Roditeljima je često najteže pronaći pravi trenutak za razgovor o temama poput tijela, granica, emocija ili seksualnosti. Mnogi čekaju da dijete postavi pitanje, a još više njih vjeruje da će jednog dana morati obaviti jedan veliki razgovor koji će obuhvatiti sve važno. No stručnjaci upozoravaju da stvarnost izgleda potpuno drukčije. Razgovori kod kuće ne događaju se odjednom, nego kroz niz kratkih, spontanih razgovora koji prate djetetovo odrastanje.
Upravo zato CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje i Status M pokrenuli su kampanju Razgovori kod kuće s ciljem pružanja podrške roditeljima i skrbnicima u razgovorima s djecom o temama važnima za njihovo sigurno i zdravo odrastanje. Tijeko te kampanje nastao je vodič ‘Razgovori kod kuće’, namijenjen roditeljima i skrbnicima koji žele razgovarati otvoreno, bez srama i straha, ali pritom imati provjerene informacije i stručnu podršku. Djeca pitanja neće prestati postavljati, a pitanje je samo kome će ih postaviti. U vremenu kada odgovore mogu pronaći u nekoliko sekundi na internetu, upravo oni razgovori unutar obitelji postaju važniji nego ikad.
Stručna podrška za teme koje nije uvijek lako otvoriti
Vodič ‘Razgovori kod kuće’ obuhvaća četiri tematske cjeline: tijelo i zdravlje, pristanak i granice, sigurnost i zaštita na internetu te emocije, odnose i ljubavne veze. Osim samog vodiča, na istoimenoj internetskoj stranici dostupni su i edukativni videozapisi u kojima stručnjakinje, roditelji i mladi dijele iskustva, odgovaraju na najčešća pitanja te nude konkretne savjete kako razgovore učiniti prirodnim dijelom svakodnevice.
O tome zašto su upravo mali razgovori važniji od jednog velikog, kako izgraditi povjerenje s djecom te zašto otvorena komunikacija može biti najbolja zaštita od dezinformacija, razgovarali smo sa Sanjom Cesar, voditeljicom programa Spol, rod i seksualna prava u CESI-ju, i Anamarijom Sočo, programskom koordinatoricom organizacije Status M.
Kaže se da djeca ne pamte savršene odgovore, nego osjećaj da ih netko sluša. Je li to najveća vrijednost ovog vodiča?
Svakako! Ovaj vodič nije nastao zato da roditelji nauče napamet “prave odgovore”, nego da steknu sigurnost za razgovor. Djeca neće zapamtiti svaku informaciju koju smo im dali, ali će zapamtiti jesmo li ih slušali bez osude, jesu li mogla postaviti pitanje bez straha i jesu li znala da se uvijek mogu vratiti roditelju po odgovor.
Zašto odraslima teže pada razgovarati o tijelu, granicama i seksualnosti nego djeci postavljati pitanja?
Djeca uglavnom nemaju problem s tim temama. Djeca imaju pitanja. Nelagodu najčešće nosimo mi odrasli jer smo i sami odrastali u obiteljima u kojima se o tijelu i seksualnosti šutjelo ili se govorilo kroz sram i upozorenja. Djeca su prirodno znatiželjna. Ako mi ostanemo smireni i otvoreni, razgovor s djecom vrlo često bude puno jednostavniji nego što očekujemo.
Živimo u vremenu u kojem djeca sve odgovore mogu pronaći u nekoliko sekundi na internetu. Kako roditelji mogu ostati njihov prvi i najvažniji izvor povjerenja?
Ne tako da budu jedini izvor informacija, nego netko kome će se dijete obratiti. Nije sve na roditeljima; škola bi također trebala imati veliku ulogu u podučavanju djece o ovim temama. Internet će uvijek biti dostupan. Pitanje je hoće li dijete, nakon što nešto vidi ili pročita, imati osobu kojoj vjeruje dovoljno da pita: “Je li ovo točno, je li ovo zaista tako?”
Povjerenje se ne gradi jednim razgovorom, nego brojnim svakodnevnim razgovorima i malim trenucima u kojima dijete osjeća da ga slušamo i shvaćamo ozbiljno. Kada zna da ga nećemo ismijati, posramiti ili odmah početi držati lekciju, puno će nam se lakše obratiti i kada se suoči s težim pitanjima ili problemima.
Važno je razvijati kritičko mišljenje
Koliko društvene mreže mogu biti saveznik u otvaranju ovih tema, a koliko stvaraju dodatni pritisak i dezinformacije?
Mogu biti i jedno i drugo. Danas postoji puno kvalitetnog sadržaja koji može pomoći roditeljima i mladima da se informiraju o temama vezanim za seksualnost. S druge strane, društvene mreže često nude pojednostavljene ili netočne informacije i stvaraju nerealna očekivanja o tijelu, odnosima i seksualnosti. Zato je važno razvijati kritičko razmišljanje i razgovarati s djecom o onome što gledaju, umjesto da pretpostavimo da će sama od sebe biti sposobna razlikovati činjenice od dezinformacija.
Danas svi žele viralan sadržaj. Može li vodič poput ovog postati viralan i što bi za vas zapravo značilo da je uspio?
Naravno da bismo voljele da vodič dođe do što većeg broja roditelja. Do sada ga je preuzelo više od 900 roditelja. No njegov uspjeh ne mjerimo brojem pregleda ili dijeljenja. Za nas će uspjeh biti ako potakne razgovore koji se možda dugo odgađaju, ako jedan roditelj nakon čitanja odluči otvoriti temu koju nije znao kako započeti ili ako jedno dijete osjeti da se kod kuće može obratiti odrasloj osobi kada ga nešto zabrine. To je utjecaj koji se ne vidi u statistikama, ali može napraviti veliku razliku.
Što vas je tijekom rada na vodiču najviše iznenadilo o roditeljima, a što o djeci?
Roditelji često misle da moraju imati sve odgovore prije nego što započnu razgovor. Zapravo ne moraju. Sasvim je OK reći: “Ne znam, idemo zajedno pronaći odgovor.” S druge strane, djeca su nas ponovno podsjetila koliko su otvorena. Njima najčešće nisu neugodne teme. Njima neugodan može biti način na koji odrasli na te teme reagiraju.
Koji je mit o razgovorima s djecom koji biste najradije zauvijek srušili?
Da će razgovor o seksualnosti potaknuti mlade na ranije seksualno ponašanje. To jednostavno nije točno. Sva relevantna istraživanja pokazuju upravo suprotno – djeca i mladi koji dobivaju točne i znanstveno utemeljene informacije donose sigurnije i odgovornije odluke o svom tijelu, zdravlju i odnosima.
Postoji li pitanje koje roditelji najčešće izbjegavaju, a zapravo bi ga trebali prvi otvoriti?
Možda ne jedno pitanje, nego jedna poruka: “Ako te bilo što zanima ili zbunjuje, uvijek možeš doći meni.” Djeca ponekad oklijevaju s pitanjima jer misle da je neka tema zabranjena ili ih je sram. Važno je pokazati da su svi takvi razgovori dobrodošli.
Kako pronaći ravnotežu između zaštite djece i davanja prostora da razviju vlastitu autonomiju?
Zaštita ne znači kontrolirati svaki korak svog djeteta. Najbolje štitimo djecu tako što im postupno dajemo znanje, osnažujemo ih, pomažemo im da razviju vještine i samopouzdanje i tako što smo dostupni kada im zatrebamo. Cilj nije da dijete uvijek sluša roditelja, nego da s vremenom nauči donositi dobre odluke i kada roditelja nema pokraj njega.
Ne morate biti savršen roditelj
Ako biste morali izdvojiti jednu rečenicu koju bi svaki roditelj trebao zapamtiti nakon čitanja vodiča, koja bi to bila?
Ne morate biti savršen roditelj da biste vodili dobre razgovore s djetetom. Dovoljno je da budete prisutni, otvoreni i spremni slušati. Također, ne bi sav teret trebao biti na vama. Škola vam u ovome mora biti partner. Zahtijevajte da škole imaju kvalitetne, sveobuhvatne i znanstveno utemeljene programe o seksualnosti.
Što biste voljeli da se za deset godina promijeni u načinu na koji obitelji razgovaraju o ovim temama?
Voljele bismo da razgovori o tijelu, zdravlju, emocijama, granicama i odnosima postanu jednako uobičajeni kao razgovori o školi, sportu ili prijateljima. Da to više ne budu “velike teme” koje se otvaraju jednom u životu, nego dio svakodnevnog odrastanja.
Što biste voljeli da se za deset godina promijeni u načinu na koji obitelji razgovaraju o ovim temama?
Najveća vrijednost vodiča je poruka da o ovim temama ne treba razgovarati sa strahom ili nelagodom. Kada razgovaramo otvoreno i bez srama, djeca dobivaju informacije, ali i osjećaj sigurnosti i povjerenja.
Na kraju, nije presudno imati savršen odgovor za svako pitanje. Važnije je stvoriti dom u kojem pitanja uvijek imaju mjesto. Jer povjerenje se ne gradi kada sve znamo, nego kada djeca znaju da ih nećemo odbiti, posramiti ili ušutkati onda kada im je razgovor najpotrebniji.
Fotografije: Promo
