Priznajem: volim ići na vjenčanja!
Tek smo došli s jednog vjenčanja (Split), a već sam ovaj tjedan primila, osobno, onako po starinski, u ruke, pozivnicu za drugo (Imotski). Predivna, masna, duboko zelena omotnica, sa personaliziranim pečatom S & N sada stoji na stolu moje kćeri koja je također pozvana i koja, čini se, dijeli moj gen neopisivog uzbuđenja i veselja za- druge ljude koji se žene. Nije to popularan stav, češće se među intelektualnim i stilskim snobovima sreću oni koji preziru svadbe. Nikad nisam shvaćala taj POV. Što može biti loše u zabavi tijekom koje se slavi nečija ljubav?
Odgoj i tradicija
Moj otac bi rekao: sve na svijetu. Odgojio me stari roker, čovjek koji je bio poznat po tome da će izmisliti svaku moguću (a i nemoguću) ispriku da propusti nečije vjenčanje. (A i sprovod. A i putovanja, pa i dogovorena). Jednom sam prilikom povlačila debele veze u avioindustriji jer je dan prije odlučio da ipak ne ide u Njemačku i mrtav hladan mi dao zadatak da umjesto njega „ode njegov kolega“, nesvjestan da avionska karta nije kao karta za koncert i da se ne može samo tako netko ukrcati umjesto tebe. Na njegovom ispraćaju naš obiteljski prijatelj čitao je govor koji sam sama napisala, u kojem je, među ostalim, stajala i najveća istina; da on sam da ga se pitalo, ne bi došao na isti. Kad sam se ja udavala, sigurna sam da je bio najsretniji na svijetu. Ipak, pitao me zašto radim svadbu. Za urbane frajere te generacije (rođen je 1953.) velika svadba je bila i ostala znak seljakluka. Za mene pak- oh yes, please. Let’s do it.
Zašto volim vjenčanja?
Možda je tajna naravno baš u tome što sam, odgojena na taj asketski način koji pretpostavlja da je svako masovno okupljanje na kojem ljudi piju neukus, željna narodske zabave. Ali s obzirom da imam 45 i priličan broj vjenčanja koje sam pohodila ispod pojasa (jedno i američko, u Teksasu, zajedno s rehearsal večerom u Vera Wang haljinama i rodeom negdje između), više bih rekla da je to trajna karakterna osobina. Uživam u svakom dijelu tog rituala: biram čestitke mjesecima unaprijed, pišem dugačke (i potencijalno smaračke) posvete, u kojima najčešće piše, spoiler alert, „neka stvarno bude vječno“, minuciozno slažem ouftite u glavi pokušavajući istovremeno otkriti koji bi dress code bio tog nekog specifičnog vjenčanja kad bi ga ono imalo (Iako, mislim da bismo to trebali uvesti! Svima bi nam bilo lakše!), i kako on korespondira sa mojim osobnim stilom (ili onim kako sebe vidim u tom trenutku). Većinom poklanjam lovu, jer mislim da je to najvažnije mladim parovima (a i onim ne tako mladim), no ipak provjerim kod kumova postoji li i nešto što doista žele, onako potajno. Obožavam čestitati i bakama, strinama, tetkama, roditeljima, posebno majkama, i mlade i mladoženje: svadbe su definitivno my thing. Ukoliko ti mladenci, naime, budu dovoljno sretni da im to bude onaj brak za zauvijek, jedini ili bar posljednji, za mene je to najvažniji tren u njihovim životima, i uvijek je o njima: zato je važno da druge žene ne nose bijelo ili nešto presvijetlo što bi se moglo zamijeniti za vjenčanicu, te nisu preraskošno ili prelijepo odjevene (Osim ako druge žene nisu Kate Moss. Njezin ulazak na vjenčanje Leah Wood zauvijek će biti najikoničniji styling gošće na vjenčanjima, koji nitko drugi ne bi smio izvesti ni ponoviti. Ne inspirirajte se!). Crno je također upitno- želite ga nositi ako je vjenčanje zamišljeno kao glam night, ali ne želite izgledati kao na sprovodu. Ono što sigurno ne želite je biti preopušteni: vjenčanja nisu mjesto za testiranje kako na vama stoji underdressed look. To je trenutak kad želite pokazati poštovanje. Ono što isto želite je nositi udobne cipele- jer morate, ali naprosto morate barem malo zaplesati. Da, čak i ako vam glazba ne odgovara. Gradska vjenčanja sve češće idu uz DJ zabavu, ali opće mjesto je i dalje cover bend, bolji ili lošiji, koji će sasvim sigurno otpjevati nešto što nije na vašem Spotifyju. Koga briga.
Cool vjenčanja
Da, postoje vjenčanja koja su tradicionalna (u Hrvatskoj to ide uz velike, vrlo generičke sale i jednaki takav meni, uz barjaktara i podvezicu, te dobra dobra stara vremena do dva ujutro, a ponekad i uz molitve prije jela, okupljanje od ranog popodneva, te gulaš u sitne sate i stajanje u redu za predaju koverti), a postoje i ona koja su originalnija. Popodnevna su posebno chic: no pazite da ponesete sunscreen i šešir. Iz vlastitog iskustva (sa vlastitog vjenčanja!), vjerujte mi: nikad ne znate koliko će varljivo biti svibanjsko i lipanjsko podnevno sunce. Ona na otocima i/ili brodovima su također poslastica: no tu se stvarno pakirajte pažljivo, praktično i racionalno. Volim i tematska: poznanica koju sam jutros srela, bride to be, kaže da je njeno cijelo na Sljemenu, zaključno sa ručkom u Puntijarki (precool, zar ne), a bila sam i na jednoj disko svadbi gdje smo svi izgledali kao da smo krenuli na Studio 54! Znam da je mnogima draže da mladenci malo riskiraju, ali često se tu upletu želje starijih generacija te poštovanje tradicije: zato je skroz ok da ste zahvalni na pozivu i na takvo vjenčanje, i da dođete, dobre volje, spremni na zabavu. Ne samo ok, već i etiketa, bonton.
Ljubav prema ljubavi
Iako je jedan od meni najdražih filmova upravo onaj imena Nakon vjenčanja, koji u sebi sadrži kultnu ironičnu scenu koju često citiram (Majka i poočim dirljivo promatraju ogroman ples 200 plus ljudi u spektakularnoj dvorani. Ona je zadivljena prizorom i izjavljuje da je prekrasno. Poočim potvrđuje njen dojam i dodaje: a zamisli kako će divno biti drugo!), ne mogu si pomoći, i dalje vjerujem u ljubav, i u trenutak u kojem neki ljudi jedan drugom žele izgovoriti nekakva obećanja. Znam da je vani džungla; znam i statistike za razvode, pa baš zato mislim da moramo podržati, barem partijanjem, dobrovoljni ulazak u bračnu zajednicu, makar bio i znak trenutnog ludila. Za mene je to znak dobrog stila. Onih koji su pozvani na vjenčanje.
Fotografije: Launchmetrics
