Jelena Slade Šilović regionalna je direktorica marketinga za kategoriju pića u Atlantic Grupi. Ona je žena koja se budi ranom zorom i trenira, dijeli roditeljstvo, puno putuje, još više radi, izgleda kao da ima i modu (uz marketing) u malom prstu – i stalno se smije. I dok je internet pun ženskog bijesa zato što društvo i dalje sve očekuje od zaposlenih žena – da rade kao da nemaju dijete, ili da se, u “slobodno vrijeme“, posvete majčinstvu kao da nemaju posao – Jelena ima kćer koja je u nižim razredima osnovne škole. Većina obitelji koja tradicionalno pomaže ženama joj je u Beogradu.
Kako Jelena Slade Šilović uspijeva ostati dobre volje?
Mislim da sam prestala biti ljuta i sasvim sigurno se ne sramim. Godinama sam se borila s očekivanjima i kritikama. Htjela sam dokazati da mogu, da vrijedim, da zaslužujem svoje mjesto. I mislim da je to prirodan dio odrastanja i profesionalnog razvoja. Danas mogu iskreno reći da znam tko sam i što mi je važno, ali MENI važno, što u kojem danu prioritiziram i što želim graditi u svom životu. Ne moraju me voljeti i hvaliti svi. S lakoćom izgovaram “NE“ i “prestani me uznemiravati“. To ne znači da trebamo odustati od razgovora o očekivanjima koja se posebno stavljaju pred žene. Mislim da je to naša odgovornost, kada dođemo u godine i pozicije u kojima možemo nešto mijenjati. A kao majke djevojčica imamo priliku pomoći sljedećoj generaciji da do tih spoznaja dođe ranije. Da naše kćeri nauče kako njihova vrijednost ne proizlazi iz toga koliko su svima ugodile, koliko su postigle ili koliko su ispunile tuđa očekivanja, nego iz toga da znaju tko su i da imaju hrabrosti ostati vjerne sebi.
Kako je izgledao vaš poslovni put? Što biste danas rekli nekoj mladoj djevojci koja vas promatra i misli: Wow, she really has it all?
Dugo sam to koliko dobro radim svoj posao ocjenjivala primarno dobivenom autonomijom i fleksibilnošću jer mi je to bilo najvažnije. Njih morate zaraditi tako da svoj posao radite toliko dobro da vaš nadređeni ima potpuno povjerenje u vas. Kad je moja kći bila mala, a moja obitelj je u Beogradu, imala sam neke druge privatne milestonove te nisam bila spremna stavljati glavninu svog fokusa i energije na dokazivanje u drugim karijernim okolnostima pa mi je bilo jako teško poslovno putovati. Ali s njezinim odrastanjem i drugačijim logističkim okvirom u jednom se trenutku stvorio dobar trenutak da preuzmem značajno veći tim i otvorim prostor za drugačije profesionalne ambicije. Zapravo, kada pogledam svoj profesionalni put, on je puno više obilježen prilikama kojima sam rekla “ne“ nego onima kojima sam rekla “da“ i mislim da sam dobro postupila. Postoji jedna zamka kojoj smo svi skloni: strah da se nešto više nikada neće ponoviti i da će netko drugi zauzeti naše mjesto. Ali s vremenom sam naučila vjerovati u proces, ali primarno sebi i vlastitim kapacitetima.
Kako vodite tim?
Vjerujem da liderstvo ima veze sa zrelošću ili, kako bi se reklo u Zagrebu, s tim koliko ste žganaca pojeli. To je pitanje životnog iskustva koje vas nauči postavljati granice, donositi odluke, preuzimati odgovornost i ostati mirni kada stvari nisu jednostavne, a ja sam većinu tih kapaciteta naučila, čini mi se, iz potreba privatnog života. Zato sam možda kao lider toplija i osobnija nego što bi to neki klasični priručnici preporučili. Važno mi je razumjeti kontekst i izvan tih ureda te stvarno upoznati osobu. Ne upravljam ljudskim resursima, nego ljudima. Na ovom nivou senioriteta moj uspjeh više nije moj. On dolazi isključivo kroz tim.
Kako vaš dio Atlantica stoji s ravnopravnošću kad je riječ o plaćama i raspodjeli u menadžmentu? A kako je u vašem timu?
U mom timu žene čine većinu i to se prirodno reflektira u načinu rada – osim na rezultatu, fokus je uvijek na suradnji i međusobnom povjerenju. Na razini cijele Atlantic Grupe taj pristup je vrlo dosljedan: žene su snažno zastupljene i u menadžmentu i primjer smo dobre prakse kada je u pitanju gender gap. Ponosna sam što u našem timu ravnopravnost ne doživljavamo kao temu, nego kao standard.
Generacija Z već je duboko u poslovnom svijetu – na internetu se mogu čuti mnoge kritike o njoj. Kakva su vaša iskustva?
Razlika među generacijama se u timu itekako osjeti, ali nastojim je doživljavati kao vrijednost, ne kao prepreku. Gen Z donosi drugačiji odnos prema radu, više naglašava ravnotežu i autentičnost, što je zapravo vrlo racionalan odgovor na svijet u kojem su odrasli. A istodobno, oni su na neki način refleksija moje generacije koja je često živjela u tuđim očekivanjima i znala prelaziti vlastite granice. Važno mi je slušati ih i imati dovoljno povjerenja čak i onda kada mi nije intuitivno zašto je njima nešto zanimljivo ili relevantno. Jer upravo u tim trenucima dolazi do pravog učenja, i to u oba smjera. Iskustvo donosi stabilnost i kontekst, a oni donose svježinu. I upravo u toj kombinaciji, koja nije uvijek jednostavna, nego pomalo napeta i zahtjevna, nastaje tim i brendovi koji su relevantni.
Što je najveći izazov kod poznatog brenda kao što je Cockta ili Cedevita, a što je izazov kod predstavljanja novog brenda kao što je Lemonish?
Cedevita je multigeneracijski brend. To je ogromna snaga, ali i zamka: jer ako želiš biti dobar za svakoga, lako možeš postati nedovoljno dobar ikome ili mlak i nezanimljiv. Zato mi je važno da Cedevitu promatramo kao brend s vrlo jasnim obećanjem koje se može primjenjivati na različite životne situacije, generacije i potrebe, bez gubitka identiteta. Cockta priča o jasnoći stava. Njezina je snaga u tome što zna tko je i ne boji se zauzeti stranu. Lemonish je najčišći primjer onoga što znači stvarati novo iz uvida i intuicije.
Kako izgleda vaš dan (ali zaista)?
Bez imalo skromnosti – stvarno sam dobro organizirana. Odgajam ljudsko biće, volim svoj posao, imam puno interesa, treniram, kuham, volim učiti nove stvari i ekstrovertirana sam pa se „punim“ uz ljude. Paralelno, vrlo sam svjesna da moja curica i ja ovisimo o tome koliko sam dobro pa vrlo ozbiljno shvaćam zdravlje, odmor, ali i ono što me drži veselom i ispunjenom energijom.
Međutim, ta organiziranost ima i svoju mračnu stranu te često osvijestim da sam počela promatrati gotovo svaki aspekt svog života kroz tu prizmu. Mislim da je to zamka našeg vremena. Nekada se produktivnost vezala uz radno mjesto, a danas se proširila na cijeli život. Brojimo korake, pratimo podatke o snu, optimiziramo navike, čitamo po tempu bookcluba, održavamo odnose (koji nas ispunjavaju)… Čak se i odmor često planira kao investicija u budući dan, a u pozadini uvijek postoji osjećaj da bismo mogli još malo, još bolje, još više.
“Osjećam posljedice takvog načina razmišljanja u iscrpljenosti. Zato danas svjesno učim nešto što mi je zapravo teže od discipline: ostaviti prostor za stvari koje nemaju jasan cilj.“
Što vam je stvarno važno?
Odnosi. Majčinstvo je jedan od najvažnijih dijelova mog identiteta. Ne zato što me definira u potpunosti, nego zato što me iz dana u dan uči tko sam. Sofia je moje najiskrenije ogledalo i od nje i zahvaljujući njoj naučila sam najviše o sebi. Uz nju sam shvatila koliko je važno kako razgovaramo sami sa sobom, kako se nosimo sa svojim nesigurnostima i koliko ljubavi pokazujemo prema sebi. Vratila mi je odgovornost i zabranila mi ulogu žrtve. Znam da sve što ona danas vidi jednoga dana postaje njezin unutarnji glas. Zato se trudim pred njom živjeti ljubav prema sebi, ne kao savršenstvo, nego kao prihvaćanje, nježnost i povjerenje u vlastite snage.
“Doselila sam se u Hrvatsku prije 15 godina i već u odrasloj dobi sam svjesno odabrala svoje prijateljice u ovom dijelu svijeta.”
Riječ je o iznimnim, zabavnim, radoznalim, uspješnim i duhovitim ženama s autentičnim odabirima. Posebno sam zahvalna što sam u svojim prijateljskim odnosima pronašla puno podrške, emotivne i logističke, a svojoj kćeri već u ovoj dobi omogućila pleme snažnih žena koje su vrlo prisutne u njezinu životu.
Znamo da ste fashionistica – kako birate odjeću za posao, tko su vam omiljeni dizajneri, imate li neki office vibe ili dress code i je li vaša garderoba slična onoj u kojoj vas vidimo po gradu?
Obožavam modu. Istina je, jako me veseli i nekako mi dolazi prirodno. To je jedan od mojih omiljenih načina kreativnog izražavanja i lakmus-papir mog raspoloženja i namjera. Smeta mi kada se modno izražavanje banalizira u poslovnom kontekstu pa mi je zato drago raditi u korporativnoj kulturi koja, iako se drži okvira pristojnog poslovnog odijevanja, dopušta potpunu slobodu iza koje stoje i hrabrost, i kreativnost i strast.
Na neki način svi imamo svoju uniformu, onu koja naglašava ono što već jesmo. Koja daje dodatnu sigurnost, podržava naš nastup i pomaže nam da budemo autentična verzija sebe.
Fotografije: Karlo Pavlić i Marin Galić
Styling: Iva Gradišer
Make up: Žana Kožul
Snimljeno u Studio Haramina
