Na prvi pogled Dunja Ivana Ballon i Ivana Delalić funkcioniraju po zakonima čiste fizike: to vam je ona priča o privlačenju suprotnosti koje se međusobno ne potiru, nego stvaraju savršenu rezonanciju. S jedne strane stoji Dunja – s diplomom iz filozofije, žena koja upravlja Danima komunikacija s utkanom preciznošću švicarskog sata i strpljenjem terapeutkinje koja naplaćuje sto eura po satu. S druge strane je Ivana – s genetikom Dalmatinske zagore, kći bivšeg upravitelja zatvora koja na najčišćem zagrebačkom kajkavskom vodi sudske bitke, diže 70 kilograma na benču, a u slobodno vrijeme se opušta uz dokumentarce o Drugome svjetskom ratu.
“Njihovo prijateljstvo nije započelo holivudskim klikom. Naprotiv, trajalo je pet godina hladnog, profesionalnog “plesa” u inboxu. Više od pola desetljeća razmjenjivale su isključivo poslovne mailove, savršeno zadovoljne svojim postojećim životima i krugovima prijatelja. “
No ljudska bliskost ima neobičan običaj da se ušulja kroz pukotine prenatrpanih rasporeda. Na Hura partijima i koktelima na Danima komunikacija poslovni su partneri polako počeli dobivati obrise živih ljudi. Kada su konačno prešle nevidljivu granicu, proces je bio, kako kažu – nepovratan.
U svijetu koji pati od površnosti njih su dvije izgradile rijedak luksuz: zonu apsolutne iskrenosti i bezuvjetnog navijanja. Dunja u Ivanin život donosi mekoću, niz beskrajnih pitanja i empatiju koja može opravdati i najcrnje ljudske epizode. Ivana Dunji uzvraća fascinantnom mentalnom snagom, stabilnošću koja u kaosu djeluje poput sidra i brutalnim reality checkom kada je to potrebno. One su ona rijetka vrsta prijateljica pred kojima ne moraš biti ni pametniji, ni bolji, ni jači nego što jesi.
Hodajući show program
Njihova zajednička putovanja najbolje ocrtavaju tu specifičnu dinamiku. Obje su zaljubljenice u povijesne walking ture, no svaka toj aktivnosti pristupa iz sasvim različitog kuta. Ivana uvijek stoji u prvom redu, fokusirana na svaku riječ vodiča, spremna uočiti i najmanju povijesnu netočnost i trijumfalno je ispravi. Dunja za to vrijeme, kao svaka odgovorna direktorica, stoji u zadnjem redu, odgovara na hitne poslovne mailove, kontrolira te aktivno sluša sva predavanja.
Takva kombinacija različitih pristupa zajedničkim aktivnostima, koja bi za prosječne suputnike završila napornom svađom, kod njih eskalira u nepovezani, glasni smijeh. Kada se te dvije energije sudare na ulicama Atene ili u mjestima na jadranskoj obali, prolaznici često ostanu zatečeni glasnoćom i intenzitetom njihove rasprave, da bi sekundu kasnije shvatili kako gledaju čistu, nepatvorenu zabavu. Kod njih ne postoji fraza “iza zatvorenih vrata“. One su jednako glasne, izravne i brutalno iskrene i pred stotinama kolega i u potpunoj privatnosti.
U poslu su, s druge strane, kompatibilne. Dunja postavlja ciljeve i zadatke, Ivana ih pravno uobličuje. Iako obje posjeduju suludu tvrdoglavost zbog koje se ponekad šale da viču jedna na drugu dok jedna ne kapitulira, u stvarnosti poštuju stručnost one druge. Nema mjesta za povrijeđene sujete – uloge su jasno podijeljene, a prostor za improvizaciju sveden na minimum.
Prešutni kodovi i prešućeni stihovi
S godinama su razvile sposobnost “sigurnog pretpostavljanja“ i komunikacije bez ijedne izgovorene riječi. To se najbolje pokazalo u trenutku kada je Dunja nedavno ostala bez glasa. Ivana je, s neskrivenim užitkom, preuzela ulogu njezine komunikatorice. Kada joj je uobičajeno prenošenje poruka dosadilo, počela je u Dunjine odgovore ubacivati vlastite, nefiltrirane misli znajući da joj prijateljica u tom trenutku ne može verbalno uzvratiti. Ostatak dana provele su vodeći intenzivne, nijeme razgovore isključivo pogledima – toliko vješto da im se jedan prijatelj zbunjeno ispričao što ih prekida u “tako dubokom razgovoru“.
Njihov kaos savršeno se zrcali i u njihovoj službenoj pjesmi (theme song). Naravno, niti jedna ne zna točan tekst pa svaka zajednička izvedba zvuči kao neobično, frankenštajnsko djelo koje publiku redovito ostavlja u stanju blagog šoka. No u skladu s vlastitim karakterima, zaključile su da je njihova verzija ionako bolja od originala i da nema potrebe išta ispravljati.
Slična anarhija vlada i na području darivanja. Pokloni im jednostavno nisu jača strana. Tek su nedavno zajedničkom prijatelju podmirile “dug“ za rođendan iz 2023. godine uručivši mu deset poklona odjednom kako bi nadoknadile propušteno vrijeme. One ljubav ne iskazuju zamotanim kutijama s mašnom, nego konkretnim životnim akcijama.
Organizacija u službi preživljavanja
Ivanina “genetika Dalmatinske zagore“, kako je sama opisuje, proradila je punom snagom kada je jednom prilikom doslovno kidnapirala Dunju i odvela je u svoj rodni kraj, među sunce, zvizdan, goli kamen i buru. Tamo, na stijeni, Dunji je sve postalo jasno: ta sirova, neukrotiva priroda bila je točan opis Ivanine osobnosti. S druge strane, Dunja svoju ljubav i potrebu za organizacijom pokazuje na najpraktičniji mogući način pa se s vremena na vrijeme Ivani u kalendaru misteriozno pojavi novi podsjetnik pa zaključi da je Dunja opet odlučila kako postoje stvari koje ne bi trebalo prepustiti slučaju. Ponekad usputno skenira i njezino stanje, procijeni kada je vrijeme za sistematski pregled, nazove polikliniku, naruči je i upiše joj termin. Netko bi to nazvao mikromenadžmentom, ali za njih je to vrhunska organizacija u službi čistog prijateljstva.
“Ove dvije žene živi su dokaz da je floskula “žena je ženi vuk“ duboko promašena i zastarjela.“
U svijetu koji često pokušava nametnuti jeftine podjele i suparništva, one su izgradile vlastitu, nepovredivu infrastrukturu. One su jedna drugoj mreža koja hvata u padu, bez suvišne patetike i filozofiranja, ali uz preduvjet apsolutne, ponekad i ljekovito bolne iskrenosti.
Fotografije: Franjo Matković
Modna urednica: Iva Gradišer
Šminka: Iva Rukavina
Frizura: Ana Perajica i Damir Krsnik za salon Franić
Asistent fotografa: Vilim Tavčar
