Progovaranje, hrabrost, međunarodna karijera
Milena, slavna srpska glumica i aktivistica, survivorica, postala je ikona kada je javno, s imenom i prezimenom, prokazala bivšeg učitelja glume kojeg u ovom tekstu ne možemo nazvati silovateljem ili monstrumom jer je preminuo tijekom višekratno odugovlačenog sudskog procesa koji zbog toga nikad nije dobacio do pravomoćne preusude. O tome koliko ju je to razbjesnilo, koliko ju je promijenio javno istupanje i retraumatizacija svjedočenjem, i o tome kako je sebe izgradila kao umjetnicu nevezano uz taj proces, te o tome koliko javno izlaganje može koristiti ili štetiti Milena će govoriti na ovogodišnjem Weekend.19 festivalu, a mi imamo tu čast ekskluzivno razgovarati s njom prije no što dođe u Rovinj. Milena danas živi i radi na relaciji Beograd-Madrid, gdje već nekoliko sezona igra u najuspješnijim španjolskim serijama poput one Ožiljak ili Lopovi (Disney +). Fascinantna je njezina stamenost kojom ne samo da se obranila od bapada, komentara ili hejta, već i od uloge “samo žrtve”. Milena je jedna od najtalentiranijih glumica svoje generacije, a zasigurno i jedna od najuspješnijih. Njezini postojanje, prkosno, izvan tog događaja, iako o njemu uvijek i bez zadrške otvoreno priča, ostaje specifikum i inspiracija.
Elle: Tema panela na kojem gostujete na WMF je promjena koju možemo generirati ili potaknuti kroz javno djelovanje. Kako danas gledate na javno istupanje protiv zlostavljača?
Milena: – Na to danas gledam kao na svoj najveći uspjeh u životu koji je donio promjene, prije svega u svijesti, a povremeno i u praksi, svakodnevnoj ili zakonskoj. Društvo je naučilo da je zlostavljač najčešće netko blizak a ne netko tko vreba iz žbunja, roditelji su razgovarali međusobno i sa svojom djecom o tome, žene su se otvorile jedna drugoj i svom okruženju o strahotama i neugodnim iskustvima koje su imale kroz život. Feminističke organizacije, takve teme i panel diskusije (poput i Womens Weekenda) dobili su svoje mjesto i akcenat u društvu, a Slovenija je uvela i zakon o pristanku što je vrhunac institucionalne prakse kada govorimo o seksualnom nasilju. Velike su se stvari dogodile. I tek će se dogodii! To je bio inicijalni val koji se pretvorio u tzunami budućnosti za žene s naših prostora i svaki dan, malo po malo, ovo patrijarhalno društvo pomalo gubi bitku. Nekada se ne čini tako, jer su sve promjene spore i teške, ali već sljedeća generacija će te promjene osjetiti i živjeti. Tako da znamo za što se borimo.
Elle: Biste li što promijenili, i kako biste ocijenili ili komentirali reakcije medija/kolega?
Milena: Ne bih promijenila ništa. Smatram da sam od početka do kraja bila odlična. Prijavila sam i izašla u javnost sa 25 godina, i istrpjela najveći pritisak baš u to vrijeme, i kasnije sa 28. Velika je to odgovornost i pritisak za taj period života. Dodatno sam ponosna što sada, kad je sve gotovo i kad se osvrnem i pogledam po redoslijedu sve, vidim da sam bila maltene bez greške. Sa našim medijima, intitucijama, hejtom u društvu, i sudskom tendencioznom retraumatizacijom, stvarno mislim da sam izvela petogodišnji herojski pothvat.
Elle: Kako je na vaše mentalno zdravlje utjecao proces?
Milena: I prije i poslije procesa, redovno idem na terapiju. Bavim se svojim osjećajima, mislima, strahovima, bijesom, čak i snovima. To i moje najbliže okruženje, kao i mogućnost da radim u inozemstvu su mi omogućili da iz ovog pakla od procesa izađem čitava. Nije bilo lako, zaista.
Inspiracija za borbu i svakodnevni život
Elle: Koliko se isprepliću vaše životne uloge- glumice i aktivistkinje?
Milena: To su moja dva poziva koja formiraju ozbiljan dio mog identiteta.
Elle: Koje biste knjige, filmove ili serije na tu temu preporučili publici? Podcaste, razgovore?
Milena: Serije: Intimidad (HBO), Las Mesias (HBO), Morning show (Apple TV), No estas sola (Netflix), Angela (Netflix), Querer. Filmovi: Furia, Promising young woman. Što se podcasta ticč u posljednje vrijeme mi se sviđa meksicča psihotereapeutkinja Nilda Chiaravigilo koja uglavnom govori o muško-zenskim odnosima, ali me vrlo inspirira i odlicna je. Oprah, također, odlično govori na tu temu o svom iskustvu.
Elle: Što je vama inspiracija trenutno?
Milena: Madrid gdje trenutno živim, i ljudi iz cijelog sveta koje upoznajem.
Elle: Zašto mislite da je WMF važan? Koju publiku očekujete na vašem panelu?
Milena: Povezuje ljude, ima li šta važnije od toga, i to ljude iz cijele regije.
Elle: Volite li takve manifestacije, gužvu? Jeste li introvert ili ekstrovert? Kakva je vaša socijalna baterija?
Milena: Obožavam panele. I slušati i gostovati. Volim i gužvu i ekstrovert sam. Sto se tiče socijalne baterije, kao prava vodenjakinja volim biti sama i to vrijeme mi je potrebno da bih imala kapaciteta za ljude. Tako da, miks samoće i druženja je moj ideal.
U regiji se još uvijek bavimo muškim svijetom
Elle: Borba za prava žena i žensku ravnopravnost još nije ni izdaleka gotova, ali često se na nju danas odmahuje rukom. Kako u vašoj branši, u medijima, u industriji zabave, u umjetnosti stvari danas stoje? Kako u inozemstvu, kako u Srbiji?
Milena: O Srbiji ne mogu zapravo govoriti, jer zbog uništavanja institucija i situacije koju aktivno živimo skoro dvije godine, otkad su počeli protesti, ove teme ne mogu ni doći na red, i njima ćemo se vratiti kada ove najosnovnije budu riješene, to jest sanirane. Na našim prostorima je zaista ostalo mnogo prostora za napredak i u svijesti i u praksi, samo pogledajte filmove i serije koje se snimaju : i dalje se bave muškim svijetom, muškom perspektivom, dok su žene prateći vokali, njihove podrške ili prepreke. To smo odavno trebali nadići. Mediji na strašno loš način tretiraju žene, teme o nasilju, femicidu, u cijeloj regiji. Negdje sam čula – sve dok vam je lakše reći muškarcu s kojim ne želite ništa, a koji vas zove na piće, da imate muža, dečka, obaveze, umjesto samo NE, neću, hvala, morat ćemo se baviti sobom i feminizmom. A ovaj primjer mi je samo zvučao zanimljivo i svjež mi je, no ima toga mnogo.
Ravnopravnost je seksi
Elle: Koliko imate osjećaj da vaša snaga i vaša karijera ugrožavaju muškarce?
Milena: Mislim da je važno napomenuti da i među muškarcima ima feminista. Možda oni sebe tako ne nazivaju ali u skladu sa tim vrijednostima misle i žive, što je najvažnije. Također mislim da su žene mnogo upornije i iždržljivije u svemu i da će patrijarhat potonuti istog trenutka kada ga žene puste. Jasno mi je i to da postoji ogromna količina muškaraca koja se osjeća uskraćeno jer ne može živjeti poput svog oca ili djeda ( da mu bude sve skuhano, opeglano, žena u kući s djecom, a on gdje god i s kim mu se prohtije), ali svi oni pametni znaju da je ravnopravnost jedini zdrav put, čak i seksi put, jer je autentičan, istinit, prožimajćci. Očekivanja patrijarhata i “tradicionalne” uloge pogodne su samo za “alfa muskarce“, svi drugi, a njih je mnogo više su – nesretni. Čim izgube ulogu provajdera, i švalera, provedu život mrzecć i sebe i žene i društvo… Čemu takav život? A moja snaga i karijera prave ljude mogu samo inspiriratu i privući. Ove kojima to smeta, ugrožava ih zapravo vlastita NEsnaga (slabost) i NEuspješna karijera, tako da teško može moja snaga ugroziti, može samo trigerirati.
Elle: I za kraj – hvala vam, što ste progovorili i što govorite i dalje.
Milena: Nema na čemu! Borba se nastavlja.
Pogledajte i:
Od Sulejmana do Zlatnog dečka: Zašto nas turske serije drže pred ekranima?
