Problem s Nickolodeonom
Pojma nisam imala tko je Sam Puckett, ali kad sam spomenula da čitam knjigu naslova Drago mi je da je Mama mrtva, autorice Jennette McCurdy, mlađi dio redakcije jest. „Znaš tko je to, pa Sam Puckett!“ „Aaaa“, potvrdno je, s prepoznavanjem i oduševljenjem, odgovorila novinarka juniorka. To su djeca Nickelodeona; jasno da znaju jednu od uspješnica tog nekad mega popularnog dječjeg networka, koji je, istini za volju, poznat po tome da je od najmlađe dobi sjajno handpickao buduće zvijezde (u knjizi se spominje Ariana Grande kao jedna od glavnih protagonistica serije u kojoj je glumila autorica), ali i po tome da su mnoge bivše dječje i teen zvijezde progovorile o zlostavljanima i nehumanim uvjetima na setovima serijala. Knjiga Jennette McCurdy bila je jedan od katalizatora tog razgovora o sigurnosti djece na setu. Producenta Dana Schneidera nikad ne imenuje, već naziva „Kreator“, pa samo možemo nagađati da to doista jest on, ali jasno opisuje koliko je bio zastrašujuć tijekom suradnje. Pri kraju njezine karijere zabranjen mu je kontakt s glumcima. No, knjiga Drago mi je da je Mama mrtva govori o problemu sigurnosti djece ne samo na setu, u profesionalnim vodama, u izvođačkoj industriji nego i u vlastitom domu.
Drago mi je da je Mama mrtva
Majka iz romana nije slučajno Mama s velikim M u naslovu knjige. Ona je sveobuhvatna, svekontrolirajuća majka, Mama koju se mora obožavati inače ona umire, ali sa sobom vodi i dijete, prelijepu kćer (Jennette, shvatili ste), onu koja je ostvariti sve njezine snove koje je život grubo izigrao. Jenny, plavokosa slatkica koja ne želi glumiti, ali želi zadovoljiti majku, a to zapravo dođe na isto, tako kreće sa vječno fatalno bolesnom roditeljicom u pohod na Hollywood. Mama je histerična, svadljiva, ćudljiva, vjerojatno i bipolarna (barem prema opisanom karakteru u knjizi)- kad voli, voli beskrajno, no njezina ljubav dolazi uz puno ultimatuma i ucjena. Mala Jenny, koja je istovremeno i lik u knjizi ali i stvarna osoba, reagira najbolje što može, onako kako djeca to najčešće i čine- odgovara na mamine potrebe, prolazi audicije, uči tekstove, piše zadaće u autobobilima na putu do studija, glumi iako ni sama nije sigurna da to želi, te tako upotpunosti gubi djetinjstvo. Zauzvrat se čini da dobiva slavu, ali to nije valuta koju Jennette traži. Ona zauzvrat dobiva majku.
Poremećaj prehrane
Pravi problemi ne nastaju ni kad Jenny majka krene obrazovati kod kuće, ni kad Jenny promatra jednu od bilijun fizičkih svađa njezinih roditelja, ni kad otac konstantno spava izvan kuće, ni kad je majka doslovno ubullyingira (znam da ne postoji riječ, ali dobra je, i dešava se, i planiram ju predložiti za riječ godine) u karijeru koju teško podnose i odrasle žene, već kad Jenny uđe u predpubertet. Jasno, Mama ne želi da naša glavna junakinja odraste, da joj se tijelo promijeni (čitajte udeblja, zaokruži), da prestane biti slatka i neodoljiva pa- evo je, opet- ubullyingira, pod maskom brige i mentorstva, u poremećaj prehrane. Slijede užasne godine u kojoj se smjenjuju anoreksija i paranoja oko odrastanja, bulimija i alkoholizam. Paradoksalno, to su ujedno i godine kad je naša autorica i najpoznatija, kad posjećuje nagrade, crvene tepihe i kad prima ogromne čekove za svoj rad.
Spisateljica, a ne glumica
Jennette McCurdy već negdje na samom startu knjige naznačuje da je uvijek bila zainteresirana za pisanje; majku, odnosno Mamu, to nije posebno impresioniralo. Ona je oduvijek naime htjela biti glumica (i mogla je biti, i ne samo glumica, nego, važnije, zvijezda), pa je tako prekrasna kćer morala nastaviti zaustavljenu ambiciju. Ukoliko se, unatoč naslovu koji ne privlači, prihvatite ove knjige, bit ćete sretni što je Jennette na kraju zatvorila krug (put do posljednje točke bio je grozan) i što se sada bavi upravo pisanjem. Njezin drugi roman Half His Age izašao je u siječnju ove godine (nažalost, još nije preveden na hrvatski), i dobio je prilično dobre kritike, što mi je drago, jer navijam za McCurdy. Zato mi je teško naglašavati faličnosti ovog debitantskog i iskrenog romana. Unatoč okrutnom naslovu i naslovnici hrvatskog izdanja koja je pomalo vulgarno kičasta (i ne radi dobro knjizi, iako shvaćam da je namjera bila da bude ironična), McCurdy nije okrutna prema majci, niti vulgarna u izričaju. Njen talent je tu još u povojima, ali postoji. Nije neuobičajeno za prvu knjigu da bude ne samo autobiografska već i nespretna, baš zbog toga što autori često pišu iz mjesta djetinjstva i ranjivosti, posebice kad pišu o traumi. McCurdy često uspijeva biti duhovita, zanimljiva, moderna. Bez ikakve namjere da sad pak ja zvučim okrutno, kao da se i u njenom stilu, na dobar način, vidi nasljeđe Nickelodeona. Jezik joj je popkulturalan, reference televizijske, a život, pa… Pomiješajte američku tinejdžericu u dvijetisućitima i ozbiljan, životno ugrožavajući poremećaj prehrane. To knjizi možda smanjuje vrijednost u literarnom smislu, ali je čini pitkom publici za koju smatram da je važno da ju pročitaju.
Drago nam je da je Jenny dobro
Zastrašujuće je s kojom lakoćom (i autentičnošću) Jennette McCurdy opisuje funkcioniranje anoreksije i bulimije. Ovisnost je, nažalost, njezina životna ekspertiza, a postaje i literarna. Njezina nova knjiga bavi se ovisnošću o kupovini i brzoj hrani (zapravo o brzoj gratifikaciji). Poneki likovi primjećuju Jennyne probleme: bivši momak, koji se i sam bori sa mentalnim zdravljem, djed, prijateljica. Svi ti karateri su u sjeni glavne junakinje, koja se na kraju izbori za vlastito zdravlje, i put. I da, Mama umre. I fizički, i u njoj. I koliko god užasno zvučalo, svima nam je drago na kraju.
Fotografije: Profimedia, privatno vlasništvo
Pogledajte i:
Najbolji filmovi na Netflixu: Što gledati večeras bez gubljenja vremena
