Ovo danas nikad ne bi prošlo, česta je pomisao dok gledate dokumentarni film „Bang My Box“ o kultnoj njujorškoj aktivistkinji i voditeljici Robin Byrd. U heklanom bikiniju, nasmiješena od uha do uha intervjuira polugole porno zvijezde i priča s gledateljima uživo o sigurnom seksu, najnovijem svingerskom klubu ili promovira svoju hot liniju za gej muškarce i za transrodnu zajednicu. Byrd je bila jedna od pionirki sex positive pokreta koji je tijekom 70-ih doveo pornografiju u mainstream i omogućio otvoren razgovor o seksu na javnoj televiziji, kao i slobodu uživanja u seksu za sve, uključujući žene.
Ništa iz posljednje rečenice danas naprosto nije moguće. Normalizacija ili preciznije glamurizacija konzervatizma, kojom je i sama Byrd šokirana, dovela je do toga da je trad wife pokret dio mainstreama i da se ozbiljno priča o kriminalizaciji pobačaja u javnom prostoru.
Robin Byrd tijekom 70-ih glumila je u nekoliko pornografskih filmova, između ostalih i u kultnom „Debbie Does Dallas“, a zatim je bila voditeljica TV emisije na njujorškoj javnoj kabelskoj televiziji. Kad je producent odustao od snimanja svoje emisije „Hot Legs“ koju je ona vodila, Robin je odlučila nastaviti i nazvati show po sebi. Bila je usput i producentica, redateljica i scenaristica, a nerijetko je uzimala i kameru u svoje ruke. Show je promovirao sex positive i sex curious stav.
Byrd je sa svojim gostima – mahom s njujorške underground scene, od porno glumica i glumaca, egzotičnih plesačica i plesača, drag kraljica i up-and-coming erotskih modela – pričala o svinganju, industriji, događajima u New Yorku, novim klubovima. O čemu god je pričala, imala je otvoren stav, bila zaigrana i iskreno zainteresirana i znatiželjna. Na kraju svake emisije cijela bi ekipa plesala i pjevala pjesmu „Bang My Box“, po čemu je film dobio naziv. Kao otvorena biseksualka, Robin je i sama istraživala scenu i zapravo živjela “seks i grad” u New Yorku.
Važnost sigurnog seksa
Njezina je emisija bila pionirska na više razina; bila je prva žena koja je radila seks positive sadržaj, emisija je išla uživo i bila jedna od rijetkih tada u koju su se gledatelji mogli uključiti preko telefonskog poziva i razgovarati s gostima u studiju. Golotinja je bila ok ako je prikazana nakon 22 sata.
U produkciji Sarah Jessice Parker, film prati Byrd kroz njezinu karijeru tijekom 70-ih, 80-ih i 90-ih godina, i danas, dok se brine za supruga koji se bori s demencijom i dok radi na arhiviranju bogate riznice materijala za buduće generacije. A te bi generacije definitivno imale što naučiti iz njezinog života.
Jer kako to već ide, od zabavne i lagane emisije o seksu i svim životnim užicima, „The Robin Byrd Show“ uskoro je postao institucija, i to jedna od rijetkih i prvih koja je pričala o epidemiji AIDS-a koja je zahvatila gej scenu tijekom 80-ih godina. Byrd je, prema vlastitim riječima, shvatila da mnogi njezini prijatelji umiru od tada još nove i tajanstvene bolesti, a nitko od stvarnih institucija ne želi napraviti ništa po pitanju prevencije i edukacije. Tako je svaki tjedan imala segment o sigurnom seksu u emisiji, gdje je govorila o važnosti korištenja prezervativa, demonstrirala korištenje zaštite i pozivala sve da ozbiljno shvate važnost sigurnosti tijekom seksualnih avantura. Bez trunke osuđivanja, samo uz brigu za zajednicu. Svjedočanstva onih koji su je gledali uživo na njujorškoj kabelskoj TV govore o tome koliku je važnost imala ta underground emisija i ta nasmijana žena u heklanom bikiniju za gej zajednicu u njihovim najtežim trenucima.
Briga za zajednicu, ali iskrena
Robin Byrd stvorila je prisan odnos sa svojim gledateljima, između ostalog zato što je na početku emisije uvijek istaknula: “Vrijeme je da se zavalite i uživate sa svojim voljenima. A ako nemate nikoga, niste sami – uvijek imate mene.”
Utjecaj koji je imala, naravno, postao je prevelik i nije odgovarao konzervativcima na čelu s Ronaldom Reaganom, koji su pokrenuli cenzuru kako bi maknuli „nepristojan“ sadržaj iz javnih medija. Sve što ima imalo veze sa seksom, ne daj bože sa ženskom perspektivom i ženskim pogledom na seks, a da ne spominjemo gej zajednicu – sve to je išlo van, pod dobro poznatom izlikom „zaštite našu djecu“ (zvuči poznato?). Robin se borila, prosvjedovala za pravo slobode govora i izražavanja i na kraju pobijedila. Zato je za sebe rekla da je postala „slučajna aktivistkinja“, no znamo da takve slučajnosti ne postoje. Ona je jednostavno bila osoba koja nije kalkulirala, nego se borila za svoje i vrijednosti svoje zajednice, ili samo za njihovo pravo postojanja i vidljivosti u javnom prostoru.
Priča o Robin Byrd masterclass je autentičnosti, tog omraženog pojma čije se značenje izgubilo u silnim AI generated tekstovima i videima u službi kapitalizma, koji nam prodaje rješenja za nesigurnosti koje je upravo taj isti sustav proizveo.
Iskrena briga za zajednicu, življenje vrijednosti o kojima govorite, beskompromisno zalaganje za prava svih članova društva – tako je živjela i živi Robin Byrd, što god mi mislili o tome.
Fotografija: Profimedia
