Iako nikada nisam bila na Coachella Valley Music and Arts Festival, imam osjećaj kao da ga već godinama živim kroz tuđe fotografije, videe i beskonačno scrollanje po Instagramu. To je onaj tip događaja koji ti se uvuče pod kožu, ne samo zbog glazbe, nego zbog cijelog tog svijeta koji na par dana izgleda kao neka paralelna stvarnost.
I iskreno, obećala sam sama sebi da ću jednog dana stvarno otići. Ne “možda”, ne “ako bude prilike”, nego baš, otići. I već sad znam kako bih izgledala.
Zanimljivo je što, iako je Coachella danas sinonim za trendove, ja bih napravila totalni odmak od toga. Ne bih lovila ono što je trenutno viralno, nego bih se namjerno vratila u 2016. godinu. Ne znam je li to nostalgija ili potreba za jednostavnijim vremenima, ali ta era šminke imala je neku svoju težinu. Sve je bilo malo jače, malo izraženije, i nekako, sigurnije u sebe.
Ten bih napravila onako kako smo ga tada svi radili, full coverage, bez kompromisa. Onaj osjećaj kad znaš da ti je baza “zaključana” i da možeš plesati cijeli dan na suncu bez da razmišljaš kako izgledaš. Konturiranje bih napravila vidljivo, bez previše blendanja do nevidljivosti, jer to je bio i cijeli smisao, lice koje ima dimenziju, ali i stav. Highlighter? Naravno da bi bio prisutan, ali opet ne previše. Suptilan glow.
Oči bi bile priča za sebe. Tople smeđe nijanse, zlato, možda čak i malo bakra, sve stopljeno u jedan dramatičan, ali topao look. Cut crease i to onaj pravi, definiran. I onda glitter.
Ne minimalni, nego onaj koji hvata svjetlo. Možda bih dodala i par sitnih kamenčića oko očiju, ali više kao detalj koji se otkrije tek kad me netko pogleda izbliza. Trepavice bi bile velike i guste jer Coachella je jedno od rijetkih mjesta gdje “previše” zapravo postane taman.
Usne bih ostavila u nude tonu, ali onom savršenom nudeu koji ne briše lice nego ga zaokružuje. Mat, naravno.
Kosa bi bila totalna suprotnost toj strukturiranoj šminki. Mekana, ležerna, gotovo neuredna na onaj namjerno neuredan način. Lagani valovi, kao da sam ih napravila večer prije i pustila da žive svoj život. I onda, detalj koji sve povezuje: cvjetni obruč. Ne nešto prenapadno, nego baš onaj romantični, pomalo dječji element koji cijelom looku daje neku lakoću. Kao da sam se spremala bez previše razmišljanja, a zapravo sam promislila svaki detalj.
