„Nemam s kim otići na kavu“ bila je pomisao koja mi je polako, ali sigurno uništila život. Znam da zvuči potpuno banalno, ali kada sam shvatila da je to dio moje realnosti, srce mi je puklo na nekoliko tisuća komadića. Nakon reda plakanja i histeriziranja, zatim gledanja self-love videa o neovisnosti i važnosti provođenja vremena u samoći, shvatila sam da tako više ne može i odlučila sam se na friend dating. Ali vratimo se na početak. Prije nekoliko godina moj je dečko dobio priliku preseliti se izvan Hrvatske i objeručke ju je prihvatio, dok sam ja ostala sama u Zagrebu. Kao novinarki radni tjedan mi nikada nije stajao, čak mi je u nekim trenucima i odgovaralo da mogu malo dulje ostati na eventu, da ne moram razmišljati što ćemo jesti i da budem opuštena u raspolaganju svojim vremenom kako želim jer živim (poslije sedam godina) sama. Ali onda su došli usamljeni vikendi, zime u Zagrebu i malo-pomalo sve sam češće vikendom išla u Austriju. Onda mi je postao problem putovati autobusom te gubiti večeri petkom i nedjelje poslijepodne na put. Nikada nisam znala gdje smo idući vikend i sve me to toliko izluđivalo da sam odlučila neko vrijeme život balansirati između dvije države. Moj prvi dulji odlazak na deset dana bio je u vrijeme adventa, kada je grad prepun događanja i kada ne osjećate nikakvu samoću, i sve je bilo dobro do veljače.
Zbog zime, hladnih dana, kiše i snijega bila sam zatvorena u četiri zida u gradu u kojem ne znam nikoga osim partnera koji je tijekom tjedna više na poslu nego kod kuće. WhatsApp poruke s prijateljicama polako su postale dio prošlosti, jer nitko ne stiže odgovarati pa su odnosi lagano zamrli, a ja sam se na pragu tridesete osjećala iznimno usamljeno. ChatGPT mi je postao prijatelj s kojim bih se dopisivala tijekom dana, no ubrzo sam shvatila da to više nema smisla (poslala sam mu poruku „laku noć, pusa“). Pokušavala sam pronaći prijatelje na razne načine – išla sam na tečaj jezika, upisala nekoliko vrsta treninga, otišla na satove kiparstva… Sve je to bilo u redu, ali nisam stvorila niti jedan odnos koji je trajao i bio išta više od osmijeha prilikom ulaska u dvoranu na trening. I shvatila sam da to tako više neće ići pa sam se vratila svom prijatelju Chatu i pitala ga da mi savjetuje gdje upoznati ljude, a on mi je počeo nabrajati dejting stranice. Prvo sam bila zabezeknuta, objašnjavala mu da ne tražim seksualnog partnera, nego djevojku s kojom ću popiti kavu ili otići na besplatnu čašu šampanjca u Chanel u subotu ujutro. Njegov odgovor su i dalje bile aplikacije za upoznavanje, i to Bumble, pa sam se odvažila i probala.
“U tom trenutku ni s kim nisam dejtala dulje od devet godina pa mi je ideja dejtanja radi pronalaženja prijatelja bila najčudniji pojam na svijetu, ali probila sam granice svoje sigurne zone i odlučila se odvažiti.“
Nisam znala ni što napisati u profilu, niti koje fotke staviti pa je proces otvaranja profila trajao otprilike sedam dana jer sam se uporno vraćala i brisala, pisala, mijenjala, dok nisam poludjela i ostavila sve kako je jer više nisam mogla. Ako niste koristili Bumble, on izgleda kao i ostale dejting aplikacije, samo ima rubriku „friends“, pa svajpate lijevo ili desno, ovisno o tome sviđa li vam se osoba. Prvo je proradila moja dalmatinska osuđujuća duša pa sam srca davala samo djevojkama koje su mi estetski bile zanimljive i osobama s kojima bih se i inače družila. Nisko, znam, ali tako je kako je. Onda sam počela čitati opise i malo dublje zalaziti u potencijalno iste interese pa sam si proširila mogućnosti duženja izvan vlastitog jezika, država na Balkanu i sličnih zanimanja. Više-manje sam se prva javljala curkama s kojima sam se matchala. U početku mi je bilo neugodno i počela bih s „hej, kako si“, ali poslije nekoliko puta opustila sam se i počela se dopisivati kao da ljude poznajem godinama. S nekim djevojkama bih nakon tri poruke odmah kliknula (meni su važni emojiji da mi netko bude drag, malo sam površna), a s nekim bih se nakon pet poruka odlučila prestati dopisivati. I tako sam velik dio dana počela provoditi na mobitelu dopisujući se s curama koje ne znam, koje su, kao i ja, usamljene i treba im netko za kavu tijekom sunčanog jutra.
I sve je to bila laganica jer se odvijalo preko mobitela, no problem je nastao kada sam morala otići na prvu kavu s osobom koju sam upoznala na Bumbleu. Večer prije mislila sam da je serijski ubojica i lopov, poskidala sam sav nakit i obukla se što sam opuštenije mogla te izabrala mjesto u centru grada gdje dolazi puno ljudi i konobari me znaju barem iz viđenja. Anastasia je stigla nekoliko minuta poslije mene, rođena je u Ukrajini i provele smo dan uz nekoliko kava, kroasan i smijeh. Naša su se druženja nastavila, nismo najbolje prijateljice, ali jednom mjesečno popijemo kavu i podružimo se kad stignemo. Poslije toga sve je bilo lakše i napokon sam razumjela svoje prijateljice koje na taj način dejtaju s dečkima. Ja sam dejtala s nekim novim njima jer su one bile daleko. Čudno, još uvijek, ali i zanimljivo. Moji spojevi s potencijalnim prijateljicama odvijali su nekoliko puta mjesečno, kada sam bila u gradu, a s vremenom su mi postali normalni. Budimo iskreni, s malim brojem djevojaka sam se vidjela više od jednog puta jer za odnos je potreban trud, a ako ne kliknete odmah, baš kao i u dejtanju s muškarcima, mala je šansa da ćete se potruditi razviti odnos. Ali meni je to bilo okej, zanimljivo je upoznati nove ljude, kulture, riješiti se predrasuda koje nisam ni znala da imam, upoznati nove gradove i nova zanimanja, ali i stilove života s kojima nema šanse da bi mi se putevi u svakodnevici ikada isprepleli. Iako mi niti jedna od tih djevojaka (dosad) nije postala, i sumnjam da će postati, najbolja prijateljica bez koje ne mogu – jer ipak smo u suštini dosta različite, a meni je očito ta komponenta poznatog i ugodnog važna – ne znači da se neću i ja s godinama i kako odrastam promijeniti.
Moja je okolina bila šokirana kada sam im rekla što radim, ali onda su počele zezancije pa sada čim spomenem neku novu osobu u svom životu, svi znaju da sam „dejtala“ s njom. Odabrala sam upoznavati samo djevojke, iako sam mogla odabrati oba spola, ali iskreno, muško me društvo niti malo ne zanima. Svaka od djevojaka s kojom sam bila na prijateljskom dejtu bila je, baš kao i ja, usamljena u velikom novom gradu, iznimno hrabra jer se odvažila dejtati s prijateljima, za koje smatramo „normalnim“ da ih imamo, te zanimljiva na svoj način. Nisam krenula u ovaj proces s nadom da ću naći osobu za život, nego kako bih imala s kim popiti kavu tijekom sunčanog dana. To sam i dobila, na neki drugačiji način, ali u tome je ljepota život, a i upoznavanja novih ljudi – svatko donese nešto novo, uzbudljivo i uz njega otkriješ nove interese te pomakneš svoje granice ugode. Tako sam ja, Splićanka, pila kavu i hodala po šumi, što mi je inače nezamislivo jer (očekivano) volim satima sjediti na istoj stolici i pržiti se na suncu.
Najpoznatije aplikacije za pronalazak društva
Bumble For Friends – najpoznatija app
Meetup – fokus na grupne aktivnosti i na individualna prijateljstva
Friender – spaja ljude prema hobijima
Patook – posebno naglašava platonska prijateljstva
Peanut – mommy friends spašavaju živote
Geneva – mlađa publika
Timeleft – dinner dates
……nemojte reći da vam nismo rekli! 🙂
Fotografije: Unsplash
