Izašla je treća epizoda Euforije, u kojoj se konačno događa u prve dvije epizode najavljivano vjenčanje Natea i Cassie, ali ključni dio radnje, koji povezuje prve dvije sezone s ovom posljednjom jest- seksualni rad (Only Fans, kupleraj, prostitucija, eskort, you name it). Kreator Euforije je opsjednut seksualizacijom svojih karaktera. I dok je u prikazivanju adolescenata i srednješkolaca bilo više aluzija i skrivenog (kao u slučaju Jules i Nateovog perverznog oca, kojeg je igrao prerano preminuli Eric Dane), ova sezona je eksplozija autorovog stava o seksualnosti: ona je jedini način da žene zarađuju i žive, ako su kreirane od strane Sama Levinsona. (Ukoliko niste čitali našu recenziju prve epizode nove sezone, pronađite ju ovdje).
Nakon što sam vidjela mega zvijezdu Sydney Sweeny kako puže po staromodnom kauču odjevena u bebu i pritom širi noge pred latino bedinericom od koje očekuje da snimi savršene fotke za socijalne mreže (i to ne bilo koje socijalne mreže, ali o tome malo kasnije), nisam mogla da se ne zapitam: živimo li u vremenu u kojem naše kćeri dijeli samo jedan klik (i mnogo pogrešnih klikova tijekom odrastanja) od Only Fansa?
Je li pandemija kriva za Only Fans?
Istražujući za ovu kolumnu, pronašla sam tekst u sestrinskom izdanju britanskog Ellea za koji su govorile kreatorice s te kontroverzne platforme. Ostavljamo vam link ukoliko želite pročitati integralnu verziju, no stvar se svodi na to da se ne osjećaju dovoljno poštovane, i da smatraju da je stvaranje sadržaja za takvu platformu jednako iscrpljujuće (ako ne i gore!) od stvaranja sadržaja za vanilla social. Spominju i emotivnu povezanost (valjda s klijentima), Covid kao jedan od katalizatora booma koji je od te platforme i njihovih zvijezda napravio monetizirane zvijeri, no ono što ne spominju je duboka psihološka nijansa koja mora postojati u svakoj ženi- kako se ona osjeća dok prodaje svoje tijelo (na ovaj ili onaj način, na staromodnoj štajgi ili za nepoznate iza ekrana) da bi zadovoljila mušku požudu ? Kakav je pogled ostatka društva na njih? Može li društvo ikada biti ponosno na seksualnu radnicu, i zašto ne? Zašto je raditi u bordelu sramotno, i rezervirano za nižu klasu? Zašto je Only Fans najbolje čuvana platforma u svim svemirima u kojima postoji Internet? Bi li, da je drugačije, manje djevojaka pristalo na slikanje stopala da otplati- u bizarnom paradoksu- studentski dug?
Prostitucija ili monetizacija?
Jesam li ja Nate Jacobs? Jesam li konzervativna, boomerica u glavi, poput mog supruga koji je nakon odgledane samo dvije epizode ove nekad tako dobre serije pitao- zašto jednostavno nisu snimili pornić? Oduzimam li pravo svake žene da radi što god želi, sa svojim tijelom i svojom dušom, makar samo i u mislima, pitajući se to tako majčinsko pitanje: kako se vi osjećate kad se slikate gole? Nate Jacobs je umjesto mene učinio to na muški način (kad može, piše ga Sam Levinson): – Tko si ti, prostitutka? Je li to generacijski jaz, taj posljednji, ključni- ono što je boomerima prostitutka, generaciji Z su- kreatorice hot sadržaja?
Pravo na izbor
Naravno da postoje razlike. Naravno i da volim Juliju Roberts u Zgodnoj ženi, i želim joj dugačak i prekrasan život s Richardom Gereom. Naravno da bi dopustila njihovoj imaginarnoj djeci da se druži s mojom. Naravno da ne osuđujem ni jednu ženu koja se bavila prostitucijom a sada je, primjerice, profesorica ili autorica. Volim i seksualne radnice iz Kolumbije koje sam prije nekoliko godina gledala u sjajnoj predstavi o njohoim životima na Queer Festivalu. (U Kolumbiji je prostitucija legalizirana, što sigurno pruža neku sigurnost tim ženama. Barem zdravstveno osiguranje. No njihove priče, baš sve, govorile su o traumi, koliko god duhovite bile). Volim, kao svaka urednica lifestyle časopisa, vidjeti sjajnu umjetničku fotografiju golih ženskih i muških tijela. Obožavam i modne fotke, mislim da je Instagram licemjeran po pitanju ženskih bradavica. Nisam stisnuta, ne smeta me vidjeti tange ispod nečije haljine. Naked dress trend mi je ne samo top topova, nego i osobna motivacija: natjerao me da vježbam redovitije, da počnem trčati. Ženska tijela su mi oduvijek prelijepa, inspiracija. Mislim da se žena ima pravo odjenuti kako god poželi (to ukljućuje i vrlo kratke hlačice i odbacivanje najlonki boje kože u kraljevskoj obitelji). Ali mislim li da žena poput Cassie, koja doduše besposleno sjedi kod kuće trateći mladost organizacijom vjenčanja uz bazen, treba zarađivati za cvijeće (koliko god skupo bilo) uzbuđujući muškarce svojim grudima? Ne. Bih li to željela za svoju kćer? Hell, no. Zašto? Jer Anora nije film o cool djevojci koja jednostavno ne može ništa drugo nego spavati s muškarcima za novce- Anora je film o posttranzicijskim i kapitalističkim užasima koji uvijek ali uvijek i na svakom kontinentu uključuju prostituciju, onu protuzakonitu i nekontroliranu, opasnu i abuzivnu za žene, Anora je film o izgubljenoj nevinosti, a da se pritom tu uopće ne misli na himen, već na nemoć svijeta da da šansu mladoj ženi iz niže klase, pa ju ona uzima na jedini način koji joj je na stolu. A za žene je uvijek sigurno jedna stvar na stolu- zadovoljenje muške požude.
Moćne žene
No mnoge mlade (i ne toliko mlade) žene to čine ovih dana, i o tome se snimaju serije, jer se, čini se, normalizira da „preuzimaju narativ nad svojom seksualnošću“. Prihvaćam i upozoravam: margina, na kojoj je seks work uvijek bio, opasno je mjesto, mračno, pod okriljem noći. Jer postoji u ljudima granica koja se prelazi samo tajno, u mraku, u zaključanim sobama, da, zbog nesretnih brakova ili samoće, ali i u prljavim automobilima, usput, nasilno, nepošteno, bez dogovora i privole. Postoji u ženama fina granica između vlastite slobode i autodestrukcije, i svaka od nas tijekom života često hoda po njoj, no pronaći tu ravnotežu priča je o pronalasku prave sebe, slobode i uspjehya, i dovoljno je teška i bez seksualnog rada: i pitam se shvaća li Sam Levinson, pa onda i Only Fans kultura, da ravnodušnost kojom Euforija prikazuje rad u bordelu, i snimanje za Only Fans („Pa to isto postam na Instagramu“, reći će, u namjeri da kritizira općenito kulturu društvenih mreža, Cassie u svoju obranu, zagovarajući puno unosniji Only Fans), i ponos koji žene osjećaju kad krenu zarađivati tisuće eura/dolara za camming ili fotkanje (stopala, guzice, glumljenje seksa kao što se prikazuje u drugoj sezoni Beefa) potencijalno novi udarac patrijarhata, koji uvjerava sve žene svijeta da su moćne jer imaju dovoljno novaca za skupe stvari.
Želimo da autorice pišu o seksu
Prava moć je, dakako, i ekonomska, ali i politička i statusna (a taj dio teško možete dobiti s megatajnom platformom). A i s moći je uvijek zeznuto: ona udara na percepciju i zdravlje, a ja bih, da se vratim na mladu Cassie, na kreatorice porno/seksi/eksplicitnog sadržaja, na našu djecu, na generaciju alfa koja tek dolazi, uvijek izabrala da mi je dijete zdravo. Pa kad se prikazuje, sve više, taj dio ženskog identiteta, pitam se zašto to autori sadržaja čine tako matter- of- factly, nema veze, jedna mrtva kurva u kadru, ad ruga glamurizirana kreatorica u drugom, kao da nemaju veze jedna s drugom. Znam da slično čini mnoga danas popularna glazba, pa da, priznajem, Cassie, i posve uobičajene, svakodnevne platforme. Ali postoje granice i razlike. Možda će se jače vidjeti kad se ženske plaće povećaju, žensko vlasništvo krene poticati, obrazovanje djevojčica postane dostupnije, i svakako- kad žene počnu pisati priče o seksualnom radu.
