Na prvoj četvrtini knjige Ničija djevojka autorica će pročitati vaše misli. Taman sam bila spremna baciti knjigu u plastični koš za smeće u Centru za kulturu i informacije Maksimir i rasplakati se kao kišna godina zbog djetinjstva Virginije Giuffre, ali i zbog djetinjstava svih djevojčica ikad koje su prošle seksualno nasilje, kad je Amy Wallace, novinarka koja je s Giuffre radila na ovoj posthumno objavljenoj biografiji, napisala: stanite, odložite knjigu, znam da morate. Ova knjiga je zamišljena upravo tako da stanete i odložite ju, te joj se vratite kad budete mogli i kad vam to bude potrebno. Pogađate: vratila sam se prije no što je mojoj desetogodišnjoj kćeri trening plesa na svili bio gotov. Vratila sam se praktički odmah. Svima je potrebno da zna kako se događa seksualno zlostavljanje (i porobljavljanje) djevojčica. Nekima zato da si odgovore na pitanja poput “kako je to moguće” ili “zašto ranije nije otišla”, ili “zašto je prihvaćala novce i drugi luksuz koji su joj nudili”, ili “laže li”, a nekima, poput mene, da još jasnije razumije psihologiju žrtve, da prepozna crvene zastave u odrastanju vlastitog djeteta ili djece oko mene, i da može informirano voditi razgovor o jednom od najvažnijih razotkrivenih slučajeva seksualnog zlostavljanja maloljetnica (i punoljetnih žena) ikad.
Ničija djevojka: Virginia Guiffre Roberts
Virginia Giuffre (kasnije Roberts) vjerojatno je ime koje ste već čuli – morali ste, jer je proteklih desetak godina stalno prisutno u izvještavanju o slučaju Epstein. Moglo bi se tvrditi da je Virginia (ili Jenna, kako su je zvali) bila ključna za razotkrivanje užasne hobotnice zlostavljanja (i krijumčarenja mladim djevojakama), ali ostaje tužna činjenica da na kraju ovog ogromnog slučaja hobotnica nije razotkrivena – jedina osoba koja je do dana današnjeg završila u zatvoru je Maxwell Ghislaine, Epsteinova ljubavnica, partnerica, čudovišno zla, potencijalno i luda, svakako sociopatkinja. Sam Epstein je, kao što sigurno također znate, sebi presudio u pritvoru – o čemu Giuffre piše kao o nepoštenom kraju njegovog života. Posve je jasno zašto se tako osjeća: žrtvama su istina i pravda, nakon toliko godina patnje, uz prepoznavanje njihove sudbine, jedina utjeha.
Kako funkcionira trauma
Da, knjiga (koja je prošli tjedan izašla u izdanju Lotus Adriatica) je teška, ali je pitka i važna- i zapravo sam ju nevjerojatno brzo pročitala, unatoč unutarnjoj borbi zbog opisa seksualnog zlostavljanja, incesta i pedofilije. U biografijama u koje je uključen ghost writer ili novinar kao mentor teško je znati koliko je stvarne autorske misli ili talenta u rečenici i strukturi. U ovom slučaju, nije to ni toliko važno; ali impresivan je rad Wallace s Giuffre, jer ne samo da su uspjele savršeno (i to linearno!) rekreirati djetinjstvo i mladost Virginije Giuffre, nego komentiraju i dijelove za koje će se kasnije – na sudu (pravde, prava ili društvenih mreža) pokazati da ih se žrtva pogrešno sjeća. To je posebno korisno za razumijevanje žrtava seksualnog nasilja i funkcioniranja mozga tijekom prisjećanja na traumatična iskustva (primjerice, tijekom svjedočenja).
Ghost writerica (auto)biografije
S obzirom da je radnja u knjizi (ako izuzmemo početni uvod od Wallace, kojim objašnjava kako je tekao rad s Virginijom, koliko je znala o njezinim suicidalnim mislima – Virginia Giuffre se ubila prije izlaska knjige, koliko je znala o nasilju koje je proživljavala u braku, i zašto se u konačnici odlučila za izdavanje knjige nakon smrti žrtve) linearna, čitatelj(ica) lako prati, pa i razumije, kako je jedna sedamnaestogodišnjakinja ušla u ralje predatorima. Giuffre detaljno opisuje seksualno zlostavljanje unutar obitelji, kao i činjenicu da će ju taj isti otac dovesti ispred vrata Epsteinove vile. Činjenica da je kao malo dijete voljela pisati (a u domu za problematičnu mladež naučila da journalingom može proraditi neke traume) pokazat će se od esencijalne važnosti za borbu za koju će se Giuffre, tada već udana Roberts, odlučiti desetljeće nakon uspješnog bijega od zlostavljača: toliko detaljno zna svaku avionsku kartu, svako ime, svaki datum da čitatelj ne može ne povjerovati njezinom izlaganju. U konačnici, srećom, za nevjericu tu ima malo mjesta: u trenutku kad ćete čitati Ničiju djevojku, sud je već odlučio da su i Epstein i Maxwell odgovorni za ono što im deseci žrtava stavljaju na teret.
Nije ni Princ Andrew prošao “lišo”: iako su se Giuffre i osramoćeni brat kralja Engleske nagodili, iz postupaka kraljevske obitelji jasno je da je i unutarnja istraga britanskih tajnih službi pokazala da je ono što je Giuffre tvrdila (a tvrdi da ju je Andrew seksualno iskoristio tri puta) istina. Njezina fotografija s princom Andrewom i Maxwell Ghislaine jedan je od ključnih dokaza da je “princ” (i mnogi drugi) bio dio pedofilske bizarne perverzne mreže koja se zabavljala u Epsteinovim vilama, avionima, na brodovima i otocima.
Likovi kao u romanu, osim što je ovo- stvarnost
Ranjena od strane oca i njegovog prijatelja kojem je proslijeđena, Jenna postaje problematična tinejdžerica i odustaje od škole, a kratkotrajni spas pronalazi na imanju Donalda Trumpa (kojeg ni u jednom trenutku ne navodi kao zlostavljača, no ima u njezinoj priči profesora, bivših premijera i poznatih imena). U Marg-a-Lagu ju brzo spazi zmija Ghislaine, i već je prvu večer Jenna prisiljena imati seksualni odnos s Epsteinom. Poštedit ću vas detalja koji pišu u knjizi – no ukoliko želite razumjeti potpunu disocijaciju od stvarnosti i vlastitog tijela i odluka koje žrtve nasilja prolaze, ovo je knjiga za vas. U detalje Giuffre objašnjava kako je moguće da godinama pristaješ na poniženje i bol; čak i nakon krvarenja, pobačaja, testiranja na seksualno prenosive bolesti, silovanja, ovisnosti o painkillerima. Istovremeno, kao u svakom odličnom romanu, priča ne zastaje, nije opterećena aktivizmom ili didaktikom. Svaki je karakter zanimljiv: upoznajemo tako bivšeg dečka koji je znao sve o Jenninom “poslu” (kasnije će biti važan svjedok), supruga Roberta koji to postaje nakon 5 dana poznanstva (dodijeljena mu je, dakle, uloga spasitelja, i tijekom knjige Virginia inzistira da joj je bio dorastao, mada će njezine posljednje objave na socialu pokazati da nije bilo baš do kraja tako), djecu koja su joj važnija od svega u životu, odvjetnicu koja će joj postati najbolja prijateljica. Jasan nam je i lik glavne junakinje: jak unatoč slabostima, izdržljiv unatoč ranama, naivan unatoč razočarenjima, ponekad nestabilan, češće nestvarno disociran. Ponekad nas autorice toliko čvrsto vode kroz priču da pomalo zaboravimo da ništa od toga nije mašta, već nažalost stvaran život, ali u tom nas trenu stručno prekinu iz svojevrsnog, sigurna sam, denial-transa (denial da je sve to stvarnost je i čitateljima logičan bijeg, gdje ne bi bio žrtvi) i Virginia progovori iz svoje stvarnosti, majke troje djece koja iza sebe ima bezbroj silovanja a ispred sebe borbu s moćnim neprijateljem.
Moćan gad
Uistinu, Epstein je bio moćan gad: borio se kao lav, uvjeren u vlastitu nevinost, potkupljujući, nagovarajući, pregovarajući, ostajući uvezan s medijskim i političkim magovima današnjice. Virginia ostavlja dojam da je nezadovoljna idejom da ostatak perverzne kamadrile nije nagrabusio. No također iskreno piše o tome kako je višegodišnja borba s pravnim sustavom, tabloidima i traženje ravnoteže između toga i zadržavanja razuma zbog dobrobiti vlastite obitelji uzela svoj danak. U trenutku kad knjiga završava Epstein je mrtav, Maxwell u zatvoru, a Giuffre Roberts slobodna pobjednica, ali jako bolesna. Nažalost, u trenutku kad se knjiga objavljuje i prevodi na hrvatski, ona je mrtva.
Za sve koji su trenutno slabi, ima nade
Zajednička trauma oko Epstein fajlova i spoznaje da je mnogo mušakaraca spremno na silovanje i sekusualno iskorištavanje žena u podređenoj poziciji još ne jenjava. Ova knjiga jedan je od najvažnijih testamenata borbe protiv predatorstva i snage udruživanja žrtava. Ukoliko iz nje uzimate samo jednu stvar, neka to bude ideja da je dovoljno da vam jedna tvrdoglava osoba povjeruje. I da imate šanse koliko god trenutno slabi bili. Hvala, Jenna.
