Znanost ne počinje uvijek u laboratoriju. Ponekad počinje u dječjoj sobi, među LEGO kockicama, u prirodi, uz enciklopedije, kartonske utvrde ili u jednostavnoj potrebi da se svijet razumije malo bolje. Prije nego što postane istraživanje, disertacija ili znanstveni rad, često je samo pitanje koje ne prestaje tražiti odgovor.
Upravo takve priče stoje iza ovogodišnjih dobitnica Nacionalnog programa L’Oréal – UNESCO “Za žene u znanosti“, četiri mlade znanstvenice koje svojim radom pokazuju da znanost nije nešto udaljeno od svakodnevnog života. Ona je prisutna u zraku koji udišemo, vodi koju želimo očuvati, tehnologiji koju koristimo, zdravlju o kojem brinemo i budućnosti koju tek trebamo oblikovati.
Mia Mesić, Nikolina Račić, Rafaela Radičić i Anđelina Šekelja Mašić dolaze iz različitih područja: od kemije, geologije i fizike do dentalne medicine. Njihovi istraživački putevi nisu isti, ali imaju zajedničku nit, a to je znatiželja koja se pretvorila u predan rad, hrabrost da postavljaju nova pitanja i želju da njihova istraživanja imaju smisao izvan akademskih okvira.
Od dječje znatiželje do istraživanja koja imaju stvaran utjecaj
Zanimljivo je koliko znanstveni putevi rijetko počinju velikim planom. Puno češće počinju nečim jednostavnijim: igrom, pitanjima, fascinacijom prirodom, ljudskim tijelom ili načinom na koji se stvari mogu rastaviti, razumjeti i ponovno složiti.
Za Miju Mesić, magistru kemije zaposlenu na Institutu Ruđer Bošković, ta je znatiželja dugo bila povezana sa slaganjem, logikom i rješavanjem problema. Kao djevojčica voljela je LEGO kockice, puzzle i memory, a s djedom matematičarom često je rješavala zadatke. Danas se bavi razvojem novih materijala koji bi u budućnosti mogli imati važnu ulogu u mikroelektroničkim uređajima i memorijskim sustavima, ali na održiviji i sigurniji način.
Njezino istraživanje usmjereno je na tanke filmove molekulskih feroelektrika temeljenih na bicikličkim aminima, s posebnim naglaskom na razvoj alternativa materijalima koji danas sadrže olovo. Iako se iza toga krije vrlo kompleksna znanost, ideja je iznimno konkretna: stvarati materijale budućnosti koji mogu podržati razvoj tehnologije, ali uz veću brigu za okoliš i sigurnost.
Kod Nikoline Račić, magistrice geologije, put prema znanosti vodio je kroz prirodu. Odrastanje na selu u Bosni, dani provedeni na otvorenom, igra s blatom, branje voća i povrća iz bakinog vrta i kasniji interes za speleologiju danas se mogu smatrati počecima njezine povezanosti s tlom, zrakom i okolišem.
Danas Nikolina radi u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, u području analize i izvještavanja podataka o kvaliteti zraka, a od 2025. godine zaposlena je i kao istraživačica u The Lisbon Councilu u Bruxellesu. U svom doktorskom istraživanju bavi se analizom onečišćujućih tvari u lebdećim česticama i tlu, uz primjenu naprednih statističkih metoda i metoda strojnog učenja. Njezin rad povezuje geologiju, okoliš, podatke i javno zdravlje te podsjeća koliko je znanost važna za razumijevanje gradova u kojima živimo.
Znanost koja se vidi u svakodnevnom životu
Koliko god znanstvena istraživanja ponekad zvučala udaljeno od svakodnevice, ona često počinju upravo iz potrebe da se riješe stvarni problemi: kako očuvati vodu, kako razvijati čišće materijale, kako poboljšati zdravlje ili kako pacijentima vratiti kvalitetu života.
Upravo je na tom tragu i rad Rafaele Radičić, doktorice znanosti iz područja fizike kondenzirane materije. Svoj doktorski rad izradila je na Institutu za fiziku u Zagrebu, gdje se bavila razvojem metode sinteze dvokomponentnih nanočestica i njihovom primjenom u fotokatalizi i polimerima. U središtu njezina istraživanja bile su nanočestice koje mogu doprinijeti učinkovitijim i okolišno prihvatljivijim rješenjima, osobito u području pročišćavanja voda i poboljšanja svojstava polimernih materijala.
Rafaelu je znanost privlačila odmalena, ali ne kroz samo jedno područje. Zanimale su je biologija, kemija, arheologija, meteorologija, pa i astrofizika. Tijekom studija pronašla je smjer koji je povezao njezinu znatiželju prema fizici, kemiji, biologiji i okolišu, a završni rad usmjerio ju je prema laboratorijskom istraživanju i temi pročišćavanja otpadnih voda. Danas iza sebe ima znanstvene radove i međunarodna iskustva, a poslijedoktorsko usavršavanje nastavlja na Institutu Jožef Stefan u Ljubljani.
S druge strane, istraživanje Anđeline Šekelje Mašić pokazuje koliko znanost može biti povezana s vrlo osobnim aspektima života: zdravljem, izgledom, boli, oporavkom i samopouzdanjem. Anđelina je doktorica dentalne medicine zaposlena u Domu zdravlja Zagreb-istok, a doktorsku disertaciju izrađuje na Zavodu za parodontologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se suvremenim mogućnostima liječenja višestrukih gingivalnih recesija, odnosno povlačenja zubnog mesa.
Njezino istraživanje ispituje učinak hijaluronske kiseline u kombinaciji s kirurškim postupkom koronalno pomaknutog režnja, ali u fokusu nisu samo klinički rezultati. Prate se i iskustva pacijenata, utjecaj oralnog zdravlja na svakodnevni život te razina boli nakon zahvata. Upravo zato njezin rad dobro pokazuje koliko suvremena medicina i dentalna medicina sve više promatraju pacijenta cjelovito, ne samo kroz terapiju, nego i kroz kvalitetu života.
Anđelinu su odmalena zanimali anatomija i ljudsko tijelo, a u stomatologiji je pronašla spoj medicine, umjetnosti, preciznosti i manualnog rada. Taj spoj i danas je ono što je najviše motivira: mogućnost da pacijentima vrati zdravlje, funkciju, samopouzdanje i osjećaj sigurnosti u vlastiti osmijeh.
Kada znatiželja dobije podršku, nastaju promjene
Priče Mije, Nikoline, Rafaele i Anđeline pokazuju da znanost nije rezervirana za samo jedan tip osobnosti ili jedan karijerni put. Ona može početi kroz igru, prirodu, knjige, profesore koji prepoznaju potencijal ili jednostavnu potrebu za stalnim učenjem. Ono što je zajedničko svim tim putevima jest ustrajnost i podrška koja dolazi u pravom trenutku.
Upravo zato Nacionalni program L’Oréal – UNESCO “Za žene u znanosti” ima važnost koja nadilazi samo priznanje. Jer budućnost ne oblikuju samo velika otkrića. Oblikuju je i pitanja postavljena iz znatiželje, sati rada, odluke da se nastavi i onda kada je teško, ali i žene koje svojim istraživanjima pokazuju da znanost može biti precizna, hrabra i važna za generacije koje dolaze.
Fotografije: Tatjana Bukvić
