“U šokantnim grupnim chatovima, muškarci potiču jedne druge da drogiraju i zlostavljaju svoje žene – i razmjenjuju savjete kako da se izvuku”, stoji na samom početku CNN-ova teksta o razotkrivenoj “online akademiji za silovanje”.
Za većinu ljudi, otkrivanje slučaja Gisèle Pelicot prije dvije godine bio je prvi put da su se suočili s činjenicom da postoje muškarci koji drogiraju i onda seksualno zlostavljaju i siluju svoje supruge, nerijetko snimajući taj čin za druge muškarce. Novinari CNN-a ubacili su se u grupni chat u kojoj su muškarci iz cijeloga svijeta radili upravo to; dijelili savjete oko toga koje lijekove i u kolikoj dozi treba ubaciti u piće da bi se žena onesvijestila te druge, vrlo konkretne savjete kako ih silovati i snimati bez da one to ikad saznaju. Chat je imao više od 62 milijuna posjeta u samo jednom mjesecu.
Ne brinemo se pored koga spavamo?
“Brinemo se o tome tko je iza nas, tko hoda niz ulicu ili čak tko nam šalje zahtjev za prijateljstvo na Facebooku. Bojimo se tko hoda do našeg auta kasno navečer, ali ne brinemo se pored koga spavamo. Nisam shvatila da moram”, rekla je CNN-u Zoe Watts, jedna od žrtava koja je nakon 16 godina braka pronašla videe koje je snimio njezin suprug. Na njima su godine i godine zlostavljanja i silovanja dok ona spava. Svaku joj je večer pravio čaj prije spavanja u koji je ubacivao lijekove za spavanje. Nije se radilo o ilegalnim supstancama – bio je to lijek koji je njihov sin dobio na recept.
Slučajevi u CNN-ovom članku su praktički iz cijeloga svijeta; sjeverna Afrika, Poljska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija. Ako se govori o desecima milijuna posjetitelja ove “online akademije za silovanje”, kako ju je nazvala francuska političarka i aktivistkinja za ženska prava, Sandrine Josso, možemo li reći da je ijedna žena sigurna, igdje?
Mediji i društvo često se “igraju” opasne mitologije savršene žrtve silovanja, koja podrazumijeva da će se ženi povjerovati da je doživjela seksualni napad isključivo pod strogim uvjetima; napao ju je nepoznati, vjerojatno maskirani muškarac usred noći, izvan kuće, u sumnjivom dijelu grada, imao je oružje kojim joj je prijetio životom, ona se branila verbalno i fizički, istog trena je prijavila silovanje. Po mogućnosti ona je svetica, nikad nije donijela krivu odluku u svom životu. Ako svi uvjeti nisu zadovoljeni, vrlo je vjerojatno da će se žrtva proglasiti problematičnom i neće joj se vjerovati. Silovanje u braku? U dobrom dijelu država to kazneno djelo ni ne postoji.
Riječ na “s” je zabranjena
Ako ste redovni na društvenim mrežama, znate da na platformama poput Instagrama i TikToka ne smijete upotrijebiti riječ silovanje (eng. rape) ili seksualni napad (eng. sexual assault) jer će vam video odmah maknuti zbog kršenja pravilnika. Ljudi zato koriste riječi ili emojije – npr. grape ili SA. Istovremeno, postoje platforme na kojima muškarci mogu naučiti kako drogirati i silovati svoju ženu i institucije se prave da nisu sigurni je li to ilegalno ili nije.
Globalna grupa na Telegramu pod nazivom “Zzz”, u kojoj su muškarci dijelili snimke drogiranih žena koje su zatim silovali maknuta je s platforme, a u odgovoru CNN-u iz Telegrama su rekli kako je “sadržaj koji potiče seksualno nasilje eksplicitno zabranjen i miče se čim se otkrije”. Ne bi se reklo, ali neka su oni sastavili svoj službeni odgovor.
Stabilan je porast dehumanizacije – žena
Želite pričati o dehumanizaciji žena? Stvarno, s kime? I odakle da počnemo?Bilo koja vijest ove vrste u meni izaziva osjećaje bijesa, bespomoćnosti i duboke tuge. Potraga za razlozima ili uzrocima čini se bespredmetna. Dehumanizacija žena i djevojčica u našem je društvu u stabilnom porastu već desetljećima. U sprezi sa sve okrutnijim kapitalizmom, koji od svega i svakoga radi robu kojom se može i treba, pa čak i mora trgovati, patrijarhat na institucionalnoj razini smanjuje šanse za dostojanstven život svakoj osobi ženskog roda. Sustavno, beskrupulozno i samouvjereno – zato što znaju da im nitko ništa ne može. To je dokazano već bezbroj puta.
Počnimo od pornografije, industrije koja se prodaje kao svojevrsna sloboda, a zapravo znači samo apsolutnu slobodu za muškarce – slobodu da u svakom trenutku mogu zadovoljiti svaku svoju perverziju – dok je za žene još uvijek izvor zlostavljanja i ponižavanja. Pornografija je dostupna svakome i u svakom trenutku, od odraslih muškaraca do predpubertetske djece. U svakom trenutku, na bilo kojem mjestu na svijetu, možete vidjeti seksualno iskorištavanje žena, uglavnom besplatno. Postala je to zabava, dečki gledaju i smiju se.
Gledaš i ništa ne radiš, svakako ne misliš…
Na besplatnim porno sajtovima postoji beskrajno mnogo osvetničke pornografije, odnosno snimaka koje žene nisu pristale dijeliti ni s kim, kamoli s ostatkom svijeta. Prije 5 godina 30 je žena tužilo PornHub, jedan od najpoznatijih pornografskih sajtova na svijetu, jer su se njihove privatne snimke našle na stranici bez njihova dopuštenja. Godinu ranije otkriveno je kako se na istom sajtu nalaze snimke seksualnog zlostavljanja djece. Ništa se zapravo nije dogodilo, iako su vijesti tada odjeknule globalnim medijima.
Za mnoge, pornografija je samo nevina zabava – samo gledaš, ništa ne radiš. To može biti istina do neke mjere, ali je činjenica da doprinosi dehumanizaciji žena, a stalno gledanje nasilnog seksualnog sadržaja smanjuje osjetljivost na njega. Seksualnost nema veze s pornografijom, baš kao ni silovanje. Radi se o kontroli, apsolutnoj kontroli ženskog tijela i ponašanja.
Žene načelno imaju prava
Svake prve subote u mjesecu na hrvatskim trgovima muškarci kleknu na jastučić i mole se protiv minica i promiskuitetnih žena. Ženama je prilaz zabranjen. Doslovno, žene ne smiju nogom kročiti na na to sveto muško tlo, čak i ako bi se htjele moliti za “duhovno vodstvo muškaraca”. Ako bi se ijedna usudila ući u ograđeni prostor, policija bi ih uklonila i vjerojatno uhitila jer bi to bilo “remećenje javnog reda i mira”.
Žene načelno imaju prava – prijaviti silovanje, prijaviti silovanje u braku, prijaviti nasilje u obitelji, razvesti se od nasilnika. Načelno, da, možemo sve to. Ali u stvarnosti, svaka ova akcija za ženu u Hrvatskoj – i ne samo u Hrvatskoj, nego u cijelom svijetu – znači povećan rizik od smrti. Vjerojatnije je da će vas nasilnik ubiti nego da ćete doživjeti pravdu.
Ako mu nisi mama…
Nisam čitala komentare ispod tekstova o CNN-ovoj “online akademiji silovanja”, djelomično jer mogu pretpostaviti kakvi su. Žena sam koja je prisutna na Internetu već dva desetljeća. Znam da ne moraš ništa posebno napraviti ni napisati da bi dobila prijetnje silovanjem u inbox. Znam da pod krinkom anonimnosti isplivaju najgore karakteristike ljudske rase, a žene su im omiljena meta. Jednostavno je zapravo – ako nisi svetica – a nisi, jer mu nisi mama, a bome nisi ni blažena djevica Marija – onda si kurva. Trećeg nema.
Nisam čitala komentare jer bih dala ruku u vatru da su u toj “akademiji” i Hrvati i muškarci iz regije na koje bih mogla naletjeti u tim komentarima. Prije tri godine Udruga OsnaŽene iz Srbije razotkrila je grupne chatove u kojima su muškarci iz cijele regije dijelili seksualizirane fotografije žena bez njihovog pristanka, prodavali intimne fotografije i snimke djevojčica i djevojaka te rangirali žene prema tome “koliko bi ih htjeli silovati”.
Dijelili su i prodavali fotografije članica svoje obitelji, uključujući djecu. U grupama je sudjelovalo na desetke tisuća muškaraca. Članice Udruge OsnaŽene prijavile su 717 muškaraca za kaznena djela prikazivanja, pribavljanja i posjedovanja pornografskog materijala i iskorištavanje maloljetnih osoba za pornografiju. Njih 140 dobilo je uvjetnu kaznu zatvora, samo uvjetnu kaznu njih 13, a njih 14 platilo je novčanu kaznu. Iako su grupe zatvorene, iz Udruge ističu kako se nije spriječilo stvaranje novih grupa s istim ciljem i sadržajem.
Podsjećam, radi se o istoj platformi koja za CNN tvrdi da je takav sadržaj “eksplicitno zabranjen i miče se čim se otkrije”. Ponovno, nikad se ne bi reklo, s obzirom na desetke tisuća, ako ne i milijune muškaraca koji još uvijek, u ovom trenutku, zarađuju na intimnim fotografijama svoje djece, sestara, žena, majki, prijateljica i djevojaka.
Usamljenost dolazi (i) zbog patrijarhata
Jedna od aktualnih tema na društvenim mrežama i u medijima posljednjih par mjeseci je epidemija usamljenosti muškaraca, posebno onih mlađih generacija. Navodno su jako usamljeni i ne mogu ostvariti društvene kontakte, pogotovo sa ženama. Neki čak tvrde da su žene i djevojke krive za to jer imaju previsoke kriterije.
Navodno zbog usamljenosti muškarci imaju potrebu stvarati zajednice s drugim muškarcima na internetu, gdje onda ispoljavaju svoje najodvratnije maštarije nasilja nad ženama koje ih ne žele. Neću raspravljati o tome jesu li muškarci usamljeni ili nisu, i trebaju li biti ili ne.
Ono što je kristalno jasno jest da nisu usamljeni zbog žena, nego zbog patrijarhata, ili eksplicitnije – zbog svog odnosa prema ženama. Zbog činjenice da smatraju da su žene ovdje samo za njihovo zadovoljstvo i ispunjavanje svih potreba i želja. Zato što ih ne smatraju ljudskim bićima, nego nižim oblikom života. Jer muškarci vjeruju da imaju pravo na ženino tijelo i da s njime mogu raditi što žele, bez da budu kažnjeni ili pozvani na bilo kakvu odgovornost.
A ono što je također jasno kao dan je da žene još uvijek nemaju dovoljno visoke kriterije. Jedan od osnovnih uvjeta je izabrati partnera koji te vidi kao osobu koja ima pravo na život bez nasilja. Nažalost, za milijune žena to je još uvijek neostvariv san.
Fotografije: Unsplash
