U svijetu u kojem se identiteti često svode na unaprijed zadane društvene kategorije kojima ili pripadamo ili iz njih odskačemo pomiriti queer identitet i vjeru često se smatra kontradiktornim, čak nemogućim. Crkva i društvo nam često nameću ideju da ne možemo biti istodobno autentični prema sebi i posvećeni duhovnosti. Vjera za njih ima određeni set pravila koja je potrebno slijediti, a biti queer u njih ne samo da se ne uklapa, nego se smatra grešnim.
Queer osobe često se suočavaju s unutarnjim borbama u pokušaju da pomire svoju vjeru s vlastitim identitetom, ali i s dubokim osjećajem neprihvaćenosti, izolacije i porukom društva i vjerskih zajednica da je s njima nešto fundamentalno pogrešno – što ostavlja trajne posljedice na njihovo mentalno zdravlje i osjećaj pripadnosti.
Ipak, postoje oni koji ruše te barijere stvarajući prostor za dijalog i promjenu.
Greta, 34-godišnja teologinja i kulturologinja iz Rijeke, u svojem radu kritički propituje religijske doktrine kroz prizmu queer i feminističke teologije. Autorica je Bloga neposlušne teologinje, mjesta gdje dijeli svoja promišljanja o preplitanju religije, roda, seksualnosti i društva. S druge strane, Lucija, 25-godišnja studentica politologije iz Zagreba, svoj aktivizam usmjerava na područje LGBTIQ prava, pri čemu inspiraciju pronalazi u vlastitoj duhovnosti i agnosticizmu.
Obje naglašavaju važnost pomirenja queer identiteta i vjere kao dijelova složenog identiteta, odbacujući ideju da se između njih mora birati.
Queer vjernice – Moja priča s teologijom započela je kao slučajnost
Greta svoju ljubav prema teologiji nije otkrila odmah, nego ju je taj put zatekao sasvim neočekivano. Iako isprva nije bila zadovoljna izborom fakulteta, pogotovo zato što tijekom osnovne i srednje škole nije išla na vjeronauk, na studiju je doživjela transformaciju. Posvetila se istraživanju i učenju, unutarnjem radu na duhovnosti i strastvenoj borbi za pravdu. Sve to dovelo ju je do njezina aktivističkog puta, a upravo kontrast između njezina queer identiteta i teologije postao je njezin izvor snage. „Želja za razumijevanjem vjere i duhovnosti, njezine povijesti i potencijala za oslobođenje utišanih glasova motivirala me da počnem istraživati feminističku i queer teologiju. Kao queer žena, zavoljela sam hibridnost svoje teologije – i svoje duhovnosti – jer na margini, negdje između dva svijeta, imam privilegij njegovati i razvijati neki svoj autentičan pogled na društvo, religiju, oslobođenje i duhovni razvoj“, objašnjava.
Pronašla sam snagu u bijesu
Lucija, koja se ne deklarira kao vjernica nego kao duhovna osoba i agnostik, snagu je pronašla u osjećaju koji joj je dugo bio uskraćivan. „Pronašla sam snagu u onome što mi je uvijek bilo zabranjeno – bijesu. U crkvenim krugovima bijes je gotovo bez iznimke rezerviran za Sveto Trojstvo i njegove ‘profesionalne’ predstavnike. Kao žene, od crkve često slušamo o tome da moramo biti poslušne, ponizne, odane Bogu, a feminizam i sve što dolazi s njim je demonizirano. Predugo sam živjela u strahu od same sebe, od toga da ne smijem biti ja i da na to nemam pravo. Često se šalim pa koristim biblijski pojam ‘svetog bijesa’ i govorim da mi je upravo on omogućio pravo spasenje – ono koje sam našla u prihvaćanju sebe“, kaže.
Naša ljubav je svetost
Greta je u braku sa svojom suprugom Sanjom, a obred u Evangeličkoj crkvi u Rijeci bio je poseban trenutak zajedništva koji je uključivao njihove obitelji i izabranu obitelj. „Blagoslov koji smo primile bio je iskaz prijateljstva naše prekrasne pastorice Melanije Ivančević. Bilo nam je važno da obred bude dinamičan pa sam se odlučila i sama uključiti u obred – s prijateljicama sam pjevala ‘Kadosh’, što znači svet. To je hebrejska pjesma gdje se navodi više božanskih imena, a pjevale smo i ‘Tiho noći’, što je uspavanka koju mi je pokojna baka pjevala prije spavanja. Moja prijateljica je otpjevala i ‘Pjesmu nad pjesmama’, po uzoru na obradu Tereze Kesovije jer je to Sanjina najdraža pjevačica“, opisuje Greta.
Njezina supruga Sanja na svojoj je haljini imala ispisane dijelove biblijske „Pjesme nad pjesmama“ koju je dizajnirala Andrea Anić. Poseban trenutak vjenčanja bio je kada su se u obred uključile i njihove mame koje su palile svaka svoju svijeću. „Nakon toga smo Sanja i ja s njima zapalile novu, koja je predstavila ujedinjenje naših obitelji. Pastorica je održala propovijed, mi smo čitale zavjete. Stvarno je bilo lijepo i puno nam je značilo obilježavanje našeg dana crkvenim obredom, u zajednici. Ne bih bila mirna da smo imale samo civilno vjenčanje“, kaže Greta.
Upravo je slika jednog lezbijskog vjenčanja za Luciju označila prekretnicu u prestanku traganja za odobrenjem drugih te početak života u autentičnosti. „Trenutak u kojem sam vidjela sliku, tihi glasić u meni je, prije onog internaliziranog, osuđujućeg, rekao: ‘Ja ovo želim’ i suze su potekle same od sebe. Ta je slika za mene značila slobodu, ono što mi se ne dopušta, a ono za čime čeznem. Tada sam odlučila krenuti na put prihvaćanja i istraživanja sebe kao queer osobe, bez potrebe da odbacujem svoju duhovnost jer mi je upravo ona pomogla da se prihvatim. Duboko vjerujem da Bog, tko god on/ona/ono bio/la, prihvaća baš svako stvorenje, u svim svojim bojama. I da je upravo to ljubav s velikim LJ, a ne glasovi mržnje i neprihvaćanja, upakirani u uvjetovanu ljubav“, kaže.
Vjera kao prostor ljubavi, a ne osude
Obje ističu da vjera i queer identitet ne moraju biti u sukobu, nego da se zapravo nadopunjuju kada ih se promatra kroz prizmu ljubavi i pravde. Greta kaže da neka od najdubljih duhovnih iskustava proizlaze upravo iz margine – ondje gdje se identiteti preklapaju i izazivaju društvene norme.
Njezina uloga teologinje neraskidivo je zato povezana s duhovnim rastom i prihvaćanjem da je vjera proces. „Ona nije u kamenu urezana apsolutna istina, nego stvarno, življeno iskustvo osobnog razvoja. Teologija mi omogućuje da dublje istražujem i razumijem prepletanje religijskog utjecaja i društva, duhovnosti i kulture“, objašnjava. Greta na svom blogu provodi malo istraživanje pod nazivom „Sve nijanse duhovnosti“ koje se fokusira na doživljaj duhovnosti kroz pet osjetila – miris, sluh, vid, opip i okus, uz prikupljanje osobnih priča, sjećanja i doživljaja. Time istražuje osobne duhovne priče pripadnika različitih društvenih skupina te vjerskih i drugih identiteta, izvan određene religijske pripadnosti. „U tom ispitivanju o osjetilnosti duhovnosti preispitujem načine na koje duhovnost biva upisana u naš osjetilni sustav – koje mirise, okuse, zvukove, teksture i prizore vežemo uz duhovno iskustvo? Kako miris voljene osobe, drva ili tamjana, zvukovi ljudskih glasova ili sakralne glazbe, dodir lančića s križićem i drugo oblikuju naša duhovna iskustva? Kada je spustimo na razinu osjetila, na samo iskustvo postojanja na ovom svijetu u ovom trenutku, vidimo koliko je inkluzivna, bez obzira na identitet(e) osobe!“
„Mislim da nismo na ovom svijetu da slijepo pratimo religijske dogme i živimo život za nekog drugog, neki duhovni autoritet. Tu smo da pronađemo svrhu u samima sebi, da pronađemo zagrljaj u sebi i u tome mi moja duhovnost pomaže. A onda taj zagrljaj mogu i želim podijeliti s drugima oko sebe“, govori Lucija.
Između prihvaćanja i otpora
Greta i Lucija svjedoče o svakodnevnim izazovima, ali i malim pobjedama. „Suprotno uvriježenom stavu, postavljanje pitanja, istraživanje i kritičko mišljenje nikada ne bi smjeli biti prijetnja vjeri, nego njezina pokretačka snaga“, ističe Greta.
Dodaje i kako je religijsko poistovjećivanje queer identiteta s grijehom duboko ukorijenjeno u nerazumijevanju i strahu od raznolikosti. „Takva poruka ne odražava bit vjere koja poziva na ljubav, prihvaćanje i solidarnost. Nitko se ne treba mijenjati da bi bio dostojan ljubavi“, kaže.
Lucija, s druge strane, ističe da je važno govoriti o težini bivanja u svijetu u kojem nemaš mjesto pripadanja. „Ništa od ovoga nije lako, osobito kad je prisutna kolizija identiteta, queer i duhovnog, kad nema mjesta da budeš sve to u jednom. Ponosna sam što sam svojevrstan most između ta dva identiteta i trudim se to i ostati. Trudim se pokazati da je najvažnije biti svoj i da nikad, ali nikad neće biti opravdano žrtvovati bilo koji dio svog identiteta da bi nas društvo prihvatilo. Trudim se pokazati i realnost svega toga, iako imam mnogo teških trenutaka, razdoblja kada se osjećam izolirano, neshvaćeno i odbačeno. Ali upravo zbog toga me najviše ponosnom čini moja žilavost“, objašnjava Lucija.
Aktivistički otpor nužno je pružati, objašnjava Greta, i zbog porasta fundamentalizma s jedne strane i ideologije tolerancije s druge. „Molitelji na trgovima ozbiljna su prijetnja demokraciji i karikatura autentične ljudske duhovnosti. S druge strane, neki ozbiljno misle da se treba tolerirati i uvažavati čak i one koji misle da je slaganje s tvojim postojanjem stvar osobnog stava! Kako? Lakrdija je reći ‘moj je stav da djeca ne postoje’, baš kao što govore da ‘trans osobe ne postoje’ ili da su gay ljudi ‘izmišljotina novog doba’. Suludo. Puno takvih štetnih stavova okamenila je upravo religija koja je stoljećima sudjelovala u tlačenju žena i queer osoba nastojeći nas uklopiti u svoje usko viđenje svijeta, ljudskih odnosa i ljubavi“, objašnjava.
Religija kao alat za društvenu promjenu
Obje se slažu da religija ima potencijal postati alat za inkluziju, ali da se taj potencijal često guši institucionalnim rigidnostima. Greta smatra da crkvene zajednice mogu učiniti mnogo više za queer osobe. „Religija mora prepoznati da je njezina snaga u prilagodljivosti i odgovoru na potrebe zajednica. Crkvene zajednice mogu se prilagoditi queer osobama stvaranjem inkluzivnih liturgija, prepoznavanjem raznolikih oblika obitelji i poticanjem otvorenog dijaloga.“ Međutim, upozorava i na granice tolerancije: „Ako zajednica vrši nasilje prema vjernicima koji su drugačiji, u redu je otići i napustiti toksične odnose.“
Lucija naglašava važnost uzimanja vlastite moći u svoje ruke. „Za mene to znači biti nepokolebljivo ja, dati doprinos svojoj zajednici kojoj pripadam kao duhovna osoba i kao lezbijka. To je jedan iznimno osnažujući moment koji mi daje snagu da kritiziram nametnuti crkveni narativ koji me kao ženu pokušava redefinirati i misli da na to ima pravo. Nema. I mislim da neću prestati s prozivanjem takvih diskriminatornih praksi. Svaka osoba, a osobito svaka žena, ima pravo na svoje tijelo, na svoje samoodređenje. Svaka queer osoba ima pravo biti upravo ono što jest – beskompromisno ona. Svi mi imamo pravo na istraživanje vlastitog identiteta, na prihvaćanje i na ljubav“, zaključuje Lucija.
Borba za inkluziju u vjeri
Njihova borba nije samo osobna – ona je univerzalna poruka svima koji se osjećaju razapetima između različitih očekivanja i vlastite autentičnosti. Njihova svjedočanstva podsjećaju da se snaga ne nalazi u slijepom prihvaćanju normi, nego u postavljanju pitanja, u borbi za pravdu i u izgradnji prostora gdje svi mogu biti ono što jesu, u svojoj punoj kompleksnosti.
