U svijetu u kojem se o seksu govori više nego ikada, a istovremeno se i dalje prešućuju ključne teme o ženskom užitku, granicama i dvostrukim standardima, serija Bridgerton otvorila je prostor za širu društvenu raspravu. Kroz raskošne kostime i romantične zaplete, ova popularna Netflixova uspješnica podsjetila nas je koliko su pitanja seksualnosti, srama i moći duboko ukorijenjena – ne samo u prošlosti, nego i danas.
O tome zašto je pop-kultura moćan alat za razbijanje tabua, koliko su dvostruki standardi zaista nestali te zašto je poznavanje vlastite anatomije temelj zdravog intimnog života, razgovarali smo sa seksologinjom Marijanom Vuksanović.
Povodom nove sezone Bridgertona na svom ste Instagramu otvorili temu seksualnosti kroz prizmu serije. Zašto smatrate da je važno o tim temama govoriti upravo kroz pop-kulturu?
Pop-kultura je sjajan način da reflektiramo aktualne i tabu teme jer je mnogo lakše analizirati i sagledati fiktivne likove nego nečiji osobni primjer. Bridgerton je postala kultna serija i daje nam divnu priliku da analiziramo zašto su žene poludjele za njom. Kada o ovim temama govorimo u kontekstu pop-kulture, svatko tko je gledao može se poistovjetiti s temom ili uključiti u raspravu.
Koliko serije i filmovi danas oblikuju naša očekivanja o ljubavi, seksu i odnosima?
Zapravo mislim da su mediji, serije i filmovi mnogo više oblikovali naša očekivanja prije 15–20 godina. Mi milenijalci odrasli smo na romantičnim komedijama i latino serijama, ali u to se vrijeme još nije govorilo o danas popularnim temama mentalnog zdravlja, samopouzdanja, zdravih nasuprot toksičnim odnosima, granicama, narcisoidnosti i slično.
S te strane mislim da mlađe generacije na drugačiji način oblikuju očekivanja i stavove o odnosima i seksualnosti. Postoji mnogo više svijesti o tome što su zdravi odnosi. No i dalje je jako važno o tome razgovarati.
Što nam Bridgerton, iako smješten u prošlost, govori o današnjem društvu i našim intimnim odnosima?
Mnogi trendovi nisu se promijenili, samo su poprimili drugačiji oblik.
Dvostruki standardi i dalje postoje. Muškarcima je više dopušteno i tolerira im se veća sloboda: seks prije braka, broj partnera, neobavezni odnosi. I danas susrećemo stavove da je žena „laka“, dok je kod muškarca to nešto prirodno.
Seksualni odgoj i razgovori s roditeljima o intimnosti i dalje su tabu. Nekada informacija gotovo da nije bilo, a danas djeca o seksu uče s interneta ili od vršnjaka, dok je kod kuće ta tema i dalje zabranjena. I danas mnoge žene ne poznaju vlastitu anatomiju; velik broj njih nikada nije ni uzeo ogledalo kako bi pogledao svoju vulvu.
Dok gledamo seriju, taj stupanj tabua čini nam se apsurdnim, ali on je i dalje prisutan u današnjem društvu, samo u blažem obliku. To je dobar podsjetnik da još uvijek imamo posla, barem na Balkanu.
U seriji muškarci visokog statusa imaju seksualno iskustvo, dok se od žena očekuje potpuna nevinost i neznanje. Koliko su ti dvostruki standardi zaista stvar prošlosti?
Moramo se podsjetiti da, iako živimo u naizgled slobodnom društvu, i dalje postoje zemlje u kojima žena nema nikakvu slobodu – ni seksualnu ni slobodu izbora života, karijere ili partnera. Čak i kod nas postoje manje sredine gdje je dovoljno da djevojka dobije loš glas zbog seksualnog iskustva i da zauvijek izgubi reputaciju, što joj može otežati osnivanje obitelji.
Postoji li i danas suptilna verzija istog obrasca – gdje se muško iskustvo potiče, a žensko kontrolira ili osuđuje?
Iako danas većina žena neće morati dokazivati svoju nevinost prije braka, dvostruki standardi vidljivi su u komentarima na društvenim mrežama, u podjeli žena na „one za kuću“ i „one za zabavu“, u zanemarivanju ženskog zadovoljstva. Dvostruki standardi i dalje postoje, samo su suptilniji.
Zašto je društvu stoljećima bilo važno da žena u brak ulazi „čista“, dok je muško iskustvo bilo tolerirano, pa čak i poželjno?
Različiti mitovi i uvjerenja o očuvanju ženske „čistoće“ nastali su iz jednostavne ekonomske potrebe da muškarac bude siguran da je potomstvo u koje ulaže svoje resurse doista njegovo. U ranijim oblicima društva resursi su bili zajednički, ali razvojem koncepta privatnog vlasništva i nasljeđivanja pojavila se potreba za sigurnošću očinstva. Budući da tada nisu postojali DNK testovi ni kontracepcija, kontrola ženske seksualnosti bila je jedini „alat“. Tu su važnu ulogu preuzeli moral i religija.
U seriji djevojke ne znaju osnove biologije, ne znaju kako nastaju djeca ni što je orgazam. Koliko je neznanje o seksualnosti zapravo oblik društvene kontrole?
Skrivanje informacija o seksualnosti pokušaj je da se spriječi interes i rano stupanje u odnose. No takav oblik kontrole danas ima suprotan učinak. Djevojke koje odrastaju u obiteljima gdje je seks tabu izložene su većem riziku od nepromišljenih odluka, tinejdžerskih trudnoća i spolno prenosivih bolesti zbog nepoznavanja anatomije i kontracepcije. Pretjerano tabuiranje može stvoriti i prekomjernu znatiželju i osjećaj srama koji kasnije otežava intimne odnose. Najbolji pristup je pravovremeni seksualni odgoj, informiranost i razvijanje vrijednosti poput poštovanja vlastitog tijela i prava na tjelesni integritet.
Vidite li i danas posljedice nedostatka kvalitetne seksualne edukacije i gdje se one najčešće vide?
Apsolutno. Radim s velikim brojem odraslih žena koje su u braku i imaju djecu, a i dalje osjećaju sram i krivnju vezanu uz seksualnost. Teško im je razgovarati s partnerom o svojim željama i potrebama, ne znaju se opustiti i uživati.
Koliko je važno da žene poznaju vlastitu anatomiju i razumiju vlastiti užitak?
To je ključno za zdrave i zadovoljavajuće odnose. Ako se žena oslanja isključivo na partnera, u najgorem slučaju on će pratiti samo svoje potrebe. U najboljem slučaju, ako želi zadovoljiti partnericu, ona možda neće znati objasniti što joj odgovara. Svaka žena je drugačija, a partneri ne mogu čitati misli. Razumijevanje vlastitog tijela i partner koji je radoznao i brižan najbolja su kombinacija.
Pisali ste da je nagomilavanje seksualne energije zanimljivije od same eksplicitnosti. Zašto je iščekivanje toliko snažan dio ženske želje?
Ženi je biološki potrebna dulja predigra i mentalno uzbuđenje. Muškarci se često brže fiziološki uzbude, dok je ženama važna napetost i iščekivanje – osobito u dugim vezama, gdje bliskost i predvidivost mogu smanjiti uzbuđenje. Tada je potrebno unijeti novost i flert. Najbolja predigra počinje prije spavaće sobe.
Mislite li da je današnja „instant“ seksualnost, uz lako dostupnu pornografiju, umanjila prostor za žudnju i napetost?
Pornografija može narušiti doživljaj intime. Nekada je poljubac izazivao snažno uzbuđenje jer je bio rijedak i intiman. Danas mnogi mladi prije prvog iskustva konzumiraju velike količine eksplicitnog sadržaja, što može dovesti do smanjene osjetljivosti na stimulaciju. Pornografija i kultura platformi poput OnlyFansa mogu udaljiti ljude jedne od drugih i potaknuti potrebu za sve jačim podražajima, dok svakodnevna intimnost postaje manje uzbudljiva.
Zašto mnogi muškarci podcjenjuju važnost romantike, konteksta i emocionalne povezanosti u ženskoj želji?
Muškarcima se često ne dopušta pokazivanje emocija. Mnogi nisu naučili prepoznati i izraziti vlastite osjećaje, pa se romantika i emocionalnost ponekad doživljavaju kao slabost. No emocionalno zreo muškarac neće zazirati od romantike i potvrdit će da je intimni odnos dublji i ispunjeniji kada postoji ljubav i bliskost. To ne znači da žena ne može imati seks bez emocionalne povezanosti, ali osjećaj sigurnosti i povjerenja često je važan preduvjet za opuštanje i užitak – što ima i biološku podlogu u evolucijskoj potrebi za zaštitom i stabilnošću.
