeriju ponovno oživjeti. Ne zanima ih samo kako je nešto izgledalo, nego ono puno zanimljivije pitanje: kako je taj trenutak mogao mirisati? I upravo je “Kleopatra” gotovo savršen materijal za takvu olfaktornu arheologiju.
Postoji ona čuvena priča o Kleopatri koja mi je oduvijek bila fascinantna: prije susreta s Markom Antonijem i njenim dolaskom u Istanbul (tadasnji Bizantion), nije bilo dovoljno samo da ona miriše. Prema antičkom Plutarhovom opisu, njezin je brod bio toliko natopljen mirisima i tamjanom da su se mirisi širili obalom prije nego što je sama stigla. Kasnije verzije priče govore i ο ονčijim kožama natopljenim mirisnim uljima, postavljenima tako da vjetar nosi miris pred njom kako bi najavio njen dolazak.
Zamislite taj bezobrazluk i tu genijalnost! Kleopatra još nije stigla, a vi već znate da dolazi. Prvo dolazi njezin miris, pa tek onda ona.
Ultimativni Boss Bitch
Kada parfem nazoveš “Kleopatra”, natovario si mu na leđa jednu od najvećih žena povijesti. Odmah zamišljaš Egipat, zlato, raskoš, putenost, tamne oči, mlijeko, začine i sve one priče koje smo stoljećima nadograđivali oko njezina lika. Ali, ānti ovdje ne pravi Kleopatru koja ulazi na vrata uz fanfare. Njih zanima ona druga strana, žena iza mita. Žena koja se kupa.
Polazište su čuvene priče o Kleopatrinim kupkama u mlijeku. Zato je ovdje bademovo mlijeko, kremasto i mekano, ali odmah preko njega prelaze crni papar i cimet. I tu parfem dobiva ono “nešto”. Nije samo mliječan i sladak, nije “evo vam još jednog gourmanda“, nego kao da se u toj finoći počinje kuhati nešto malo bezobraznije. I to mi se sviđa.
Jer kad kažemo Kleopatra, danas je zamišljamo gotovo kao izmišljeno biće. A ona je bila žena od krvi i mesa. Znojila se, kupala, mazala uljima, nosila začine i cvijeće na koži. I meni je puno zanimljivije razmišljati kako je mirisala njezina koža nego kako bi mirisala njezina zlatna kruna.
U sredini dolaze egipatski jasmin i mošus i upravo tu Kleopatra počinje mirisati ljudski. Toplo. Meko. Puteno. Kao čista koža koja se ugrijala pod odjećom. Nije ona vrsta seksualnosti koja te hvata za vrat i govori: “Vidi me.“ Ovdje se moraš približiti.
A onda ispod svega ostaju Bourbon vanilija, sandalovina i Amberwood. Vanilija jest tu, ali nemojte očekivati kolač. Meni ona više služi da cijelu stvar zaobli, omekša i napravi gotovo balzamastom. I tu dolazimo do onoga što mi je kod ovog parfema možda i najzanimljivije. Godinama smo živjeli u vremenu u kojem je glavno pitanje bilo: “Koliko traje?“, “Koliko se osjeti?“, “Koliko metara iza mene ide?“ Kao da parfem mora ući u prostoriju pet minuta prije nas.
“Kleopatra” radi obrnuto
Ona ne dolazi po prostoriju. Ona čeka da prostorija dođe njoj. I možda je baš to prava poveznica s Kleopatrom. Žena koja je kroz povijest postala simbol moći ovdje ne mora vikati da je moćna. Nema potrebe. Zna tko je. Zato mi ovo nije parfem o kraljici na prijestolju. Meni je ovo Kleopatra kada se svjetla ugase, svita ode, nakit se skine, a na tijelu ostane samo miris kupke, začina, jasmina, vanilije i kože. I onda shvatiš, možda je upravo to najintimniji oblik luksuza.
Ne da svi u prostoriji znaju koji parfem nosiš, nego da ga otkrije samo onaj kome dopustiš da ti priđe dovoljno blizu.
Fotografije: Press, Pexels
Pogledajte i:
Bob frizure 2026: varijante za svaki oblik lica i tip kose
