Single u 40-ima, u perimenopauzi, ali i seksualno oslobođenija nego ikad prije. Zvuči vam kao početak nekog lošeg vica? Ili definicija ironije? Ne, to je samo opis mog trenutačnog života uz koji se i najluđi rollercoasteri čine kao mačji kašalj. Ali kao i ljudi koji se odvaže na tu vožnju, tako i ja uživam u svom cirkusu.
Kad mi je glavna urednica predložila temu za ovomjesečni broj, ponudila je i opciju da o njoj pišem anonimno. Razmišljala sam o toj opciji nekoliko minuta. Političari i političarke vkoji su pokrali pola ove napaćene države hodaju okolo uzdignute glave, a ja bih sa svojih 45 godina trebala o novootkrivenom uživanju u seksu pisati anonimno. Kao da se imam čega sramiti. Kao da sam nekoga ubila pa se moram brinuti što će reći prijatelji i obitelj. Kao da mi žene libido u 40-ima možemo pospremiti u ladicu i svirati kraj, neka, dovoljno sam se nauživala. Vala, život je prekratak za anonimnost.
Nakon prekida jedanaestogodišnje veze, koji smo pretvorili u iskreno prijateljstvo i međusobnu podršku pa nije bio traumatičan koliko je mogao biti, zadesila me i teška bolest jednog roditelja. Sve u razmaku od nekoliko mjeseci. Moju obitelj i mene pregazila je kombinacija teške, rijetke bolesti i borbe sa zdravstvenim sustavom. Održavanje oca na životu ispunilo je svaku našu poru, ostalo je bilo puko preživljavanje. Glavu sam držala iznad vode taman toliko da održim najbliža prijateljstva, da se pobrinem za naše pse i da uspijevam obavljati svoj posao. Sve ostale želje i potrebe, bilo fizičke bilo emotivne, pale su u drugi plan. Zapravo, kakav drugi plan, nisu bile ni na mapi. U otprilike godinu dana, zahvaljujući iznimnoj volji za životom mog oca te neizmjernoj mentalnoj snazi i upornosti moje majke, nekako smo uspjeli osoviti oca na noge, vratiti ga u gotovo normalan život, a time i sami sebe. Vraćanje sebi dogodilo se potpuno spontano, da vam priznam. Ponovno sam počela uživati u poslu, druženjima s prijateljima i osjećaju da se vraćam sebi.
Oduvijek sam bila žena koja uživa u seksu i to nikad nisam skrivala. Zato me uvijek živciralo što se o seksualnom zadovoljstvu gotovo uvijek govori kao o muškoj domeni. Ponekad imam osjećaj da se od žena očekuje da za svaki orgazam prilože dokaz o emocionalnoj povezanosti. Kao da nije dovoljno što nam je netko privlačan, zabavan i što se kraj njega osjećamo dobro. Kao da prije seksa moramo odraditi barem pola radnje neke otrcane romantične komedije.
“Muškarcima se priznaje da ponekad žele samo seks, nama uvijek treba Titanic, kiša na prozoru i Céline Dion u pozadini. Dajte, molim vas. Muškarac može reći da mu se netko sviđa, da mu je seksi i da bi htio završiti s njom u krevetu. Nitko ne trepne. Žena kaže isto i odmah se provjerava je li možda ipak zaljubljena, usamljena ili emocionalno oštećena. Ne daj bože da je jednostavno samo napaljena. “
Moje vraćanje seksualnom životu nije imalo u pozadini Céline Dion, ali imalo je ljeto, najdraži jadranski otok i mlađeg frajera. Čak i to zvuči kao klišej iz nekog filma.
Znate ono kad vam sudbina pošalje baš ono što trebate u tom trenutku? Opušteno pivo na kojem smo završili zahvaljujući zajedničkim poznanicima. Međusobno zadirkivanje. Razgovore koji su tekli bez napora. Sve to uz miris mora i čempresa. Obostrana fizička privlačnost koja mi je, nakon nekoliko godina soliranja, već postala gotovo nepoznat pojam. Uz njega sam se osjećala dovoljno lagodno da otpustim vlastite nevidljive kočnice, da ne osjećam sram zbog fizičke privlačnosti prema osobi koju sam netom upoznala. U tome je svakako pomogao i njegov opušten pristup. Ne znam, možda svakoj single četrdesetogodišnjakinji u nekom trenutku treba jedan neopterećen muškarac od tridesetak godina.
Ne, ta se avantura neće pretvoriti u dugoročnu vezu, brak i petero djece (a o mojim jajnicima koji već lagano najavljuju mirovinu bit će riječi kasnije), i to je sasvim u redu.
“Ta avantura bila je točno ono što mi je trebalo u tom trenutku. Ne zaručnički prsten, ne zajednički kredit i ne planiranje imena za nepostojeću djecu. Samo podsjetnik da sam još žena kojoj netko poželi skinuti haljinu.”
I ne, činjenica da ponekad poželite samo neobavezni seks ne zahtijeva nikakva dodatna objašnjenja. Doduše, još postoje oni koji misle da žena s vlastitim seksualnim željama automatski zaslužuje etiketu. Ja sam ih prestala tražiti dopuštenje za vlastite izbore.
Iskreno, činjenica da sam single u četrdesetima nije mi teško pala ni približno koliko spoznaja da već s 44 godine ulazim u perimenopauzu. Kad se tijelo počne mijenjati brže nego što bi htjela, a ogledalo odjednom počne voditi neke svoje razgovore s tobom, osjećaj da si nekome i dalje poželjna djeluje kao pravi melem za ego. Za nekoga tko je godinama mogao pojesti pola pekarnice nakon janjeta s ražnja i pritom ostati na istoj kilaži, činjenica da mi se danas kilogrami lijepe kao muhe na med puno je teže pala od situacije na dejting sceni. A vjerujte mi, ni dejting scena nije baš reklama za optimizam. Uz nesanicu, brain fog i činjenicu da sam isprobala otprilike pedeset različitih losiona u uzaludnoj borbi protiv kože koja je odlučila živjeti svoj život, najviše su me pogodili kilogrami oko trbuha. Odjednom to više nije tijelo koje prepoznaješ. Tijelo na koje si navikla. Gledaš neko novo izdanje sebe za koje još nisi sigurna kako ga nositi. Zato mi je povratak seksualnom životu značio puno više od samog tog čina. Pomogao mi je da se ponovno osjećam ugodno u vlastitoj koži, doslovno i figurativno. Da prihvatim promjene, starenje i činjenicu da želja nije nestala samo zato što sam prešla četrdesetu. Dapače, možda je glasnija nego ikad.
Čovjek bi rekao da u 21. stoljeću više ne bismo morali opravdavati vlastite prirodne porive. Pa ipak, ponekad mi se čini da je društvu i dalje lakše prihvatiti seksualno aktivnog muškarca nego seksualno aktivnu ženu. Pogotovo onu koja je ušla u određene godine, a mogu samo zamišljati kako je razvedenim ili samohranim majkama. Za muškarca je to iskustvo. Za ženu je i dalje prečesto razlog da je netko nazove kurvom. Ali s godinama ne dolazi samo perimenopauza, nego i životna mudrost. Naučiš se manje obazirati na tuđa mišljenja, na zavirivanja ispod tuđih plahti i na moraliziranje nad tuđim izborima. Što bi mudraci rekli: „I’m too old for this shit.“ Živjeti u skladu sa svojim željama i stavovima meni je jedini život vrijedan življenja. I to je nešto što konačno biram bez grižnje savjesti.
Fotografije: Profimedia , Pexels
