Kraj braka J Lo i Bena Afflecka označava kraj jedne ere - barem sam tako pročitala negdje na internetima jutros kad sam otvorila oči i vidjela da se, nažalost, dogodilo ono očekivano: J Lo podnijela je zahtjev za razvod braka. 'Sad će svi trashati nju, jer je htjela vjerovati u ljubav, a nitko njega', napisat će mi prijateljica u jednoj od ženskih grupa na mom WhatsAppu. Pa bih voljela ispraviti tu očekivanu nepravdu: želim zahvaliti Jennifer Lopez. Na lekciji koju je odradila za sve nas: vaš toksični bivši ne može se promijeniti. Čak i ako želi, čak i ako obeća- ne, neće se promijeniti.
Problemi koji su vas proganjali u prvom cugu vaše veze neće nestati: on će i dalje biti, primjerice, umišljeni privilegirani bijeli tupan koji će vas masakrirati oko Instagrama i postanja fotografija i razgovora s obožavateljima. Ili će i dalje biti, primjerice, patološki ljubomoran. Ili će i dalje biti, primjerice, sklon raznim ovisnostima. Serijski prevarant. Ljubomoran na vaš uspjeh. Ne znamo što je od svega toga Ben Affleck bio: ali ovo i nije o njemu, već o ženama koje toliko žele vjerovati u ljubav i romantično preobraćenje da će dati sto šansi nekome tko zapravo ne postoji.
Voljeti vlastitu imaginaciju? Nek digne ruku ona koja NIJE jednom u životu umislila ne samo savršenog partnera, već i cijelu vezu, dok je kraj njega hodao netko namršten, depresivan, nadrkan… (nastavite niz). Zato želim zahvaliti J Lo i što je imala snage, iako možemo samo pretpostaviti koliko je to - drugi put - teško bilo, da još jednom javno prođe kroz heartbreak propasti ljubavi, ideje. Što nije dopustila mučenje godinama. Što nam je pokazala da i u pedesetima, ako zaista ne ide, imamo pravo reći da ne ide. I da nećemo dalje u nečemu što nije za nas.
Ne znamo što se dogodilo između njih dvoje - fotografije i nastupi koji su bili dostupni dali su naslutiti da je u pitanju uvijek ista 'htio bih biti s top uspješnom ženom u koju su svi potajno zaljubljeni, ali zapravo ne bih htio biti s njom jer me to nekako kastrira u svakodnevnom životu' igra, ali, tko smo mi da sudimo? Mi smo tu da naučimo da se smije i Hollywood bubble rasprsnuti ako u njemu nisi sretna, i da naučimo da je mit o jednoj velikoj pravoj staroj ljubavi koju smo po putu izgubili… mit koji se konačno treba dekonstruirati.
Publicity/United Archives/Profimedia
Žene tradicionalno daju previše od sebe da bi neki odnos uspio. J Lo je tako dugo htjela biti Happily Ever After. Toliko je vjerovala u to da je ponudila i prezime (tvoja sam, iako sam desetljećima ovo gradila), i brigu o djeci (mogu biti savršena majka i domaćica, watch me), i seksi ples na svadbi, i vjenčanje bez prenupa (što na hollywoodskom znači: zaista vjerujem da će biti vječno). Sada, neočekivano, postaje heroina žrtvovanja ideje o savršenoj ljubavi za pravo na vlastitu sreću, sigurnost i identitet. I to je divno: nema iluzija, nema nasilnog stvaranja narativa o velikim ljubavima. Ali ostaje joj: njezina karijera, prezime, identitet, odnos sa svojom djecom, jest, ostaje si ona, sve što ona jest. I lekcija: ne vjerujte šaputanju u dva ujutro, obećanjima: vjerujte stvarnom životu, vjerujte iskustvima. Dolazi novo vrijeme, vrijeme kad su savršene ljubavi one koje doista jesu takve, u stvarnom životu, po danu, iskustveno. Good for you, J Lo.
