Svi su željeli nositi Jacquemus, ali sada kada ga svi nose, nitko ga više ne želi. Prijelazno razdoblje u modi, donijelo je i promjene kod omiljenog brenda.
Le Chiquito, Le Bambino, Le Turismo sve su to best selleri francuskog brenda Jacquemus koji se svojom prvom kolekcijom La Bomba odmah uvukao pod kožu svim ljubiteljima mode i francuske provanse. U moru brendova koji su crpili inspiraciju iz betona, futurizma i brzine života, Simon Porte Jacquemus svima nam je pokazao ljepotu življenja. Beton je zamjenio poljem lavande, futurizam sjećanjima na svoju majku, prilagodio je pogled hedonističkom pogledu na život. Sve je u trenu postalo nježno, sneno i dječački. Simon je u tren oka postao naš omiljeni modni sanjar koji je idealno spajao sjećanja iz prošlih desetljeća s društvenim mrežama i savršenim marketingom 21. stoljeća.
Visoka, ali ne nedostižna cijena
Svi volimo Jacquemus, jedan je od nerijetkih uzrečica kojima se koriste klijenti brenda. Njegova publika su i mladi i stariji, muškarci i žene, ljubitelji mode ili čisti trend followeri. Simon je svojom magijom uspio objediniti sve one koji potencijalno trebaju dobar modni komad po visokoj, ali ne neodostižnoj cijeni. Torbe koje su jedne od glavnih pokretača ovog brenda kretala su se oko 720 eura što je u odnosu na druge brendove bilo povoljno.
Jacquemes bio je sinonim za viralno u modnom svijetu
Kvaliteta i kvantiteta nekako su pronašle savršenu granicu, a ako u sve to ubacite viralan moment, hit je zagarantiran. A viralnih momenata kod brenda Jacquemus nije falilo. Svaka modna revija napravila je opću histeriju, što kod onih koji su sudjelovali i stvarali sadržaj, što kod onih koji nisu bili pozvani, koje je to jako “peklo”. Revije su bile ogromne. Scenografija je bila ili potpuno prirodna poput polja žita, lavande ili potpuno umjetna kao za reviju La montagne koja je sličila dječjem crtežu plavog neba i savršeno zelene trave. Svaka kampanja donijela je novitet. Jedna je bila predimenzionirana, pa su se ulicama vozile mobilne torbe, druga je bila micro s najmanjim torbama na svijetu. Celebrity klijenti postali su neizbježni i svi su željeli nositi Jacquemus. Svaka sljedeća kampanja bila je globalno veća, globalno umreženija i nekako bliža publici. Dogodio se vrtlog marketinga, količine kupaca, pa još marketinga, s još većim budžetima i na to je još dodano sijeno koje pada s neba. Brend je postao – opće poznat i dostupan.
Samo mi, samo oni…
Dostupnost – najgora riječ vezana uz komade visoke mode i francuskih brendova. Ne može nešto skupo, traženo biti i dostupno. Ulice i instagram preplavile su Jacquemus torbe. Svi ih imaju, svi ih mogu nabaviti, a sve manje modnih ljubitelja ih želi nositi. Baš iz tog razloga što ih svi mogu nabaviti, trend setteri ih više ne žele. Bile originalne ili kopije, svi ih imaju. A da bi modni vrh želio nešto nositi, to moraju imati samo oni. Profit će okreće i dalje, ali za brend koji se nikako nije želio prodati niti jednom velikom modnom “krovu”, vizija je postala preprodajna. Dostupnost ideje francuske provanse koja je bila predodrežene za par odabranih, nekako je izgubila svoju snenost, nedostižnost i uvrstila se u everyday komad gradskih špica. Bambino i le chiquito postale su torbe turista kada žele pokazati da imaju neki fashion komad. A kada crna torba postane samo “još jedna crna torba” tu nastaje problem.
Jacquemus je izgubio svoju ekskluzivnost, bar kada je riječ o torbama. Dolazak i još uvijek prisutan “old money” trend Jacquemus torbe nije uvrstio u svoj kod odijevanja. Logo je prevelik za “no logo” kod, torba je premalena kako bi bila praktična za “lažne milijardere”, a opet odjeća nije dostupna kako bi bila dio široke mase koja toliko želi biti dio nasljeđenog novca. Vrijeme reference na djetinjstvo i zaigranost je prošlo. Svi žele biti otmjeni, zagontetni i odrasli. Jacquemus je sve samo ne odrastao. Žarke boje i gotovo humoristični komadi počinju poprimati ideju mira, jednostavnosti, pa čak i zastarjele forme. Le Palmier modna revija mnoge je podsjetila zašto smo voljeli ovaj brend, ali i zašto ga ne volimo. Viziju Simon Porte Jacquemusa nitko ne kupuje kako bi dali dojam ozbiljnosti, zrelosti. Nikog tko je rastao uz brend Jacquemus ne zanima crno-bijeli uzorak koji asocira na bakinu bluzu ili pak dvodjelni komplet načinjen od običnog, sivog štofa. Da, brend je od svojih početaka bio privržen nježnim nijansama slonovače i bež, ali to je preraslo u nešto prekomercijalno.
Iako brend i dalje proizvodi velike količine proizvoda koji su traženi i možda nikad bolje izrađene kampanje u suradnji s velikim svjetskim umjetnicima nešto ne rezonira s publikom koja je ovaj brend obožavala. Možda količina kapitala, prevelike i preskupe kampanje narušavaju ono zbog čega su se svi “zaljepili” za Simona. Da, navodimo Simona ne samo brend. Simon je bio zaštitno lice Jacquemus brenda iako to nije bilo strateški zamišljeno. Gledali smo ga kako jede, kako organizira svoje vjenčanje i kako svaki trenutak posvećuje svojoj majci i baki. Sada gledamo neku odraslu, organiziranu i gotovo “neorganičku tvorevinu” na koju nismo navikli. Možda nam svima fali najobičnija iphone fotografija svih torbi ili sneak peak u atelje gdje se proizvodi nova kolekcija. A, možda je samo moment u kojemu Simon počinje u prvi plan gurati ono što smo u početcima zanemarili – odjeću. Normalno je da svaki brend doživljava svoju evoluciju, ali s opiranjem od kupovine brenda i zadržavanja svog identiteta nismo mislili kako će ono “osnovno” od brenda nekako nestati. Internetski fenomen se “promijenio”. Kod brenda je i dalje prisutan – debelo narezan kruh, svježa rajčica, slavni, ali fali sol na koži, spontanost kao i idealno vrijeme u kojemu je brend Jacquemus eksplodirao. Vrijeme i publika su se promijenili. Prezasićenost svime utjecala je i na prezasićenost pojavljivanja ovog brenda. Slavni su postali preslavni, kampanje prevelike a potražnja za ključnim komadima opada. Stil i viralnost su se promijenili i sada ne preostaje ništa nego pričekati novi, ciklični moment mode da se provansa i zaljubljenost ponovo vrate u modu. A možda je samo vrijeme Jacquemusa gotovo?
