Trudnoća u četrdesetima i pedesetima
Hilary Swank trudna je s trećim djetetom u pedeset drugoj godini života. Nakon što je rodila blizance u četrdeset osmoj. Objavila je trudnoću čudnim – možda nekome i slatkim – videom na Instagramu (a gdje drugdje). Obitelj naslikana u maniri francuskog art animiranog filma iz osamdesetih pleše, u stiliziranoj je figurici koja prikazuje majku – beba. Mnogi je pitaju, kaže copy, kad će njezin novi projekt. Evo ga, stiže u prosincu.
Nemoguć san o majčinstvu
Nekad su nas hollywoodski filmovi lagali o nemogućoj ljubavi, većoj od života, muškarcima koji zavole prostitutke, romantici koja pobjeđuje svjetove, odnosima bez svađa, financijskih kriza i starenju bez perimenopauze. Hollywoodske zvijezde nisu zaostajale za tim narativima: od početaka industrije, skrivali su se mladenački brakovi, djeca i prava imena ako nisu bila dovoljno seksi, a njihove su se veze glamurizirali do takvih granica da ni oni sami nisu znali jesu li zajedno radi publiciteta i imidža ili jer to žele. Danas je situacija puno zdravija: zvijezde koje studijima zarađuju milijune izborile su se za svoje pravo da žive autentično, a na ekranu se prikazuju priče o propasti brakova, gubicima djece, mentalnom zdravlju. No zanimljivo je da su životi zvijezda i dalje problematičan bubble privilegije i privida. Jasno je da je tako i na socialu, barem vizualno, ali posebno je uznemirujuće kad je u pitanju, kao što je nažalost točno naslovio The Independent jučer, “nemoguć san o majčinstvu”.
Znate li koji je naš biološki potencijal?
Uspjeli smo produžiti trajanje ljudskog života, pa je tako svjetski prosjek oko 73 godine (iako je u određenim podnebljima, pa i u Hrvatskoj, i statistički mnogo viši od toga), no česta zabluda je da smo produžili biološko trajanje ljudskog organizma, što je daleko od istine. Ljudi su umirali mnogo ranije zbog smrtnosti djece i trudnica, ratova i gladi, te kasnog razvoja zapadne medicine (antibiotici, cjepiva). Ipak, biološko trajanje ljudskog organizma i dalje je, prema znanstvenicima, dulje no što uspijemo doživjeti. Naš potencijal je navodno između 120 do čak 150 godina, no vanjski faktori poput hrane, zagađenja, stresa i bolesti “ubiju“ nas ranije. Spoznaja da zapravo uopće nismo pomaknuti biološku pretpostavku iznenadila je i mene tijekom pripreme ovog teksta; ipak, sad mi je malo lakše jer sam mislila da se, nepošteno, sve mijenja osim ženskog unutarnjeg sata. Onog koji se okrutno prikazuje kao tik-tok u nama kad je u pitanju želja za rađanjem djece. Mislila sam: živimo i do 100 godina, muškarci tako u jednom vijeku stignu imati dvije do tri obitelji from scratch, a mi? Menstruacije (dakle, početak plodnosti) su sve ranije, perimenopauza čvrsto i tvrdoglavo kreće u četrdesetima, baš kao što je i uvijek kretala. Neplodne smo i dalje od polovice četrdesetih. A život je taman krenuo!
Jesu li čuda moguća?
No, Hilary Swank, Janet Jackson, Rachel Weisz, Laura Linney, Cameron Diaz i Kelly Preston dokaz su da su čuda moguća. Ili? Sve navedene dame (zvijezde) rodile su iza 45, dajući tako ženama diljem svijeta poticaj da je sasvim u redu čekati s odlukom, jer je sve moguće. Je li zaista tako? Samo je Sienna Miller javno priznala da je u tridesetima zamrznula svoje jajne stanice, jer je znala da želi više djece, a nije bila u stabilnoj vezi. Njezina sestra, Savannah, dokumentirala je dugogodišnju borbu za proširenjem obitelji s novim suprugom, koja je bila nepodnošljivo neuspješna u četrdesetima (iako je Savannah već imala troje djece iz prethodnog odnosa). Priča je sretno završila (rodila je s 47 godina), no Savannah ipak nije dokumentirala i kako je došlo do tog roditeljstva.
Naravno da nijedna žena ne duguje reći sve javnosti, ali moramo se zapitati koliko je opasno stvarati iluziju da je trudnoća u četrdesetima (pa i u pedesetima) dostupna baš svakome. Natalie Portman i Michelle Williams izjavile su da su svjesne da su sretnice i da je pravo čudo što su ostale trudne u ranim četrdesetima; ali što zapravo znači sreća (novac, prilike, skupi lijekovi za liječenje plodnosti, život bez stresa i HZZO-a , ali s puno organske hrane, masaže i biranja najboljeg jajašca za oplodnju)? Nije svakoj ženi dostupna ta vrsta “sreće“, niti ćemo ikad do kraja znati kako se postaje majkom u pedesetom desetljeću. Dajemo li onda pogrešnu poruku ženama koje stavljaju majčinstvo on hold da bi se posvetile karijeri, pardon, kapitalizmu?
Karijeristice čekaju
Imam određenu sumnju prema ideji da žene odgađaju majčinstvo jer silno žele zarađivati novce nekom drugome. Žene odgađaju majčinstvo jer žele život na kakav muškarci imaju pravo i s djetetom i u braku: poslovna putovanja, izlasci, tijelo bez hormonalnih promjena i debljine, kontrola svog vremena, mogućnost napredovanja zbog veće financijske neovisnosti i vlastite sigurnosti. Žele se osjećati dobro i izgledati dobro; žele putovati, dobro jesti, izlaziti, kupovati aute, torbe i tehniku, žele biti samostalne i sretne, a majčinstvo je tradicionalno bio jedan od načina na koji su se žene porobljivale u ne nužno nasilničkim (iako, i to) ali svakako vrlo nepoštenim partnerstvima za nas. Kad se sve to zbroji, naravno da žene odugovlače i ušutkavaju biološke satove i želje za majčinstvom- u tome svemu pojavila se izvrnuta logika da Swank i Portman zapravo slave tu vrstu odgađanja, da je vrlo feministički i progresivno biti lučonoša rađanja u pedesetima, nešto kao viralni up yours, power to me, mi možemo sve što poželimo, pa i prevariti biologiju. Pa pogledajte Briggite Nielsen!
Stvarnost
Stvarnost je ipak, kao i uvijek prema ženama, mnogo okrutnija. Osim privilegije tretmana o kojima mi možemo samo sanjati, i na koje nas nitko nije upozorio da uopće postoje (poput zamrzavanja jajnih stanica te uzimanja velikih doza hormona legalnih samo u Americi ili testiranja jajnih stanica nakon oplodnje), majčinstvo u kasnijoj životnoj dobi dolazi uz niz izazova. IVF je bolan, hormoni koje žene moraju uzimati nisu nužno bezopasni, sama aspiracija jajnih stanica je trauma, a šanse za trudnoću ženama padaju rapidno iza četrdeset druge.
HZZO ne pokriva pokušaje iza tih godina; iako se ženske udruge za reproduktivno zdravlje bore da se granica pomakne, njihova logika perzistira. Ginekologinja koja se bavi medicinski potpomognutom oplodnjom s kojom sam razgovarala tvrdi da je mogućnost prirodnog začeća iza četrdesetpete izuzetno mala; toliko mala da ju je opisala kao incident, a ne nešto na čemu se valja graditi medijska slika o tome kako je takav scenarij dostupan svima. A ako vam i jest dostupno: žrtve samo DO začeća su ogromne, i financijske i emotivne, i fizičke (samo za ženu). Začeće nije garantirano. Za ono OD začeća nemam riječi jer ni sama nisam gotova s tim procesom (moje dijete ima tek 11 godina i majčinstvo je najdivnija stvar na svijetu, kao i najteža, te trenutno mislim da žene od toga rapidno stare i da zbog toga ne dosežu svoj biološki potencijal).
Trenutačno se u medijima može pronaći priličan broj svjedočanstava o majkama koje su kasnije rodile koje tvrde da su bolji roditelj jer su stabilnije (i psihički i financijski) i spremnije ostati uz dijete, što, kao majka koja se besmisleno odmah vratila na posao nakon zakonskog roka, u potpunosti razumijem. No moram dodati da, uz izazove pretpuberteta i petog razreda, naslućujem i određenu dozu samostalnosti kod svoje jedanaestogodišnje kćeri, a to meni daje, konačno, dvanaest godina kasnije, mikro prostor za – mene. On je i dalje vrlo malen, i postoji u natruhama, međutim, koristim ga u punini. Kako? Spavam (važno je spavati u četrdesetima ako si žena), vježbam (važno je dizati utege u četrdesetima ako si žena), čitam (deset godina majčinstva odvuklo me od knjiga), gradim (ponovo) karijeru (s televizije sam otišla jer sam shvatila da mi je dijete više s dadiljama no sa mnom), putujem s mužem (jer nemamo još puno vremena), putujem s prijateljicama (pogledati razlog prije). Strastveno predlažem i svim svojim čitateljicama da sve to rade u ogromnim količinama. Dijete u četrdesetima onemogućiti će vam, barem donekle, sve navedeno. Ako niste baš jako bogati. A tada, da, i nemoguć san o majčinstvu možda je moguć.
AMH
Da budem poštena, iako me urbenesno nervira laž lakoće kojom se nabacuje ideja da je ostati trudan i rađati u pedesetdrugoj top fora, iskreno mislim da svaka žena ima pravo raditi sa svojim tijelom i životom što joj se prohtije. Ako nitko drugi to neće napisati, evo popisa načina da dođete do djeteta i nakon što vam AMH padne ispod 5: IVF, donorske jajne stanice, posvajanje, zamrzavanje vlastitih jajnih stanica dovoljno rano (kasne dvadesete).
Sve u svoje vrijeme
Jednom sam sjedila na plaži na Maldivima, na putovanju koje sam sama platila novcima koje sam sama zaradila, radeći kao luda dok su mi dijete odgajale dadilje. Moja kći je bila kraj mene, a ja sam se žalila, poput Sienne Miller, prijateljici, kako mi je žao što nisam imala priliku roditi još jedno. Stvarno, pitala me iskreno iznenađeno, dobra kao kruh, jer sam se to isto jutro, samo nešto ranije, žalila i kako nikako da se riješim kilaže nakupljene od poroda i trbuha preostalog od trudnoće, u ovim godinama?! Imala sam trideset osam. Da, začuđeno sam rekla, pa žene su plodne do pedesetih… Sve u svoje vrijeme, rekla je tada pomirljivo. Mrzila sam je. Da sam barem znala sve što znam danas (da su pobačaji u četrdesetima jako česti, da i dolazak do trudnoće ne znači happy ending jer kvaliteta jajnih stanica rapidno opada i prije neplodnosti, da će mi se tijelo mijenjati u četrdesetima na načine koje nitko nije spomenuo, i da će to izazivati borbu s mentalnim zdravljem, da je samohrano majčinstvo najteži posao na svijetu). Prevariti vrijeme je fenomenalno. Ali živjeti puni potencijal u vremenu koje nam je dano je pravo majstorstvo.
Naslovna fotografija: Launchmetrics
Pogledajte i:
