Kad govorimo o starenju, najčešće govorimo o tome kako ga usporiti. O borama, godinama i svemu što bismo najradije odgodili. A što kada bismo se malo više bavili time kako se osjećamo, koliko imamo energije i što možemo učiniti da nam život bude bolji i za deset ili dvadeset godina?
Upravo se time bavi dugovječnost, tema koja je posljednjih godina sve prisutnija u svijetu zdravlja, ljepote i wellnessa. Uz korisna istraživanja dolazi i mnoštvo trendova i velikih obećanja pa nije uvijek jednostavno razlučiti što zaista ima smisla. O tome će se 13. i 14. studenoga razgovarati u Opatiji, na prvom European Longevity Festivalu u Kristalnoj dvorani Hotela Kvarner. Festival su pokrenule Katja Đujić i Iva Piglić, koje su više od godinu dana okupljale stručnjake i pripremale program koji povezuje medicinu, znanost, tehnologiju i svakodnevni život.
Zanimalo nas je kako su se odlučile na tako velik pothvat, što su pritom naučile o zdravom starenju i koliko se i same uspijevaju držati savjeta o kojima će se govoriti na festivalu.
1. Kako je zapravo počela ova priča? Sjećate li se razgovora ili trenutka u kojem ste odlučile da ćete organizirati festival posvećen dugovječnosti?
Katja: Sve je počelo jednog hladnog jutra prošle godine, sasvim spontano, na kavi. Sjećam se da sam u jednom trenutku rekla Ivi: „Joj, kako ja volim organizirati događaje, okupljati ljude i stvarati onu posebnu atmosferu!” A Iva je odmah nastavila: „Pa mogle bismo napraviti nešto vezano uz longevity! To bi bilo baš wow!”
I tako je krenulo. Od jedne kave, nekoliko ideja i puno entuzijazma do festivala koji danas okuplja vrhunske stručnjake, znanstvenike i zanimljive ljude iz različitih područja. Od početka smo znale da ne želimo još jednu klasičnu konferenciju. Željele smo nešto stručno, ali istovremeno zabavno, inspirativno i otvoreno svima. Događaj na kojem će ljudi učiti, razgovarati, povezivati se i možda malo drukčije početi razmišljati o vlastitom životu. Mislim da tada nismo ni slutile koliko će velika priča nastati iz te jedne kave. A možda je upravo u tome njezina čar.
Iva: Mogu potvrditi da je tog jutra zaista bilo hladno! Katja i ja volimo stvarati evente i biti dio njih, a povezala nas je prije svega ljubav prema umjetnosti. Ona je magistra kulturologije, a ja sam profesorica jezika koja je dugo radila u medijima i PR-u. Zajednička nam je bila jednostavna ideja: stvoriti vrlo kvalitetan event za sebe i za svoj kraj.
Moramo priznati da živimo u raju. Kvarner smo spojile s razdobljem života kad hormoni rade jedno, a mi bismo htjele da rade nešto drugo. Tada smo i same trebale pouzdane informacije o suplementima, vježbanju, sportu i mentalnom zdravlju, a o tome se uglavnom govori u zatvorenim krugovima i na kongresima namijenjenima struci. Festival je tako nastao iz naše potrebe da to znanje približimo svima koji o tome znaju manje, a sa svih strana dobivaju svakakve informacije.
2. Riječ longevity danas čujemo posvuda. Što ona znači vama osobno, kada maknemo trendove i velika obećanja? Je li vam rad na festivalu promijenio pogled na vlastite godine?
Katja: Za mene je longevity zapravo skup nekih osnovnih životnih postavki koje smo trebali usvojiti još tijekom odrastanja, kao dio naše kulture življenja. Kako se hranimo, koliko se krećemo, kako brinemo o sebi, ali i kako razmišljamo, osjećamo i odnosimo se prema drugima. Ali onda se u međuvremenu dogodio život! Obveze, posao, obitelj, svakodnevna jurnjava i možda nismo baš svi na vrijeme usvojili sve te dobre navike. No upravo je to ono predivno kod života. Stalno nam pruža nove prilike da nešto naučimo, promijenimo i počnemo drukčije. Nikada nije kasno početi bolje brinuti o sebi. Vjerujem da dugovječnost prije svega kreće iznutra, iz našeg načina razmišljanja, našeg mindseta. Iz odnosa koji imamo prema sebi, prema vlastitom tijelu, ali i prema životu općenito. Možemo pratiti sve trendove, uzimati suplemente i isprobavati najnovije metode, ali ako zanemarujemo svoje mentalno zdravlje, unutarnji mir i ono što nas istinski ispunjava, mislim da propuštamo samu bit.
A što se godina tiče, rad na festivalu nije me toliko potaknuo da razmišljam o tome koliko imam godina, koliko o tome kako ih želim živjeti. Ne mislim da je cilj pod svaku cijenu zaustaviti starenje. Želim starjeti, učiti, mijenjati se, biti znatiželjna i uživati u svim životnim fazama.
Jer nije poanta samo živjeti dugo. Poanta je živjeti dobro.
Iva: Mislim da svatko ima svoj longevity put. Za mene je longevity povratak primarnim postavkama. To znači veseliti se svakom jutru, kakvo god vrijeme bilo, bilo da gledam izlazak sunca ili slušam kišu kako pada. To znači provoditi što više vremena u prirodi, bilo u planinama, bilo u morskim dubinama. Longevity je jednostavno sreća što si živ i što je svaki dan poseban. To je osvijestiti trenutak u kojem živimo, a ne živjeti za neko sutra.
Zahvalna sam na svakoj godini. Vidim koliko se čovjek kroz godine mijenja i to mi je fantastično. Ponekad kao da promatram sebe sa strane i svako malo kažem: wow!
3. Kako funkcionirate kao tim? U čemu ste slične, u čemu različite i koja je od vas ona koja u stresnim trenucima kaže da će sve biti u redu?
Katja: Mi smo dva dijametralno suprotna karaktera koja, nekim čudom, vrlo slično razmišljaju i obožavamo čitati! (smijeh) I možda je upravo to ono što nas čini dobrim timom. Iva i ja učimo jedna od druge, a ono što mi se posebno sviđa jest da možemo otvoreno razgovarati, ne slagati se, raspravljati i na kraju ponovno pronaći zajedničko rješenje. Ne moramo uvijek imati isto mišljenje da bismo imale isti cilj.
A koja kaže da će sve biti u redu? Rekla bih da se izmjenjujemo. Kada jedna počne razmišljati o svemu što bi moglo poći po zlu, druga je podsjeti koliko smo toga već napravile. Ili joj se jednostavno pridruži u izbacivanju bijesa, plakanju i dramatiziranju. (smijeh) Ali ono što je najvažnije jest da se nakon svega opet nasmijemo, saberemo i nastavimo dalje.
Iva: Mislim da je Katja bolja osoba od mene. Ja sam kao neki traktor, buldožer, baš pravi kauboj, i ponekad ne znam sakriti emocije. Ona uvijek govori lijepo i fino, prava je dama i gospođa. Puno učimo jedna od druge i toliko nam je lijepo zajedno da mislim da će nam život biti prekratak. Tako da imamo još jedan zadatak: što prije pronaći neki longevity eliksir!
4. Od početka ste željele da festival ima međunarodnu dimenziju, a povezale ste se i s International Longevity Allianceom. Što vam je ta suradnja donijela i gdje u toj priči vidite Hrvatsku?
Katja: Nekako nam je sve to došlo prirodno. Od samog početka cilj nam je bio napraviti kvalitetan događaj na Kvarneru, ali nismo željele da njegova priča ostane samo lokalna. Kvarner ima izniman potencijal kada govorimo o zdravstvenom turizmu, a Opatija ima gotovo savršenu povijesnu poveznicu sa zdravljem i kvalitetom života. Povezivanje s International Longevity Allianceom za nas je bilo važno jer smo željele otvoriti vrata međunarodnoj razmjeni znanja, iskustava i ideja. Mislim da Hrvatska ima izvrsne stručnjake, liječnike i znanstvenike, ali i nešto što ponekad nedovoljno cijenimo, a to je način života koji je tradicionalno povezan sa zdravljem, prirodom i kvalitetom življenja. Voljela bih da se Hrvatsku u budućnosti ne prepoznaje samo kao zemlju prekrasne obale i dobrog odmora, nego i kao destinaciju u kojoj ljudi dolaze učiti kako kvalitetnije živjeti.
Iva: Vidim se kao osoba koja želi činiti razliku i svojim životom nešto doprinijeti. Longevity je danas vrlo popularan trend i shvatile smo da razliku nećemo učiniti ako napravimo samo još jedan dobar event s gostima. Trebali su nam sjajni, izvrsni gosti i međunarodno priznanje, i time smo učinile razliku. Kroz International Longevity Alliance, koji je vidljiv u 66 zemalja širom svijeta, želimo Hrvatsku još više profilirati.
5. Ženama se često poručuje da bi znakove starenja trebale što dulje skrivati. Mislite li da razgovor o dugovječnosti može promijeniti taj odnos prema godinama i staviti zdravlje i kvalitetu života ispred izgleda?
Katja: Mislim da bismo prije svega trebale promijeniti način na koji razgovaramo o starenju. Svako životno razdoblje donosi svoje promjene, izazove, ali i neke nove ljepote. Zašto bismo ih se trebale bojati ili skrivati? Nemam ništa protiv estetike, kozmetike ni želje da izgledamo lijepo. Dapače, volim sve ono što nas čini zadovoljnima u vlastitoj koži. Ali jednako mi je važno kako se osjećamo iznutra. Voljela bih da počnemo puno otvorenije razgovarati, učiti, usvajati nove spoznaje i rušiti tabue o hormonalnim promjenama, mentalnom zdravlju, emocionalnoj ravnoteži i duhovnosti. O svemu onome što žene prolaze u različitim životnim razdobljima, a o čemu se još uvijek često govori potiho. Mislim da nam dugovječnost pruža priliku da promijenimo perspektivu. Da ne razmišljamo samo o tome kako ćemo izgledati za deset ili dvadeset godina, nego i kako ćemo se osjećati, koliko ćemo biti snažne, zadovoljne, sretne i ispunjene. Jer zašto bismo morale birati između ljepote i zdravlja? Možemo željeti oboje. Ali prije svega, trebale bismo si dopustiti da budemo sretne, ispunjene i svoje. Na kraju, najljepše je kada se dobro osjećamo u vlastitom životu, a ne samo u vlastitoj koži.
Iva: Mislim da je to osobna kategorija. Nema razloga da ikome namećemo stav kako nije važno sjajno izgledati, nego samo živjeti što zdravije i kvalitetnije. Netko to možda i ne želi. Ava Gardner navodno je rekla da želi doživjeti 150 godina, ali da na dan smrti želi u jednoj ruci držati cigaretu, a u drugoj čašu viskija. Ako ju je to činilo sretnom, bio je to sjajan i pravi izbor. Bez obzira mislimo li da je nešto zdravo ili nezdravo, ne vidim razloga da ikome namećemo svoje. Ako ipak nekoga potaknemo da razmišlja na drukčiji način koji će ga učiniti sretnim, bez obzira na koju stranu prevagnulo, mislim da je to golem uspjeh.
6. Što nas sve očekuje na festivalu? Koje biste razgovore ili teme iz festivalskog programa posebno preporučile našim čitateljicama? Što biste voljele da ponesu sa sobom nakon festivala?
Katja: Iskreno, preporučila bih baš sve! (smijeh) Ne zato što je to naš festival, nego zato što cijeli program ima svoj tok, svoju priču i stvaran razlog zašto je svaka tema pronašla svoje mjesto. Stvarale smo ga s puno pažnje, promišljanja i, prije svega, ljubavi. Razgovarat ćemo o svemu što čini kvalitetan život. Od medicine, novih tehnologija i umjetne inteligencije do prehrane, tjelesne aktivnosti, mentalnog zdravlja i duhovnosti. Posebno mi je zanimljivo pitanje koliko je naša domaća, tradicionalna prehrana zapravo nutritivno vrijedna i koliko toga možemo naučiti iz načina života generacija prije nas. Ponekad toliko tražimo nova rješenja da zaboravljamo koliko vrijednoga već imamo. A tu su i duhovnost, mentalno zdravlje i emocionalna ravnoteža. Za mene tu sve počinje. U našem unutarnjem svijetu, načinu na koji razmišljamo, osjećamo i doživljavamo sebe i druge. Mislim da o tome moramo puno više razgovarati jer zdravlje nije samo ono što možemo izmjeriti ili vidjeti.
Željele smo spojiti ozbiljne i stručne razgovore s inspiracijom, dobrom energijom i zabavom. Zato imamo i Groovy Night, jer su druženje, glazba, ples i smijeh također važan dio života. A što bih voljela da ljudi ponesu sa sobom? Prije svega, da se osvijeste. Da se možda prepoznaju u nekom razgovoru, preispitaju poneku naviku, dobiju novu ideju ili jednostavno pronađu inspiraciju da nešto promijene. Ne moramo nakon festivala svi postati savršeni u zdravom življenju. Dovoljno je da svatko pronađe nešto svoje. Jer dugovječnost nije samo pitanje koliko ćemo dugo živjeti, nego koliko ćemo života unijeti u svoje godine.
Iva: Voljela bih da posjetitelji sa sobom ponesu nova prijateljstva i poznanstva te da nauče nešto iz svega što će čuti. Želim da budu zadovoljni produkcijom, za koju stvarno mislim da je vrhunska i na koju sam neizmjerno ponosna. Svima koji dođu želim da dožive pravo iznenađenje kad vide pozornicu. Uz dobre teme i novitete u Expo zoni, voljela bih da kući ponesu i dobre goodie bagove!
7. Što vas je tijekom priprema najviše iznenadilo? Jeste li otkrile nešto o dugovječnosti što je promijenilo neku vašu dotadašnju naviku ili uvjerenje?
Katja: Najviše me iznenadilo koliko su ljudi oduševljeni našom idejom, koliko su otvoreni za suradnju i, prije svega, koliko su spremni nesebično dijeliti svoje znanje i iskustvo. Zaista je predivno vidjeti koliko kvalitetnih, zanimljivih i inspirativnih ljudi postoji oko nas, samo ih ponekad treba okupiti oko zajedničke ideje. Upravo su nam ti susreti i razgovori dali dodatni vjetar u leđa i potvrdili da stvaramo nešto vrijedno.
A što se tiče osobnih spoznaja, mislim da sam postala još svjesnija koliko dodatnog stresa sami sebi stvaramo pokušavajući živjeti zdravo. Danas stalno nešto moramo. Moramo pravilno jesti, vježbati, dovoljno spavati, uzimati suplemente, meditirati, izgledati mladoliko, biti zdravi, lijepi i, naravno, sretni. (smijeh) I onda se pitam, nismo li u toj silnoj želji da živimo bolje pomalo zaboravili uživati u životu? Upravo zato sve više razmišljam o važnosti mentalnog zdravlja, emocionalne ravnoteže i duhovnosti. O tome koliko je važno poznavati sebe, razumjeti vlastite potrebe i ponekad si jednostavno dopustiti da ne moramo baš sve. Naravno da trebamo usvajati zdrave navike i brinuti o sebi, ali ne pod cijenu stalnog pritiska i osjećaja da nikada ne radimo dovoljno. Možemo biti odgovorni prema vlastitom zdravlju, a istovremeno uživati u životu, pojesti kolač, preskočiti trening i ne osjećati grižnju savjesti. Jer kakvog smisla ima živjeti dulje ako smo cijelo vrijeme pod stresom zbog toga kako bismo trebali živjeti?
Iva: Najviše me iznenadila spremnost nekih ljudi i institucija da budu uz nas. Ne zato što smo to Iva i Katja, nego zato što Iva i Katja rade nešto dobro: za naš kraj, za Hrvatsku i za turizam, a time i izvan granica Hrvatske. Rade nešto dobro i za vlastito zdravlje i zdravlje drugih ljudi, za podizanje svijesti i stvaranje dobrih navika.
Kao učiteljica joge shvatila sam koliko je važno imati neki put pred sobom. Kroz sve ovo duhovnost mi je postala još važnija, a ovaj me event učinio boljom osobom jer sam shvatila koliko su važni dobri odnosi. Želim da me sportaši inspiriraju da još više vježbam, želim čuti sve o super putovanjima i upoznati nove kulture. Želim i nešto zaraditi da si sve to mogu priuštiti. (smijeh)
Kroz ovaj proces shvatila sam i da alkohol više nije u modi i da je industrija alkoholnih pića u padu. To sam integrirala i u svoj život, i to je došlo sasvim prirodno. Druženje s ljudima više ne vezujem uz alkohol i ne vesele me takva mjesta, a možda je tome malo pridonijela i moja duhovnost, koja mi je sve važnija u životu.
Voljela bih da ovaj event živi cijele godine, kroz razne segmente. Dva dana u godini ne mogu promijeniti nečiju cijelu mentalnu strukturu. Da bismo zaista usvojili nove navike, potreban je medij, neka baza koja će živjeti tijekom cijele godine.
8. Organizirati prvo izdanje ovako velikog događanja sigurno nije jednostavno. Što vam je dosad bilo najteže, a koji vam je trenutak dao osjećaj da se sav trud isplati?
Katja: Najteže je vjerojatno prihvatiti da ne možete kontrolirati baš sve. A kada organizirate događaj ovakvih razmjera, brzo naučite koliko je to važna lekcija. Iza festivala stoji ogroman broj sati rada, razgovora i dogovora koje publika nikada neće vidjeti. Ponekad je izazovno uskladiti sve obveze, posebno kada uz festival imate obitelj i svakodnevni život koji ne prestaje samo zato što ste odlučili organizirati veliki događaj. Ali onda dobijete potvrdu sudjelovanja nekog iznimnog predavača ili podršku partnera koji vjeruje u vašu ideju. I odjednom sve ponovno dobije smisao. Posebno mi je lijepo što smo tijekom priprema upoznale toliko zanimljivih i kvalitetnih ljudi. Mislim da je to jedna od najvećih vrijednosti ovog projekta: ljudi koje je okupio i prije nego što je festival uopće počeo.
Iva: Najteže je uvjeriti kvalitetne govornike da radiš nešto dobro i da trebaju biti na događanju koje je tek nastalo. Drugo najteže je u prvoj godini sve financijski dovesti na pozitivnu nulu.
Na emotivnoj razini mislim da se trud već isplatio. Ne radiš nešto po šabloni, nego radiš nešto dobro, i kad to osjetiš u sebi, shvatiš da se trud isplati. Sve ostalo znat ćemo nakon festivala.
9. Uz sve obveze oko festivala, uspijevate li i same živjeti onako kako biste željele? Koje su vam svakodnevne navike važne, a za što nikako ne uspijevate pronaći vremena?
Katja: Iskreno? Ne uvijek! (smijeh) Dvoje djece, posao, festival, pas koji baš i nema razumijevanja za moj raspored i muž za kojeg mi, čini mi se, na kraju ostane najmanje vremena. (smijeh) Ali volim taj naš mali obiteljski kaos. Imam neke svoje male rituale. Ujutro čaša vode s malo limuna, šetnja sa psom i, kad god uspijem, trenutak mira. Čitanje je moja velika ljubav, moj bijeg i punjenje baterija. Obožavam se izgubiti u dobroj knjizi! A tu su i putovanja, bez kojih teško mogu zamisliti život. Volim otkrivati nove kulture, umjetnost, arhitekturu i drukčije načine života. Mislim da nam putovanja šire svijest, oblikuju osjećaj za estetiku i daju neku novu perspektivu. Ono što još uvijek učim jest odmarati se bez grižnje savjesti. Nije mi to baš lako jer uvijek imam osjećaj da bih mogla napraviti još nešto. A ono za što nikako ne pronalazim vremena jest joga kod moje Ive. Već se toliko dugo spremam da mi je neugodno i spominjati! Ali hoću, Iva, stvarno hoću! (smijeh) I zapravo, mislim da je baš to poanta dugovječnosti. Ne živjeti po nekakvom savršenom rasporedu, nego pronaći svoj ritam, veseliti se malim stvarima i ne zaboraviti uživati u životu.
Iva: Zadnja dva mjeseca možda ne živim kako bih željela, a zapravo i živim. Sve ovisi o tome kako si čovjek postavi stvari u glavi. To je bit svega i to me naučila duhovnost. Prije bi me nalet stresa izbezumio jer nisam imala alate da se smirim. Rečenica „sad se smiri” nikad ne pomaže. Pomaže ona: „Čekaj malo, ti si ovo sama htjela. Upravo sada uživaj u procesu.” Kad naiđe stres, treba samo „okrenuti ploču” i shvatiti da to nije stres, nego draž procesa. To nisu problemi, nego situacije koje treba sa zadovoljstvom rješavati, i tako i činim. Situacijama jako dobro vladam. Fenomenalno je koliko zapravo mogu ovladati sobom i ponosna sam na to. Ono čime ne mogu ovladati jesu razočaranja u ljude. Ona ostaju u nama i za to nikad neću biti dovoljno istrenirana. To danas nije baš dobrodošlo u svijetu koji smo svi mi stvorili i u kojem živimo.
Moj životni izbor u ovim godinama je što više čitati i uživati u samoći. Pomalo je oduvijek bilo tako, ali sada posebno. Ne zato što ne volim ljude, nego zato što mi samoća znači mir u kojem se mogu razvijati. U njoj istražujem, čitam, odlazim u knjižnicu i ondje sjedim satima. Takav sam čovjek. Moj izbor je i joga: podučavam je i čitam o njoj. Važne navike su mi kuhanje, joga, čitanje i crtanje, i za sve to nekako nađem vremena.
Spavam jako malo, četiri do pet sati, i vrlo teško zaspim. Preuzbuđena sam i presretna što sam živa. Život mi je velika radost i ne želim spavati osam sati. Toliko je putovanja na kojima još nisam bila, toliko kultura koje nisam upoznala, toliko mora i toliko nepročitanih knjiga. Zamislite, kako bih mogla spavati osam sati? To nije longevity navika, ali život je prelijep da bih ga prespavala. Kad jednom prođeš kroz razdoblje u kojem ti se čini da je sve crno i iz njega izađeš, tek tada zaista shvatiš koliko je svaki dan dragocjen. Istina je da nešto naučimo cijeniti tek kad upoznamo i njegovu suprotnost.
Za što ne uspijevam pronaći vremena? Čovjek pronađe vremena za sve što mu je važno, samo je pitanje prioriteta. Jedino sam boravak u prirodi stavila ad acta. Sad mi nije prioritet otići u šetnju od dva sata. Prioritet mi je napraviti nešto fino za jelo, dobar kruh ili jelo od povrća iz svog vrta, ili nacrtati nešto sjajno u nekom novom programu koji sam otkrila.
10. Što biste voljele da festival postane dugoročno? I što biste voljele da se u idućih pet godina promijeni u načinu na koji razmišljamo o starenju?
Katja: Voljela bih da ELF ne traje samo dva dana u studenom, nego da živi cijelu godinu. Da inspirira, otvara važne teme, povezuje ljude i potiče promjene. I da postane jedan od razloga zbog kojih će ljudi iz cijele Europe dolaziti na naš Kvarner.
Iskreno se nadam da ćemo se kao društvo više okrenuti prevenciji. Da o zdravlju ne počnemo razmišljati tek kada nas život na to prisili, nego da briga o sebi postane prirodan dio naše kulture življenja, nešto što prenosimo i svojoj djeci. A posebno bih voljela da starenje počnemo promatrati kroz prihvaćanje, a ne kroz strah. Da shvatimo kako svaka životna faza donosi nešto vrijedno i da prihvaćanje godina ne znači odustajanje od sebe, nego upravo suprotno. Ne želim da dugovječnost postane još jedno natjecanje u savršenom životu. Želim da nas podsjeti koliko je život dragocjen i koliko je važno zaista ga živjeti.
Iva: Većina znanstvenika slaže se da je kretanje jedan od najmoćnijih alata kojima možemo odgoditi starenje i živjeti što kvalitetnije. Voljela bih da ljudi taj segment zaista prihvate i učine ga dijelom svakodnevice. Za idućih pet godina imam i jednu smjelu želju: da se pokaže kako su pojedinci poput Bryana Johnsona u pravu i da zaista možemo živjeti zauvijek jer život je zaista lijep. Dobro, možda ne zauvijek, ali barem onoliko koliko žive ljudi koje volimo. To su moji prijatelji i moji potomci, koji mom životu daju pravi smisao.
Autor fotografija: Josip Čekada
Pogledajte i:
