Sjećate li se kada smo prvi put otvorile mamin neseser, isprobale sva sjenila koja smo pronašle i na usne stavile ruž koji se baš nikako nije slagao s ostatkom lica? Bilo nam je svejedno. Nismo razmišljale o tome pristaje li nam određena nijansa, hoćemo li dobro izgledati na Instagramu ili slijedimo li trendove. Jednostavno smo se igrale. Danas, negdje između savršenog eyelinera, beauty sleep rutine i tutorijala koji nam objašnjavaju kako postići idealan jesenski make-up, imam osjećaj da smo od šminkanja napravile još jedan ispit koji svakog jutra moramo položiti. I ne znam za vas, ali mene to rastužuje.
Kada smo postale toliko ozbiljne oko nečega što je nekada bilo čista zabava? Zar stvarno svaka boja mora pristajati našem podtonu kože, svaki eyeliner biti simetričan, a za svaki eksperiment sa šminkom moramo imati neko opravdanje? Nekada smo bez razmišljanja stavljale plavo sjenilo i ružičasti ruž, a danas nam treba TikTok tutorial da bismo se usudile isprobati nešto novo. Obožavam make-up, ali ne želim da mi netko stalno objašnjava što mi pristaje, a što ne. Nekad samo želim staviti previše rumenila, isprobati zelenu boju i vidjeti što će ispasti. Pa čak i ako ispadne preloše. Nije li upravo u tome cijela zabava?
I dok nam društvene mreže svakodnevno predstavljaju nove načine kako izgledati ljepše, svježije i mlađe, sve se češće pitam kada smo odlučile da je to jedina svrha šminkanja. Za mene make-up nikada nije značio samo uljepšavanje. Ponekad želim izgledati lijepo, ponekad želim isprobati nešto drugačije, a ponekad se jednostavno želim igrati bojama bez razmišljanja o tome pristaju li mi uopće. I upravo me to navelo na pitanje: ako je naše lice platno, zašto toliko često pokušavamo naslikati istu sliku?
Tko je uopće odlučio što je lijepo?
Što zapravo znači biti lijepa? I još važnije, tko o tome odlučuje? Jedne sezone svi želimo izgledati kao da na licu nemamo ništa, druge ponovno otkrivamo da postoje i tamne usne i dramatične oči. Nekada su obrve morale biti savršeno iscrtane, nakon toga prirodne, a onda su se pojavili novi trendovi koji su nam objasnili da ni to više nije dovoljno. I dok pokušavamo držati korak, beauty industrija već je pronašla nešto novo što bismo trebale poželjeti.
Nemam ništa protiv trendova. Obožavam ih pratiti, pisati o njima i isprobavati nove proizvode (mislim, to mi je i posao). Ali u posljednje vrijeme sve se češće pitam jesmo li se toliko navikle tražiti inspiraciju na tuđim licima da smo zaboravile što se sviđa nama. Nije problem u tome što volimo clean girl estetiku. Problem je kada počnemo vjerovati da je to jedini način da izgledamo dobro. Kada svaka nova estetika postane još jedna uniforma, a individualnost nešto što pokušavamo pronaći unutar unaprijed zadanih pravila. Ako je make-up prostor za izražavanje vlastite osobnosti, zašto toliko često pokušavamo izgledati kao sve ostale? Najčudnije od svega je to što danas imamo više proizvoda, tutoriala i inspiracije nego ikada prije, a ponekad mi se čini da imamo sve manje hrabrosti napraviti nešto potpuno svoje.
Jesmo li se zasitile savršenstva?
Otvorite TikTok i pokušajte izbrojiti koliko ćete puta u deset minuta vidjeti identičan make-up. Isti način nanošenja rumenila, ista olovka za usne, iste nijanse i isti savjeti o tome kako izgledati što prirodnije, iako smo upravo pogledale tutorial od petnaest koraka. Pomalo je ironično što smo toliko opsjednute autentičnošću, a istovremeno neprestano pokušavamo rekreirati nečiji tuđi izgled.
Ipak, posljednje modne piste daju naslutiti da se nešto mijenja. Kao da smo se kolektivno umorile od ideje da svaki detalj mora biti na svojem mjestu. Umjesto još jednog savršeno izblendanog sjenila, ponovno viđamo razmazane oči, neobične kombinacije boja, asimetrične linije i make-up koji ne pokušava sakriti činjenicu da ga nosimo. Zanimljivo je što taj pomak ne dolazi samo iz jednog smjera. Dok jedni dizajneri vraćaju dramatičan glamur, drugi se poigravaju gotovo, rekla bih, dječjom nespretnošću. Zajedničko im je to što ljepota ponovno dobiva osobnost. A to nam je nedostajalo. Ne još jedan trend koji ćemo svi kopirati, nego dopuštenje da prestanemo toliko razmišljati o pravilima.
A little drama never hurt anybody
Ako me neka modna kuća ove godine podsjetila koliko šminka može biti zabavna, onda je to Gucci. Na predstavljanju kolekcije za proljeće/ljeto 2027., pod kreativnim vodstvom Demne, dramatičan make-up ponovno je dobio glavnu ulogu. Vizažist Sam Visser posegnuo je za intenzivnim crnim pigmentima, izraženim smoky eye lookovima, neočekivanim bojama i usnama u nijansama od nude do duboke crvene i gotovo crne. Crno sjenilo bilo je intenzivno, razmazano i izvučeno prema sljepoočnicama, dok su neki lookovi izgledali kao da su nastali nakon dobre noći u izlasku.
Alex Consani nosila je upečatljivu kombinaciju crnog pigmenta i jarko ružičaste boje koja je definitivno daleko od svega što povezujemo s minimalističkom šminkom. I to je bilo osvježavajuće. Nakon godina u kojima smo pokušavale postići izgled kao da na licu nemamo ništa, Gucci nas podsjeća da ponekad želimo upravo suprotno. Želimo da se naša šminka vidi. Da bude pretjerana, dramatična i možda čak malo čudna. Ne zato što je takav make-up odjednom postao trend, nego zato što je zabavno vidjeti nešto što ne pokušava svima biti lijepo.
Miu Miu i ljepota malih nesavršenosti
A onda je došao i Miu Miu koji je odlučio da čak ni nokti više ne moraju biti uredni. Na reviji za proljeće/ljeto 2027. modeli su nosili crvenu manikuru koja je izgledala kao da su lak nanijeli nekoliko minuta prije izlaska iz kuće. Boja je prelazila preko rubova noktiju, kožice, pa čak i na prste. Iza ovog looka stoji nail umjetnica Mei Kawajiri, poznatija kao Nails by Mei, koja je namjerno stvorila dojam nesavršenog lakiranja. Godinama sam pazila da mi lak ne prijeđe preko rubova noktiju, a sada je upravo to postalo poželjno na jednoj od najvažnijih modnih pista.
Ali iza te naizgled neozbiljne ideje krije se nešto puno zanimljivije. Kada smo postale toliko opsjednute savršenstvom da nam najmanja pogreška na noktima može pokvariti raspoloženje? Zašto nas toliko smeta kada nešto izgleda kao da smo to napravile same? Ne mislim da ćemo odjednom sve početi izlaziti iz kuće s lakom razmazanim po prstima, ali sviđa mi se pomisao da nešto može biti zanimljivo upravo zato što nije savršeno.
Ne mora biti lijepo da bi bilo zanimljivo
Gucci i Miu Miu nisu jedini koji se igraju našim očekivanjima. Na revijama za jesen/zimu 2026. vidjeli smo i neke od zanimljivijih primjera make-upa koji se namjerno udaljava od klasičnih pravila. Kod Proenze Schouler vizažist Thomas de Kluyver poigravao se asimetrijom i dekonstruiranim detaljima na očima i usnama. Umjesto da šminkom ispravlja ili naglašava očekivane proporcije lica, koristio ju je kako bi ih vizualno promijenio. A na pojedinim lookovima pojavile su se i crvene usne s geometrijskim detaljima.
Na pistama brendova Boy London i Altuzarra pojavile su se razmazane usne koje izgledaju kao da smo upravo nekoga poljubile, dok je Tory Burch pokazao mekše, zamagljene linije eyelinera. U prvi plan dolazi i blurred lips trend, odnosno usne bez strogo definiranih rubova. Umjesto savršeno iscrtane olovke, boja se nježno stapa s prirodnom linijom usana i izgleda kao da smo ruž nosile već satima. Pomalo neuredno, pomalo nonšalantno i baš zato zanimljivo.
Naravno, i nesavršenost može postati samo još jedan trend koji ćemo pokušavati savršeno rekreirati. I upravo zato mislim da poanta nije u tome da sada sve moramo nositi razmazani eyeliner ili neurednu manikuru. Poanta je da imamo izbor. Možda danas želim savršeno iscrtane crvene usne, a sutra ruž koji sam nanijela prstima. I jedno i drugo može biti jednako zanimljivo ako sam to odabrala zato što se sviđa meni.
It girls don’t follow the rules
U svijetu u kojem se toliko govori o autentičnosti, zanimljivo je koliko se često trudimo izgledati slično. A kada razmišljam o ženama čiji me stil zaista inspirira, nikada mi prve na pamet ne padaju one koje uvijek izgledaju savršeno. Sjetimo se Lady Gage i njezinih teatralnih transformacija, od dramatičnog make-upa u spotu za pjesmu “Bad Romance” do ekscentričnih izdanja koja su obilježila njezine početke. Tu je i Doechii, koja se ne boji eksperimentirati s neobičnim frizurama, dramatičnim očima i različitim stilovima. Ili FKA twigs, kojoj je make-up umjetnički potpis. I to mi se sviđa kod njih. Ne šminkaju se samo da bi bile lijepe. Šminkom pokazuju tko su, kako se osjećaju i što žele poručiti. A zbog toga njihove izglede i pamtimo.
I baš dok sam razmišljala o svemu tome, u inbox mi je stigao beauty editorijal fotografa i redatelja Sebastiana Hilgetaga. Pogledala sam fotografije i odmah znala da ih želim uključiti u ovu priču. Sebastian je već surađivao s brendovima poput Armani Beauty, L’Oréal Paris i Maybelline, a njegovi su radovi objavljivani u časopisima Vogue, Harper’s Bazaar, ELLE i Marie Claire. No ono što me najviše privuklo nije njegov impresivan portfolio, nego šminka. Dramatična, neuredna i drugačija od svega što nam se svakodnevno predstavlja kao ideal ljepote.
U ovom editorijalu šminka ne prati pravila ljepote, nego ih pretvara u prostor za igru i eksperimentiranje. Sve počinje gotovo prirodnom kožom, a onda dolaze oštre grafičke linije, dramatično crno sjenilo i tamno naglašene usne. Crna olovka ne mora pratiti prirodan oblik usana, a sjenilo ne mora biti savršeno izblendano. Ali i može, ako vam se tako sviđa. Sve djeluje sirovo, ali jako promišljeno. Kao da je lice postalo platno na kojem se može isprobati sve. Nije cilj izgledati ljepše, sakriti nedostatke ili odabrati nijansu koja nam najbolje pristaje. Cilj je stvoriti nešto zanimljivo, neočekivano i svoje. Zašto bi šminka uvijek morala uljepšavati kada može i pričati priču?
Za beauty lookove zaslužna je vizažistica Isabella Schneider, a cijeli editorial zamišljen je kao spoj fotografije i filma. I upravo sam zato poželjela da ove fotografije prate moj tekst. Ne zato što predstavljaju još jedan trend koji bismo sve trebale isprobati, nego zato što me podsjećaju koliko make-up može biti zanimljiv kada prestanemo razmišljati o tome hoće li se svidjeti drugima. Ne treba nam još jedan tutorial koji će nas naučiti kako izgledati ljepše. Samo nam treba malo inspiracije da ponovno počnemo raditi ono što smo nekada radile bez razmišljanja. Igrati se.
Nije sve u tome da budemo lijepe
Mislim da smo negdje usput počele miješati dvije stvari: izgledati lijepo i osjećati se dobro u vlastitoj koži. Naravno da obožavam kada mi make-up dobro ispadne ili napokon uspijem jednako iscrtati oba oka. Ali ne želim da se šminkanje svede samo na to. Nekad želim staviti previše rumenila, nositi tamni ruž ili isprobati boju koja mi možda uopće ne stoji. I zašto ne bih? Znam da nije lako prestati razmišljati o tuđim mišljenjima, pogotovo danas kada nam svi govore kako bismo trebale izgledati. Ali meni su oduvijek najzanimljivije žene koje se ne trude svidjeti baš svima.
Ne zato što uvijek izgledaju savršeno, nego zato što nose ono što im se sviđa i ne zamaraju se previše tuđim mišljenjima. I to se primijeti. Nije važno imaju li savršenu šminku ili komad koji je trenutačno u trendu. Važno je kako se u svemu tome osjećaju. Kada se sviđamo same sebi, nekako prestanemo razmišljati o tome sviđamo li se i drugima. A upravo je to ono što nas čini zanimljivima.
Let’s play again
Možda je vrijeme da isprobamo nešto novo i prestanemo razmišljati o tome što će drugi reći. Make-up bi trebao biti zabava, a ne još jedan način da se uklopimo.
Ne moramo čak ni izaći iz kuće tako našminkane. Dovoljno je da se ponovno igramo, baš kao nekada pred maminim ogledalom. Jer nije li puno ljepše biti svoja nego nečija ideja savršenstva?
Fotografije: Launchmetrics & Sebastian Hilgetag
Pogledajte i:
