Ulazak u svijet modnog dizajna u Hrvatskoj nerijetko podsjeća na skok u nepoznato. Dok na fakultetskim klupama san o vlastitom brendu izgleda kao prirodan i slijedni korak, susret s realnošću brzo razotkriva svu kompleksnost građenja autorskog identiteta na malom, ali iznimno dinamičnom tržištu. No, usprkos neizvjesnosti, mlada generacija hrvatskih dizajnera u proces stvaranja ulazi s dozom hrabrosti, zrelosti i svježe perspektive. Kroz razgovor s dva talentirana mlada dizajnera – Anom Piplicom i Rokom Stazićem – istražili smo kako rade novi mladi dizajneri, gdje crpe inspiraciju, na koji način obogaćuju scenu i kako gledaju na modne trendove 2026.
Odgajani na kontrastima: Između tradicije, Dalmacije i suvremenih utjecaja
Estetika mladih hrvatski dizajnera nikada ne nastaje u vakuumu; ona je odraz prostora, vremena i odgoja koji ih obuzima. Za Anu Piplicu, ključni oblikovni impuls došao je s odrastanjem početkom 2000-ih godina – u razdoblju prožetom specifičnim kontrastom domaće tradicije i sve prodornijih zapadnih utjecaja. Njezin rad danas karakterizira razigranost, vedrina i suptilan humor, ali i duboko poštovanje prema tradicionalnim obrtničkim tehnikama i zanatima koji polako izumiru. Ana nastoji sačuvati dio tog nasljeđa istražujući stare vještine i ugrađujući ih u suvremene odjevne forme, dok inspiraciju crpi iz osobnih uspomena i emotivnih slojeva djetinjstva.
“Svaki dizajner ima svoj put, a ono što ih razlikuje jest spremnost da preuzmu rizik i naprave korak u nepoznato. Upravo je ta neizvjesnost, ali i hrabrost da joj se prepustite, najveći izazov na početku karijere.“
S druge strane, dizajnerski jezik Roka Stazića neposredno je oblikovan podnebljem i mentalitetom Dalmacije. Split i specifičnosti manje sredine razvili su kod njega dozu samokritičnosti te ga potaknuli na stalno preispitivanje društvenih normi, individualnosti i pritiska okoline. Rokov vizualni identitet duboko je ukorijenjen u morskom reljefu – fluidnost vode i tekstura krških stijena predstavljaju njegove temeljne oblikovne principe. Kada primarni izvori presuše, inspiraciju pronalazi u pažljivom promatranju svakodnevice: teksturama, bojama i međusobnim odnosima elemenata u prostoru kafića ili na ulici, čime dokazuje da umjetnički podražaj leži u najsitnijim detaljima okruženja.
Modna vizija: Autorski dizajn naspram konfekcijskog pristupa
Jedno od ključnih pitanja s kojima se mladi dizajneri suočavaju jest definicija vlastite publike i odnos tržišta prema autorskom radu. Ana Piplica svoju publiku vidi u pojedincima koji se ne boje izraziti osobnost kroz odjeću i koji u modi traže priču, emociju te razlog za osmijeh. Svjesna je da domaći kupci još uvijek uče prepoznavati pravu vrijednost autorskog dizajna. Za razliku od masovne konfekcije, iza svakog autorskog komada stoje sati istraživanja, znanja, posvećenosti i rada, zbog čega je edukacija publike ključni korak u građenju održive scene. Ipak, ističe kako je optimističnom čini prizor ljudi na ulicama koji s ponosom nose radove domaćih autora i malih obrtnika.
Roko Stazić modu promatra iz još eksperimentalnije perspektive. Njegov rad nije prvenstveno usmjeren na čistu funkcionalnost ili konvencionalnu estetsku privlačnost, već odjevni predmet doživljava kao medij za istraživanje ideja i osobnih promišljanja, približavajući se tako sferi konceptualne umjetnosti. Njegovi dosadašnji projekti – poput kreacija inspiriranih “Gujinim kamenom“, radova nastalih pod utjecajem “Mirnog mora“ ili kolekcije “Aria432Hz“ bazirane na zvuku i frekvencijama – tvore jedinstvenu, kontinuiranu priču. Roko naglašava da takav konceptualni pristup možda nije odmah svima razumljiv na tržištu koje navikava na brzu nosivost, ali upravo u toj mogućnosti postavljanja pitanja vidi pravu snagu mode.
“Moj pristup modi polazi iz drugačije perspektive. Modu promatram kao medij za istraživanje ideja i osobnih promišljanja, zbog čega se moj rad često približava području umjetnosti.”
Svjetski uzori i nova kultura suradnje u Hrvatskoj
Razmišljanja o uzorima razotkrivaju raznolikost njihovih estetskih afiniteta. Dok Ana Piplica iznimno cijeni teatralnost i narativnost Roberta Wuna te način na koji je Daniel Roseberry oživio kuću Schiaparelli, na domaćoj sceni ističe važnost etabliranih dizajnera koji godinama održavaju modni sustav, ali i novog vala hrabrih kolega. Roko Stazić kao svoju primarnu inspiraciju navodi Iris van Herpen – čije ga skulpturalne forme i istraživanje nekonvencionalnih materijala potiču na širenje vlastitih granica – dok od domaćih imena izdvaja Juraja Zigmana kao primjer kako se besprijekornom radnom etikom i ustrajnošću iz male sredine može doći do samog svjetskog vrha.
Iznenađujuće pozitivan pomak na hrvatskoj sceni očituje se u međusobnoj povezanosti mlađih generacija. Suprotno uvriježenom mišljenju o oštroj konkurenciji, oboje primjećuju visoku razinu kolegijalnosti i spremnosti na suradnju. Roko napominje kako mlađe generacije sve više odbacuju agresivni natjecateljski duh te teže razmjeni znanja, mrežnom povezivanju i uzajamnoj podršci. Takvo poticajno okruženje otvara prostor za inovativnije projekte koji zajednički mogu podići kvalitetu cijele industrije.
Digitalno doba, revije i pogled u budućnost
U eri transformacije modne industrije, društvene mreže postale su nezaobilazan digitalni portfolio. Ana u njima vidi izvanrednu priliku za vidljivost i direktnu komunikaciju s publikom, mada oboje naglašavaju da klasična modna revija i dalje zadržava svoju čarobnu ulogu. Za Roka, revija ostaje vrhunac dizajnerskog izraza u kojem ideja u potpunosti oživljava kroz pokret, prostor i publiku.
Gledajući u budućnost, ni Ana ni Roko ne robuju rigidnim definicijama pojma “brend“. Umjesto naglih i pretencioznih koraka, oboje daju prednost organskom razvoju, kontinuiranom učenju i ostajanju vjernima vlastitom kreativnom rukopisu. Njihova poruka svima koji tek ulaze u svijet mode sažima sve ono što novu hrvatsku scenu čini uzbudljivom: put možda nije jednostavan, no uz ustrajnost, znatiželju i otvorenost za rizik, svaka prepreka postaje važan korak prema oblikovanju autentičnog autorskog glasa.
Fotografije: Osobna arhiva
